Ekološki ili potpunije, organski uzgoj hrane svjetski je trend. Naravno i ovdašnji svijet zdušno se u zadnjih desetak godina „zalijepio” za taj termin. Učestale su priče o ekološkom uzgoju u prvom redu povrća, čak se preko interneta vrši prodaja proizvoda deklariranih kao organski. Međutim, teško je u domaćem agraru razlučiti što je organsko, a što neorgansko, odnosno konvencionalno.
Stoga nije zgoreg početi od teorije. Kronike bilježe da se termin „organski” prvi puta upotrijebio još davne 1942. godine, a u izvornom smislu, podrazumijeva uzgoj hrane bez agrokemikalija i umjetnih mineralnih gnojiva. Taj vid uzgoja odvija se uz svojevrsnu „suradnju s prirodom”, a ne njezinu eksploataciju i dominaciju nad njom. Zanimljivo je spomenuti da u takvom načinu uzgoja prednjači Danska koja je zacrtala da od ove, 2020. godine, u potpunosti, dakle 100 posto prelazi na organsku i biodinamičnu proizvodnju!
No pustimo vrijedne i disciplinirane Dance i vratimo se na domaći teren. Valja reći da organska proizvodnja hrane za tradicionalnu Hercegovinu nije nikakva novina. Još i danas može se sresti koje „starije čeljade” kako osekom od životinjskog gnoja umjesto umjetnog, zalijeva vrt. Upravo takav primjer zabilježili smo ovih dana u Trebižatu, kod Čapljine. Kao i u vremenima kad na ove prostore još nije stigla ni „čileanska šalitra”, inače izvorno organskog podrijetla, razmućeni stajski gnoj razlijeva se po gredicama, a sve to zalijeva se vodom koja pomaže da hranjivi sastojci pravilno rasporede i stignu do svake biljke. Umirovljenica Luca Vrankić reče da su tako povrće uzgajali njezini baka i djed, pa roditelji, a ona je nastavila tradiciju. Na tradicijske načine mehanički ili lovkama uništava i štetnike. Uglavnom, plodovi po veličini budu raznoliki, ali zato mogu se „jesti odmah s biljaka”.
D. Musa
Poštovani, podsjećam vas na Kodeks za tisak i online medije Bosne i Hercegovine:
Članak 14 – Autorska prava
Novinari mogu koristiti razumne sažetke originala s ograničenim citatima, materijale iz drugih publikacija ili nositelja autorskih prava, bez izričite dozvole za to, sve dok je izvor naznačen na odgovarajući način.
Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima, zahtjeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samome tekstu.
Izvor: Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini, str. 20.
Hoću reći, autorski prilog je put za samostalni prilog, a nije samoposluživanje!
