Ženski nogometni klub Čapljina prestao je djelovati prije tri sezone, međutim nisu Čapljinke prekinule ljubav s nogometom. Na utakmicama federalnog prvoligaša Čapljine ove jeseni, primijetili smo curicu koja je posao skupljanja lopti radila predano. Na svakoj utakmici je na svojoj poziciji, iza južnog gola, a zove se Ena Vego. Nakon upoznavanja s Enom smo krenuli u ozbiljnu priču, naravno o nogometu.
-Počela sam igrati s jedno osam godina, to mi se svidjelo. Družila sam se s prijateljima oni su stalno igrali nogomet, onda sam i ja počela. Treniram već dvije godine, volim igrati, boriti se, za sada mi je super. Igram stopera, to je odgovorna uloga, ali to je mjesto meni najdraže, na terenu volim dati sve od sebe.
-Uloga stopera je odgovorna, neobična za tako mladu damu?
-Je malo, ali meni je to najdraže, stalno pratim protivničke igrače. Često mi i golman doda loptu, pa ja moram znati preći igrača i dodati loptu.
-Driblaš dječake?
-Nekad da nekad ne, zavisi kako sam raspoložena?
-Jesi li jedina curica u generaciji?
-Nisam, imaju još dvije tri, ali one najčešće igraju naprijed, ja sam jedina curica u obrani.
-Stoper mora igrati glavom, boli li glava poslije utakmice?
-Igram često glavom, ne boli, navikla sam već. Kad lopta ide prema meni ja gledam kamo će lopta otići, pratim je uz mali trzaj udarim glavom, nekad dodam dobro, nekada i ne.
-Imaš li uzora?
-Meni je uzor Maja Jelčić. Nastavit ću igrati, kao i ona, dok mognem. Gledam nogometne utakmice, navijam za Juventus, a od ovih naših klubova, navijam za Hajduk.
-Ženski nogomet, pratiš li to?
-Pratim, najdraži su mi ženski nogometni klubovi Barcelona i Juventus. Oni su dobri.
-Ja sam čuo da je Lyon najbolji u Europi?
-Ne znam, ja najviše gledam ženske klubove Juventusa i Barcelone i oni su mi najdraži“, kategorična je Ena.
Mladi u sportu, često znaju iznenaditi, pa tako i Ena zrelim razmišljanjem na nogometne teme. Ako u tom stilu nastavi još godinu dvije, eto je u nekoj od reprezentativnih selekcija.
Tekst i foto: D. Musa
