Čapljinski klubovi u dvoranskim sportovima smjenjuju se u najvišem rangu, najprije su u eliti bili odbojkaši, zatim su ih slijedili rukometaši, pa košarkaši, a onda još jednom odbojkaši, pa opet rukometaši, a trenutačno košarkaši. Kako je odbojkaški klub stjecajem okolnosti ostao bez muškog pogona, dojam je da su sada na potezu rukometaši. Josipa Ostojića trenera Rukometne akademije Čapljina pitali smo ima li rukomet u dogledno vrijeme izgleda mogućnosti i ambicija, da se u dogledno vrijeme vine u Premijer ligu:
„Sigurno da možemo biti zadovoljna prvom polusezonom, zaostajemo četiri boda za vodećim Radničkim iz Goražda i sarajevskom Bosnom. Bosna nam, dolazi u predzadnjem kolu, idemo u Goražde, tako da imamo sve što se kaže, u svojim rukama. Kažem, moramo biti zadovoljni, jer smo jedan od rijetkih kolektiva u prvoj ligi koji nastupa sa svim domaćim igračima, nemamo igrača sa strane, znači to su sve igrači koji su ponikli u našoj školi. S tim se nije lako nositi, jer jednostavno nemamo mogućnosti da na ciljanu poziciju dovedemo nekog igrača sa strane, nego moramo čekati da neki igrač sazrije ili iskombinirati da netko drugi igra na toj poziciji. Generalno možemo biti zadovoljni jesenskim djelom, profiliralo se nekoliko mlađih igrača koji se vrte oko juniorske i kadetske reprezentacije. Nastavit ćemo raditi, pa ako nam se ukaže prilika, ponovo se vratiti u premijer ligu.
Valja podsjetiti da je prije nepunih sedam godina Rukometni klub Čapljina igrao ne samo Premier ligu nego i finale Kupa BiH. U međuvremenu uz Čapljinu, formirana je i Rukometna akademija Čapljina, par sezona klubovi su igrali federalno prvenstvo da bi uoči tekuće sezone došlo do fuzije dva pogona, koji su za sada, nastavili natjecanje kao RA Čapljina. Uz logičnu fuziju, kao jedan od problema u djelovanju rukometnih klubova, istican je sve raniji odlazak mlađih igrača. Govoreći o tome Josip Ostojić, inače bivši kapetan Čapljine, kaže:
„Stvarno je problem manjih sredina poput Čapljine, zadržati mlađe igrače. Naša ekipa je uglavnom, sastavljena od srednjoškolaca plus par igrača koji studiraju u Mostaru, te jednog ili dvojicu iskusnijih igrača. E, sada problem je što svake godine igrači odlaze – Split, Zagreb nastavljaju školovanje ili nastavljaju karijeru u nekom od klubova. Taman kad bi nešto više mogli dati klubu, oni odlaze. Mi smo amaterski kolektiv, nemaju izbora, a nastavak školovanja je logičan slijed, kao i nastavak karijere u klubove koji mogu bar donekle financijski pratiti njihove potrebe.
-Igrali ste za Čapljinu i Prvu i Premijer ligu, kakva je sada kvaliteta?
-Na žalost moram priznati da je iz sezone u sezonu kvaliteta sve slabija. Sjećam se prijem desetak godina i prije kada smo igrali Premijer ligu, bilo je puno više kvalitetnijih sredina, puno sve više radilo s mlađima, bilo je dosta domaćih igrača, sada se klubovi više oslanjaju na igrače sa strane poluprofesionalce koji ne mogu redovito dolaziti na treninge, tako da je sve manja i manja kvaliteta. U odnosu na prije puno je lošije.
-Kakav je priliv mladih u školu rukometa, s obzirom da imate konkurenciju u dva federalna nogometna prvoligaša, te košarkaški klub u najvišem rangu?
-Što se tiče mladih moramo biti zadovoljni, u klubu vježba stotinjak djece, izuzev prvog tima gdje vježba petnaestak srednjoškolaca, ali njih ne računamo kao djecu. Imamo oko 30 djevojčica i sedamdesetak dječaka u mlađim kategorijama. Što se tiče dječaka igramo ligu u tri starosne kategorije, a djevojčice igraju u dvije kategorije, u mlađim natjecanjima u ligi Herceg-Bosne.
-Čapljina je do konca devedesetih, prošlog stoljeća imala žensku ekipu, imate li u planu njezino oživljavanje?
-To je malo dugotrajniji proces, djevojčice su nam još mlade od 11 do 13 godina. Trebat će par godina. Imamo u planu formirati ekipu koja bi se natjecala najprije u ligi Herceg-Bosne, a zatim i federalnoj ligi.
D. Musa
