Bila je to generacija koja je puno obećavala, a kratko trajala, samo dvije tri sezone, pod kraj prošlog stoljeća, nakon čega je uslijedio razlaz. Darijo Jerkić koji je dio košarkaške „obuke“ već pohađao u Njemačkoj vratio se u tu zemlju, te ostao trajno vezan uz košarku.
„Bez lažne skromnosti mogu reći da sam igračkom karijerom jako zadovoljan. Nakon odlaska iz Čapljine, karijeru sam nastavio u Njemačkoj. Igrao sam Prvu ligu, najprije Bamberg, pa Bayer Leverkusen i na kraju Ulm, gdje sam se i skrasio. Zadnjih par godina radio sam kao trener u drugoligašu Scan Plus Elchingen, kojeg sam sada preuzeo kao direktor kluba, a moj bivši pomoćnik Pero Vučica, preuzeo je trenersku palicu, a pomoćnik će mu biti Boris Kurtović. Kurtović se priključio nedavno, radit će u omladinskom pogonu. To je jedan prosječan klub, stabilan drugoligaš iz predgrađa Ulma. U narednoj sezoni pokušat ćemo izboriti plasman u play off. U sklopu priprema za narednu sezonu boravili smo u Splitu i odigrali nekoliko pripremnih utakmica…“
-U programu uigravanja, nije protiv Čapljine?
-Od 2000-te sam se totalno isključio, nisam u čapljinskoj košarci, kontaktirao sam povremeno, bivše trenere i igrače. Mislim da se Čapljina, kao što je svojedobno i radila, treba okrenuti podmlatku. U Njemačkoj je to uvijek isplativo, a nakon rada dođe uspjeh. Iz kuta mog iskustva u Njemačkoj, trebalo bi krenuti od omladinskog pogona, pa preko lige Herceg-Bosne, napasti Premijer ligu i tu se održavati. Međutim, ne bih volio komentirati stvari u kojima nisam, jer sam davno, davno otišao odavde.
-Kako izgleda voditi klub u Njemačkoj, ima li rezultatske presije kao kod nas?
-Vodio sam Scan Plus basket četiri godine, za te četiri godine smo tri puta smo bili prvaci. Išli smo iz regionalne lige 2, pa 1, zatim iz B lige, u jedinstvenu drugu ligu, uvijek je pritisak. U Njemačkoj je obvezna trenerska škola, da bi bio trener moraš poznavati jezik, treninzi se vode na engleskom. Nije to neka nepoznanica, ali puno više se ulaže u strukture kluba, u projekte kluba, u omladinski pogon, imaju se subvencije od države, drugačije se radi i pristupa poslu. Bez rada, nema ništa“, tako je to u Njemačkoj, kaže Jerkić, pa na upit što vodi poznata ovdašnja imena i u njemačke niže lige.
„Pazite, ne volim pričati o budžetu, ali to me i tamo pitaju, pa ću i reći, budžet kluba je preko milijun eura. Što to znači, to je firma s trideset uposlenika, plaća se mirovinski, doprinosi, igrači i treneri dobivaju, auta, stan, hrana, bonusi, sve moraš oporezovati. Ima dosta naših igrača u regionalnim ligama, jer ne mogu izboriti status stranca u drugoj i prvoj ligi, tu konkurira cijela Europa, pa igrači s naših prostorna nemaju dovoljan CV osim reprezentativaca, da dobiju ugore kao stranci.“
-Dakle, u Njemačkoj se solidno može zarađivati i u nižim ligama?
-Regionalna liga je dvije lige ispod naše, ali pazite tko dođe igrati kao profesionalac, njemu ide normalna plaća, stan, auti, obično su tu tri, četiri Nijemca koji studiraju ili rade i dolaze samo uvečer na treninge. To je mogućnost da se naši igrači prezentiraju i idu dalje. Ima ih puno. U drugoj ligi mora izboriti status ‘stranca’, a da bi dobio radnu vizu mora imati određena primanja, recimo 2.000 eura, da bi dobio radnu vizu i igrao. Svakako su sigurnost statusa i mogućnost napretka, privlačni za igrače i stručnjake s ovih prostora“, kaže Jerkić, a što se tiče napretka ovdašnje košarke, smatra da je previše želja na malom prostoru:
„Kad pogledamo našu Hercegovinu tu je na malom prostoru pet, šest klubova, to je nemoguće izdržavati i najboljim ekonomijama u Prvoj ligi. Po meni, jedini način je da se klubovi udruže, primjerice Čapljina i još netko, pa da se igra Prva liga, da se igra liga Herceg-Bosne, kroz koju se kale juniori. Mislim da je to jedini način da se napreduje, a da svi igraju Prvu ligu to je nemoguće, jer jednostavno mi nismo industrijska zemlja i ne može se ‘pokriti’. To ne važi samo za košarku, nego i druge sportove.“
U svakom slučaju Dario Jerkić jedna je uspješna priča čapljinske košarke.
{gallery}2018/jerkic{/gallery}
D. Musa
