Federalni agromediteranski zavod iz Mostara u kolekcijskom nasadu na Buni, svake godine sadi i proizvodi sjeme duhana četiri hercegovačke sorte – ravnjaka, svijetle Hercegovine tzv. D 2, šeginovca i velikog Hercegovca. Uredno se od svake sorte uzima i čuva sjeme, ali kao i svako sjeme klijavost mu s godinama opada, pa otud potreba da se zalihe obnavljaju. Dakle, kad bi se riješilo stanje u ovoj oblasti, a to je prije svega financiranje otkupa, proizvodnja bi se mogla obnoviti.
Međutim, kako za to nema volje kao ni u drugoj polovici devedesetih prošlog stoljeća kada je Grupacija uzgajivača, otkupljivača duhana i tada još živih domaćih tvornica, pripremila odgovarajuća zakonska rješenja slična kao u R. Hrvatskoj, za rješavanje statusa ove industrijske biljke, ni danas nema dobre volje. U tom pogledu bar za sada, iluzoran je ostao pokušaj Federalnog agromediteranskog zavoda da organizacijom znanstveno – stručnog skupa „Duhan u Bosni i Hercegovini – jučer, danas i sutra“, promjeni tijek stvari u ovoj oblasti.
U zaključcima sa skupa je naglašeno da bi Vijeće ministara BiH trebalo donijeti uredbe o hercegovačkom ravnjaku, virginiji i berleju tipovima koji se uzgajaju u Posavini, čime bi se uredili odnosi u proizvodnji i skladu s EU direktivama. Istodobno bi se trebalo pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o duhanu Bosne i Hercegovine u cilju omogućavanja proizvodnje novih inovativnih proizvoda od duhana. Koliko znamo ti zaključci još stoje u papirima, u nekim ladicama, proizvodnja autohtonih sorti se gasi, narod odlazi, a šverc uvoznih duhana cvijeta.
Zanimljivo, četiri tzv. nenarodne vlasti – osmanlijska, austrougarska, pa prva i druga Jugoslavija, zakonskim rješenjima i otkupu, proizvodnju duhan su držale pod kontrolom, povremeno i poticale, ali eto ‘narodna’ vlast u tome ne uspijeva. Naravno, kad vlast ne uspijeva, onda šverc uvoznih duhana buja.
D. Musa
