Gotovo da je zaboravljen podatak da je čapljinski rukomet sedamdesetih i osamdesetih godina bio među vodećima, a povremeno i vodeći u Hercegovini. U različitim rangovima natjecale su se jedna muška – Borac, i dvije ženske ekipe – Borac i Višići. U poratnom razdoblju pokušalo se na obje fronte, ali ženski pogon brzo se gasi i RK Čapljina nastavlja s muškim pogonom koji je u dva navrata igrao Premijer ligu, a jednom i finale Kupa BiH. Trenutačno jedini predstavnik je Rukometna akademija Čapljina koja je uz mušku ekipu, pokrenula i ženski sastav. Govoreći o tom projektu i planovima za naredno razdoblje Darjan Bošković predsjednik Akademije, bivši rukometaš Čapljine i više hrvatskih ligaša kaže:
„Već tri godine u RA Čapljina postoji ženski klub pod vodstvom Barbare Bošković. Imamo preko dvadeset curica i mogu reći da su vrlo zainteresirane, sve su redovitije na treninzima , tako da kroz nekih godinu, dvije možemo ih uključiti u neki viši rang kao što je federacijaska liga. One trenutno igraju omladinske lige, jer su to većinom, cure 2006/2007., te 2008/2009-to i mlađe“, kaže predsjednik Bošković, te prelazeći na muški pogon nastavlja:
„Sigurno se ljubitelji rukometa u Čapljini pitaju, pošto je pandemija korona virusa i nema gledatelja u dvorani, što je s rukometnom? Prošlih sezona pobjeđivali smo i najjače ekipe u Prvoj federalnoj ligi, a ove sezone rezultati su slabiji. Razlog je jednostavan, odlučili smo se pomladiti cijeli prvi tim. Uključili smo momke od 14 do 17 godina, pa su i rezultati slabiji, imamo jednu pobjedu i jedan remi nakon prvog dijela. Gledajući s naše strane, puno smo dobili u ovoj polusezoni, neki momci se nameću. U sljedećih godinu dvije oni mogu biti nositelji igre u ovoj ligi.“
Osvrćući se na rad Rukometne akademije u doba korone, predsjednik Bošković, kaže:
„Iz početka kad je počela pandemija, nitko nije znao o čemu se radi. Mi smo pratili informacije stožera Civilne zaštite i prema njima se ponašali. Normalno, roditelji su se u početku bojali, što se odrazilo na rad. Na primjer na dvadesetak curica i dječaka, falilo je četiri pet, pa i više na treninzima. Sada je to već puno bolje dolaze manje-više svi. rekao bih da smo svi postali pametniji, pazimo i ponašamo se racionalnije, sport je sport, djeca trebaju trenirati“, naglašava predsjednik Bošković, a zatim u budućnosti muškog sastava dodaje:
„Mi ove godine radimo na iskustvu i afirmaciji mladih igrača, a već sljedeće bi pokušali napasti i Premijer ligu. Neki stariji igrači najavljuju mogući povratak, među njima i Ante Kukrika, pa je moguć i moj povratak na vrata kluba. To je još u fazi ideje, ako zaživi onda ćemo u narednoj sezoni pomoći ovoj mladoj ekipi. Treba se tu posložiti dosta stvari, ali se i time bavimo.
-Reprezentacija, Nikola Prce još igra, čak je još uvijek u napadu ključni igrač, na početku karijere igrali ste skupa u Čapljini?
-Poslije dvije kvalifikacijske utakmice protiv Estonije, svi su bili razočarani. Problem je dublji, posebice zbog Saveza. Rukometi savez u BiH loše funkcionira, ima dugova, ovi momci što su u reprezentaciji igraju volonterski bez naknada. Nikola Prve još uvijek daje svoj doprinos, protiv Njemačke je odigrao kao u najboljim danima. Međutim, ja mislim da je vrijeme da se reprezentacija pomladi, pa da se proba s mlađima. Znam da se nije radilo s mlađim uzrastima, bit će to bolan rez, koji se mora poduzeti.“
Zahvaljujući interesu ženske mladeži i predanom radu trenerice Barbare Bošković, koja je iskustva u radu s mladima stjecala u Križevcima, u Hrvatskoj, za očekivati je da Hercegovina u dogledno vrijeme dobije još jedan ženski rukometni sastav. Što se muškog pogona tiče, tu bi se mogla dogoditi i iznenađenja povratkom nekih starijih igrača, te onih koji su prerano napustili rukomet.
{gallery}2021/racapljina{/gallery}
D. Musa