Ante Džakula, polularni Major, iz Metkovića, bio je trener GOŠK-a prije točno pedeset godina! Bila je to jedna od prekretnica u stogodišnjoj povijesti igranja nogometa u Gabeli, a evo i zašto:
„Kad sam ja došao igralište je bile uz Neretvu, skidali smo se u nekoj štali. Ne znam kako je uopće to moglo tako funkcionirati. Onda su pokojni Slavo Sušak i Neđo Prskalo organizirali razmjenu zemljišta sa HEPOK-om i tako smo došli na sadašnje igralište, Podavalu. Tu smo mi prvi došli, moja generacija i ja kao trener. Od tada je sve počelo i uspon GOŠK-a, i sve ostalo“, priča Major kojem je još u svježem sjećanju to vrijeme i činjenica da je često pješice dolazio na treninge:
„Bila je trava pa bi je ručno kosili, zatim valjali, obična ledina, koja je prije bila ispasište za ovce i krave, tako je počelo na Podavala. Na treninge se dolazilo kako kada, nekada vlakom, a najviše pješke i biciklom, nije bilo ni auto, a ni dobre ceste. Igrači su bili više nego dobri i kao ljudi i kao igrači. Između njih uvijek je bilo i sloge i ljubavi, bili su mladi i željni igre“, naglašava bivši trener lavova iz Gabele.
Posebna priča bila su putovanja na utakmice:
„Putovali smo obično vlakom, stari ‘ćiro’ nas je vozio do Konjica, do Bileće… Išli smo i nekim autima, nekada organizirano od navijača koji su nas pratili. Navijači su bili uvijek uz nas. Recimo do Bileće i nazad trebala su dva dana, dan otići i dan vratiti se.“
Što se tiče rezultata, Major smatra da su bili puno bolji od uvjeta.
„Pa, nisu bili kakvu smo imali ekipu, s obzirom da nismo imali uvjeta za treniranje. Spram uvjeta bili smo bolji, uglavnom u sredini ljestvice ili pri vrhu“.
Na upit je li očekivao da bi GOŠK jednog dana mogao doseći današnju razinu, Major iskreno kaže:
„Pa ja to nikada nisam mogao vjerovati. Dolazio sam ja i kasnije kao trener, ali nikad nisam mogao to zamisliti. Ja se zbilja divim ljudima koji sada vode GOŠK, koji ga s obzirom na uvjete drže u vrhunskoj ligi u BiH. Ne, ne, to nisam mogao ni sanjati.“
S obzirom na nadimak, jeste li bili strog trener?
-Ma nisam, to mi je dao stariji brat. Oni su meni bili kao suigrači, ja sam bio jedan između njih. Zajedno smo trenirali, skidali se, igrali, veselili se i plakali za rezultatima“, kazao je raspoloženi Major kojem je želja da klub u jubilarnoj stotoj obljetnici igranja nogometa u Gabeli, zadrži premijerligaški status.
