Četrdeseti po redu izložbeni postav u Umjetničkoj galeriji u Čapljini razotkrio je umjetnički sukus dvoje stvaratelja, bračnog para, Šimunović – Kantoci, klasika hrvatske moderne. Izložba „Sjećanje na Franu Šimunovića i Kseniju Kantoci“.

Kako je u pogovoru izložbi naglasila autorica, Biserka Rauter Plančić, ravnateljica Moderne galerije iz Zagreba, bogati izložbeni postav izbor je iz fundusa Umjetničke galerije Čapljina i Galerije Mostarsko-duvanjske biskupije u Mostaru. Vrlo zanimljivo, a odmah u uvodu pogovora, naglašen je podatak da su u zbirke spomenute dvije institucije dospjele u sklopu dviju velikih donacija Vjeke Bože Jaraka koji je nakon više desetljeća marnog sakupljanja djela hrvatskih modernih klasika odlučio svoje blago – stečeno u prvom redu otkupima od samih umjetnika, darivati kulturnim ustanovama zavičajne mu Hercegovine.

   Uz marnog altruistu Vjeku Božu Jaraka može se slobodno reći da ovu izložbu s Hercegovinom, povezuju još dva detalja. Naime, Ksenija Kantoci rođena je u Trebinju, gdje je njezin otac službovao kao sudac, živjela je jedno razdoblje svog djetinjstva u Bajnoj Luci, a potom u Zagrebu. Franjo Šimunović, pak, sin je Dalmatinske zagore, krša identičnog hercegovačkom. Uz to vrijedi napomenuti da je Franjo Šimunović sin Dinka Šimunovića, poznatog svim čitačima školske lektire kroz pripovijetke Alkar, Duga i druge. Dakle, kad se raščlane detalji izložba „Sjećanje na Franju Šimunovića i Kseniju Kantoci“, dobiva se bitno drugačiji, slobodno kazano hercegovački prizvuk.

   „Skulpture Ksenije Kantoci i slike Frane Šimunovića nadahnute su bićima i krajobrazima Dalmatinske zagore, njenom kršćanskom tradicijom i običajima, podnebljem škrtog kamenjara i vjekovnom borbom tamošnjih ljudi za opstankom. U tom djelići svijeta oboje umjetnika nalazili su svu silu nadahnuća za svojstvena im propitivanja esencije čovjekova života i sudbine pojedinaca unutar vlastitih umjetničkih i egzistencijalnih datosti. Njihova posvećenost čovjeku i krajobrazu Zagore rezultirala je u mah prepoznatljivom motivikom, – u Ksenije: ukipljenim ženama s dječicom priljubljenom uz njedra majke, u Frane: uplošenim kamenjarima s izbrazdanim međama životodajne zemlje crljenice – i, što je vrednije, kiparskim i slikarskim djelima iznimne doživljajne uvjerljivosti, neporeciva duhovnog naboja i moderne interpretativne čistoće“, obrazlažući izložbeni postav, uz ostalo, je primijetila Biserka Rauter Plančić, koja je kroz odabir eksponata i pogovor, autorica postava.

Uz Biserku Rauter Plančić, koja je predstavila, a zatim i otvorila izložbu, u programu su nastupili mezzosopranistiva Monija Jarak iz pratnju prof. Marijane Pavlvić na klaviru, dok je program vodio Boris Matić, glumac Dubrovačkog kazališta „Marin Držić“. Izložba, „Sjećanje na Franju Šimunovića i Kseniju Kantoci“ ostaje otvorena do 27. listopada.

Tekst i foto: D. Musa

{gallery}2018/181003_KANTOCI_IZLOZBA{/gallery}