Ljudima treba samo posao da budu sretni

Isti tvornički kompleks, iste hale, većinom isti i zaposlenici, a drastična razlika, prva je pomisao dok napuštamo golemi tvornički krug Tvornice keksa i vafla „Lasta“ Čapljina, u stečaju, nekadašnjeg prehrambenog giganta s preko tisuću zaposlenih. Koncem siječnja 2017. sjetna, zabrinuta lica, ljutnja, bijes, nevjerica. Zar će Lasta stati, lebdjelo je u zraku pitanje dok je u zadnjem štrajku pred već zatvorenom tvorničkom kapijom, prosvjedovalo stotinjak radnika. Ogorčeni, jadali su se pristiglim novinarima, koji im opet nisu mogli pomoći, jedino što su u izvješćima mogli konstatirati bilo je već dobro znano – još jedna neuspješna privatizacija.
Nepune dvije godine poslije pred kapijama nema gužve, ni revoltiranih radnika, dočekuje nas Željko Bokanović koordinator poslovanja tvrtke u stečaju, nakon što navlačimo zaštitni mantil krećemo za tehnologinjom Bosom Šutalo. Dok prolazimo prostranom halom u njezinom jugoistočnom kutu otkivamo živost, dvadesetak radnika zaokupljeni poslom ne dižu glave, dok tehnologinja Bosa kreće s opisom:
„Radimo čajno pecivo miks, tu je sadržan kokos keks, čajni klasik i čajni kakao, tri različita keksa sabrani u jedno i taj proizvod zovemo čajno pecivo miks. Do sada smo pustili u proizvodnju krem štapiće lješnjak, čajne kolutiće klasik, kokos čajno pecivo. Kad završimo čajne miks, sljedeći nam je plan raditi linđu, naš stari poznati keks, a zatim štrudlu po kojoj smo bili poznati širom regije pa i u svijetu“, navodi gospođa Šutalo, pa na upit – kako je bilo obnoviti proizvodnju, nastavlja:
„Nije bilo lako, trebalo je prvo očistiti pogon i okoliš, dezinficirati, pozvati ljude s njima se dogovoriti i početi raditi. Trebalo je pribaviti sirovine, nešto od starih dobavljača, a nešto od novih. Trebalo je te sirovine kondicionirati, prilagoditi i početi proizvoditi, ali smo zadovoljni kako smo krenuli.“
Među 28 trenutačno zaposlenih uz bivše ima i novih radnika, jedna od njih je Selma Krasnići koja kaže:
„Ja sam ugostiteljski tehničar, moja mama je prije radila u ovoj tvornici keksa i vafla i ja sam htjela biti njezin nasljednik. Zanimala me je proizvodnja, kako se radi, kako se prave ukusni kolačići, došla sam s ciljem da se prijavim, vidjeti kako sve to ide. Onda sam dobila poziv na razgovor, kada su me zovnuli da dođem u sedam sati ujutro na posao bila sam presretna. Nisam se nadala, stvarno nisam. Radim već nepuna dva mjeseca prezadovoljna sam“, kaže Selma pri tom misleći i na visinu prve plaće. 
Željko Bokanović koordinator poslovanja, zadovoljan je reakcijama tržišta:
„Potpisali smo ugovor s našim trenutnim distributerom firmom „Mališić“ iz Čitluka, prodaja za sada ide jako dobro, s tim da mi još uvijek nismo plasirali kompletan asortiman, ali ove proizvode čiju smo proizvodnju oživjeli, mogu se naći u velikom broju trgovina u BiH. Povratne informacije su više nego dobre. Ljudi su zadovoljni i kvalitetom, ali i spoznajom da se hercegovački div vratio na police trgovina.“
Nakon kratkog posjeta Lasti čvrsto smo uvjereni da su radnici koje smo kontaktirali, bili iskreni. Otud i zaključak – ljudima, malo treba da bi bili sretni. Samo posao! E, to je već briga stečajne upraviteljice Behrije Huseinbegović koja je u potrazi za strateškim partnerom. U prvom javnom pozivu uz cijenu od oko 11,5 milijuna maraka, Lasta nije našla kupca, a u drugom istaknuta je niža cijena 9,2 milijuna. Nije to mala suma, ali mnogi bi bili sretni da se nastavi obnova proizvodnje, neslužbeno interes za posao izrazilo je još oko 200 radnika?!

{gallery}2018/181222_lasta{/gallery}

Tekst i foto: D. Musa