U Caritasovu domu za stare i nemoćne osobe s hospicijem Betanija u Čapljini svečano su proslavljeni Blagdan Gospe Lurdske, Svjetski dan bolesnika te 13. obljetnica djelovanja ove ustanove. Dan je protekao u ozračju molitve, zajedništva i zahvalnosti.

Obilježavanje je započelo misnim slavljem na kojem su se okupili korisnici doma, djelatnici i suradnici, moleći za bolesne, starije i sve koji o njima skrbe. U propovijedi je don Ilija Petković istaknuo kako Crkva na blagdan Gospe Lurdske posebno promatra Mariju kao utjehu i zagovor bolesnima.

Svjetski dan bolesnika podsjeća na važnost solidarnosti i brige za najranjivije, ali i na dostojanstvo svake osobe, osobito u trenucima bolesti i starosti. Upravo takav pristup njeguje se u Betaniji, gdje se skrb ne svodi samo na medicinsku pomoć, nego obuhvaća i socijalnu i duhovnu dimenziju.

Predstojnica doma Martina Goluža istaknula je kako je cjelovita palijativna skrb temelj djelovanja ove ustanove.

– Starost je faza života koju moramo prihvatiti, zajedno sa svime što ona donosi – bolešću, dijagnozama, izazovima. Ponosni smo što možemo biti produžena ruka pomoći i našim korisnicima i njihovim obiteljima. Odluka o smještaju u dom zasigurno je teška, ali mi smo tu da pomognemo u prilagodbi na novu životnu situaciju – kazala je Goluža.
Glavna sestra doma Darija Rebac istaknula je kako u Betaniji, kao i u svim Caritasovim domovima u biskupiji, nastoje pružiti palijativnu skrb koja, uz medicinski i njegovateljski dio, uključuje i socijalnu te duhovnu dimenziju.

Posebnu toplinu obilježavanju dali su i sami korisnici. Među njima je i Dragica Krešić iz Bajovaca, koja u Betaniji boravi dvije godine, ali i dalje aktivno pomaže drugima.

– Meni je ovdje lijepo i dobro. Mogu hodati uz hodalicu i pomognem kome god mogu. Ako netko ne može nešto učiniti, ja priskočim. Dužni smo pomagati jedni drugima – kazala je Dragica, svjedočeći kako i u poznim godinama ljubav i spremnost na pomoć ne prestaju.

Obilježavanje Svjetskog dana bolesnika u Betaniji tako nije bilo samo podsjetnik na važnost zdravstvene skrbi, nego i snažno svjedočanstvo da su lijepa riječ, pažnja, zajedništvo i molitva neraskidivi dio istinskog ozdravljenja.