Da se igralo samo ljeti GOŠK bi izvrsno stajao u federalnom nogometnom prvenstvu, a ovako tavori u sredini ljestvice, što više ako izgubi jednu od dvije preostale utakmice naći će se u krugu momčadi koje se bore za opstanak.

                                               Olimpik vrijedi manje 

   Ne bi to bilo nikakvo čudo ako se pogleda veličina i gospodarska snaga naselja iz kojeg potječe, međutim ubitačni Transfermarket govori da su Trojanci najskuplja momčad u ligi. Prema toj neumoljivoj ljestvici 22 igrača GOŠK-a vrijede 1,95 milijuna eura!? Uvjerljivo prvi Olimpik vrijedi 1,7 milijuna i to 27 igrača, što će reći ima znatno jeftiniji roster od Gabeljana. Treća na ljestvici Čapljina, 21 igrač na nogometnom tržištu vrijede 1,48 milijuna eura itd.

   Imajući ove brojke na umu proizlazi da se Vukašin Vule Trivunović, novi trener Gabeljana zaletio s izjavom da su njegovoj ekipi „potrebna pojačanja“. Dakle, ako najskuplja ekipa za vodećom zaostaje devet bodova, znači da je uprava dovođenjem novih 16 igrača u prijelaznom roku umjesto 18 koji su otišli, valjano odradila posao. To je tako i djelovalo dok je trajalo ljeto. Naime, GOŠK je odlično pobjedom u Hadžićima, otvorio sezonu slijedila je pobjeda protiv Slavena, pa remi u Travniku, gdje su Trojanci primili pogodak u sudačkoj nadoknadi, pa pobjeda protiv Igmana. Nakon zasluženog poraza od Čapljine u Bjelavama dalo se naslutiti da nešto ne štima. Međutim, poraz u gradskom derbiju brzo su prekrile najuvjerljivija domaća pobjeda protiv Goražda 2:0, pa uspjeh protiv Radnika u Kupu i plasman u četvrtfinale, a zatim pobjeda u Bihaću, 21. rujna, onda je došla jesen.

   Kalendarsku jesen GOŠK je dočekao na drugom mjestu sa 16 bodova iz sedam utakmica, gol razlikom 14:8. Jesen kao jesen, lišće žuti, a igre GOŠK-a bivaju sve bljeđe. U narednih šest utakmica Gabeljani su osvojili slovom i brojem pet, 5 bodova!? Kako se to dogodilo najskupljoj momčadi u ligi? Tri gostujuće utakmice su olako izgubljene, protiv Zvijezde u Gabeli nezasluženo je osvojen bod, mučenje je bilo i protiv Bratstva, dok je na jedvite jade pobijeđena Budućnost. I to je bi bilo sve, ukratko – ni igre, ni bodova. Što se dogodilo, ponešto znaju sami igrači, ponešto uprava, a ponešto bivši trener Nenad Gagro. Gledano očima neutralnog promatrača – suparnici su pročitali Trojance, našli im Ahilovu petu.

                                                   Ležerna igra 

   To je prije svega ležerna, anemična igra, bez žustrine i brzih proigravanja, te očajan napadački skok. Ako se blokiraju prvi strijelac proteklog dijela prvenstva Mašić i Savić, koji stiže iz pozadine, loptu nema tko dohvatiti. To već svi znaju pa slijedi brzi protuudar i onda spašavaj se tko može. Tako je GOŠK, od bodovno znatno slabijih ekipa, primao pogotke u Gabeli.

   Nije GOŠK tjelesno nespremn, naprotiv, to ga je u nekim utakmicama izvuklo, međutim igrači k’o igrači zategli su „ručnu“- ta dobro im ide, trener Gagro gubio je psihološku kontrolu nad ekipom, a u prilog takvom raspletu išli su i glasovi iz uprave „ove sezone bitna je infrastruktura“. Pa kad su već biti reflektori, stadionski parter, novi travnjak, možemo mi i laganice. Dakle, tipično za ovdašnje nogometaše, a i sportaše općenito – ako baš ne moraš, ne trebaš se ni znojiti. Red stvari je poznat, Olimpik je umakao, možda umaknu i reflektori, igračima pada cijena…, svi su na gubitku. Ako se po kasnojesenskim kišama u preostale dvije utakmice igrači temeljito ne oznoje, skupo će ih koštati Bablje ljeto, jer bi GOŠK već na polusezoni mogao izgubiti epitet najskuplje ekipe!

Tekst i foto: D. Musa