I to se dogodilo, u čapljinskom kraju pa i cijeloj Hercegovini nema domaćeg meda, narodski kazano ni za lijeka?! Kako se to dogodilo govori nagrađivani čapljinski pčelar Slaven Kordić.
„Svi znamo sezona 2017-te, da je bila jedna od najlošijih što se tiče pčelarske proizvodnje to jest, samog meda. Pošto se kod nas pčelari skoro isključivo baziraju na med, to je još jedan podatak koji nije išao na ruku pčelarima. Visoke ljetne temperature i suša, početak proljeća s vjetrom, burom, koja je za nas karakteristična, a cijelo proljeće nije dala pčeli da se razvije, zbog čega su samo sretni koji su potrefili neke lokacije „izvadili“ veće količine meda, pa su nešto i napravili“, kaže ovaj čapljinski pčelar pa prelazeći na nestašicu meda nastavlja:
„Med se prodao već davno. Ja sam imam potrebu da udovoljim nekim stalnim mušterijama, kontaktirao sam neke pčelare iz Hercegovine, tražio da mi pozajme ili prodaju meda, međutim u Hercegovini koliko ja znam, ne može se naći meda, meda u stvari nema“, kaže Kordić, te na upit – je li to dobro za pčelare najbolja vijest ili oni ipak vole rezerve, nastavlja:
„Mislim da je s jedne strane dobro, a s druge nije. S jedne strane je dobro da se med počne cijeniti, da se vidi da se ne može meda proizvoditi u nedogled, da to nije rijeka nepresušna, znači škrto podneblje naše je takvo da su količine unosa znatno manje nego u nekim krajevima gdje medi bagrem, gdje medi repica, gdje medi suncokret… Naše područje je škrto, ali zato i kvaliteta meda je dobro. Evo, kada budu probali ove druge medove, ja se nadam da će potrošači prepoznati razliku između hercegovačkog meda i meda kojeg kupe sa strane“.
Nije nestašica meda samo na području doline Neretve, nego kako smo doznali u cijeloj Hercegovini. Određene količine mogu se naći kod većih proizvođača, ali i tada samo na kilo, dva Jednostavno, dvije uzastopno lošije godine, odnosno kako to pčelari kažu ‘slabije paše’, iscrpile su i zalihe. Ono što pčelari u ovom trenutku priželjkuju, to je da kiše stanu, pa da pčele krenu na posao suhih krila. Med se traži, najveći pčelari ga prodaju ga samo na kilograme, ako nekome zatreba baš za lijeka, a oni manji kako upućeniji vele, ispraznili su i uobičajene kućne zalihe. Eto, i to se dogodilo. Početkom desetljeća slušali smo jadikovke pčelara oko nemogućnosti plasmana, a sada posve druga slika, meda nema na domaćem tržištu, a kamo li za izvoz za kojeg su poodavno ostvarene osnovne pretpostavke.
Tekst i foto: D. Musa
