Druga je godina pandemija korona virusa s čijim posljedicama se suočava poljoprivreda. Za razliku od prošle godine kada je sadnja ranih kultura povrća i voća – lubenice i jagode, bila završena prije locdowna. Ove godine sadnja je planirana i obavljena u vrijeme pandemije. Kako se to odrazilo na planove, odnosno sadnju, govori Marijan Brajković direktor Poljoprivredne zadruge „Matica“ i Višića:

   „Pa, definitivno se može reći kada radimo usporedbu između prošle i ove sezone, da ima itekako primjetnih razlika. Prije svega to se odnosi na količine, proizvodnje koja je u tijeku, ono što trenutačno imamo nije ni blizu one užurbanosti od prije godinu dana kada je vladala panika što će biti, što neće biti. Bila je doslovce potraga za presadnicom više. Međutim, ove godine je već drugačija priča, po onome što vidimo po poljoprivrednim apotekama i sa trgovcima repromaterijala i po onome što sami možemo zaključiti, koliko se toga uradilo. Primjetno je da je dosta manje nego što je bilo prošče godine“, kaže Brajković te razlaže:

   „Naravno tome je kumovala poznata situacija. Bilo je lani i hiperprodukcije, određenih kultivara tako da imate još uvijek krumpir u bescjenje, crveni luk isto tako ide u bescjenje, ogromne količine koje su se proizvele, ne mogu se prodati, a isključivi razlog je uvozna roba, ljudi su dosta deprimirani bez obzira što se ponavlja priča s koronom, nema tolike panike kao prošle godine, nema ni nekih navala čišćenja tržnih centara. Ista takva situacija je u proizvodnju osjetno je da je manja nego prošle godine.

   -Dakle, možemo očekivati manje robe u ljetnoj sezoni?

   -Pa gledajte ono što je standardan broj proizvođača to je približno na istoj razini kada govorimo o plasteničkoj proizvodnji. Ti ljudi su još uvijek tu, još uvijek proizvode, iako su ulaganja negdje od 30 do 40 posto kad govorimo o inputima i repromaterijalu, veća. Ta proizvodnja još uvijek ostaje zahvaljujući novim sortama i tehnologijama gdje se to zadnjih par godina pokazalo dobrim. Ljudi su imali dosta dobru cijenu, ove godine se može reći da je 99 posto cijela dolina Neretve pod tim novim tehnologijama, pod novim sortama i s time smo mi zadrugari izuzetno zadovoljni. Smatramo da za takav proizvod, za takvu kvalitetu proizvoda, neće biti uvozne konkurencije. Možda cijena neće biti kao što je bila nekoliko prethodne godine, ali očekujemo solidnu sezonu. To je što se tiče zaštićenih prostora i plastenika, a što se tiče vanjske proizvodnje primjetan je osjetan pad. Znači puno manje je kupusnjača, prije svega glavatog kupusa je sijano, puno manje brokula, cvjetače… Kad govorimo o vanjskoj proizvodnji opstalo je ono što se prethodnih godina iskristaliziralo, tu prije svega mislim na proizvođače lubenice i jagoda. Međutim, sve ovo okolo polako tone prestaje proizvoditi i definitivno dolazi do pada u količini ukupnog poljoprivrednog proizvoda u dolini Neretve.

Prema tome, može se reći da je ove godine situacija drugačija nego prošle godine jer je pandemija korona virusa udarila pečat i planovima i sadnji. Kako se može zaključiti iz riječi direktora Brajkovića, planovima vjerni ostali su oni koji žive isključivo od poljoprivrede, dok su proizvođači kojima je poljoprivreda jedna od djelatnosti, dobro izvagali i prema prvim procjenama manje sadili. Dakle, u cjelini za očekivati je manju domaću proizvodnju i viši uvoz. Kao zanimljivost ističemo i porast „satnica“ za rad u poljoprivredi s 5 do 6 KM, na 6 do 7 KM itd.

Tekst i foto: Dušan Musa