U crkvi svetog Josipa Radnika u Domanovićima održana je misa za sve poginule i preminule branitelje Dubravske satnije koju je predvodio župni upravitelj don Tomislav Rajič. Nakon mise u dvorani pored crkve članovi nekadašnje satnije su nastavili druženje uz jelo i piće. Vinko Prce, vojnik Dubravske satnije prisjetio se teških vremena 1991. i 1992. godine:
“Formirali smo se u petom mjesecu 1991 godine, kad je došla vojska JNA u Potkosu. Kada smo osnovani bilo nas je 120, sve ljudi s područja današnje župe Domanovići. Straže su se nastavile do 4. mjeseca 1992. godine. Kada su opet vojnici JNA došli na Pijeske stacionirali smo se na Bivolju Brdu. Tenkovi su krenuli prema Domanovićima i mi smo stali pred njih. Počelo se pucati, četvorica naših su ranjena, nakon dva dana opet ista situacija, no ovaj put osmorica su nam ranjena, a troje naših vojnika je poginulo, čini mise da je to bilo 7.4.1992. Povukli smo se preko Neretve, a onda 7.6. krenula je akcija, i tu smo izgubili još jednog vojnika. No, tog 7.6.1992. godine kad je počela akcija kad su nam rekli da se vraćamo, bili smo presretni i bili smo jači i bolji nego bilo koja profesionalna satnija…. Prošle su 32 godine od akcije “Lipanjske zore”, a 33 godine od osnutka satnije. Osjećaji su i dalje prejaki, pogotovo kad se sastanemo i družimo. Dosta ih nije moglo doći danas, no tko je došao, došao je s iskrenim srcem. Nadam se da će sljedeći put doći više članova nekadašnje Dubravske satnije na druženje…” kazao je Prce.
