banerRC212

Petak, 18 Ožujak 2022

Na veletržnici u Tasovčićima: Kilogram kuka 20 KM, mladi egipatski krumpiri 2 KM, zelena salata poskupila

Makar i kratkotrajno smirivanje bure, na zadovoljstvo proizvođača, potaknulo je rast cijena na veletržnici u Tasovčićima. Međutim, i dalje važi konstatacija – da cijene domaćeg voća u zeleni prema prema barometru s veletržnice, nisu utjecale na rast troškova života. Na početku ističemo da se prve kuke trže 20 KM kilogram, odnosno vezica je 2 KM. Od barometra cijena 11-og ožujka, nešto skuplji su redom - kupus 0,9 do 1,1 KM, raštika 2,5 do 3,0 KM, blitva 1,3 do 1,5 KM, špinat 1,0 do 1,8 KM. Skuplji je i crveni luk, domaći i srbijanski, trži se za 1,9 do 2,2 KM, cikla 0,9 do 1,0 KM, dok je cijena zelene salate s 1,0 do 1,3 KM, u tjedan dana skočila na 1,5 do 1,8 KM.

Nešto jeftiniji su kupus pupčar 2,0 do 2,3 KM, te mladi luk tzv. pera, 3,0 do 3,6 KM.

Ostalo povrće zadržalo je cijene, krumpiri su i dalje od 0,8 do 1,0 KM. Stigao je i mladi krumpir iz Egipta koji se cijeni 2 KM, kelj je 1,5 do 1,8 KM, prasa od 1,1 do 3,0 KM, list celera je od 3 do 4 KM, a peršina od 4 do 5 KM za kilogram. Bijeli uglavnom srbijanski, luk u refuzi, je 6 do 7 KM, istočnohercegovački u vijencima je do 10 KM za kilogram. Mrkva je od 0,8 do 1,0 KM, a grah od 4,2 uvozni kanadski, pa do 9 KM zeleni domaći.

Voće, nakon dvotjedne stanke u ponudi je bio domaći kivi koji se tržio za 1,5 KM, uvozni je 2,0 KM za kilogram. Jabuke su i dalje od 0,75 domaće, pa do 1,6 KM uvozne. Suhe smokve bile su od 4 do 6 KM, a suhe šljive 7 KM za kilogram. Jezgra oraha nudila za po cijeni od 14 uvozna, pa do 20 KM domaći orasi.

Od uvoznog voća i povrća ističemo da su stigle prve jagode iz Albanije, cijene se 6,3 KM, limun iz Turske je 1,5 KM, šipci također iz Turske, su 2,8 KM za kilogram, dok su rajčice 2,5 KM itd.

Ispred veletržnice obilna je bila ponuda presadnica povrća, cijene standardne, zelena salata, blitva, špinat i peršin su po 0,10 KM, raštika i različiti kupusi su od 0,20 do 0,30 KM, rajčice ranih sorti, tikvice i jagode su 0,50 KM itd. Riba se nudila na uobičajenih pet štandova, a prodavači rekoše da je u korizmi prodaja bolja nego u ostalom dijelu godine. Naravno, prodavači ribe drže uobičajene cijene pa su glave šarana i dalje od 2 do 3 KM komad, srdela i somići bili su po 6 KM, pastrva iz uzgoja 9, očišćena 10 KM, dok se šaran nudio po cijeni od 10 do 11 KM za kilogram. Standardna je i ponuda mliječnih proizvoda – mladi sir iz Podveležja i dalje je najjeftiniji 5 KM, miješani ovčji/kralji sir je od 12 do 14 KM, a suhi ovčji 20 KM s Morina i Zelengore i livanjski u kolutovima. Kore kajmaka bile su 19, a kajmak iz kace 20 KM.

U petak, 18. ožujka, uobičajena ponuda domaćeg suhog mesa čija se cijena kretala od 10 KM bijela slanina, pa do 28 KM jarčevina. Suha bravetina se nudila od 20 do 27 KM, šarena slanina bila je 16 KM, a čvarci 18 KM za kilogram. Jaja od domaćih koka bila su 0,30 do 0,40 KM dok su pačja jaja bila 0,50 KM. Kunići su se cijenili po 20 KM komad. I dalje ponuda stajskog gnojiva značajno nadmašuje ponudu drva, vreća stajnjaka je i dalje 4 do 5 KM, dok je vreća drva 5 KM. Uz navedeno u ponudi su bile ljekovite trave i različite tinkture od ljekovitog bila, zatim presadnice cvijeća koje su se nudile za 1 do 5 KM komad itd.

Tekst i foto: D. Musa

Poštovani, podsjećam vas na Kodeks za tisak i online medije Bosne i Hercegovine:

Članak 14 - Autorska prava

Novinari mogu koristiti razumne sažetke originala s ograničenim citatima, materijale iz drugih publikacija ili nositelja autorskih prava, bez izričite dozvole za to, sve dok je izvor naznačen na odgovarajući način.

Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima, zahtjeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samome tekstu.

Izvor: Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini, str. 20.

Hoću reći, autorski prilog je put za samostalni prilog, a nije samoposluživanje!

Piromani pale kao da će Sudnji dan, a Mate Jurković zapovjednik vatrogasaca poručuje - Ovo je vaša zemlja!

   Narod pali kao da će smak svijeta, bio bi kratak rezime onoga što smo čuli od pripadnika Profesionalne vatrogasne postrojbe „Čapljina”. Vatrogasci su bili vrlo kritični prema neodgovornom ponašanju građana. Od početka godine pripadnici Profesionalne vatrogasne postrojbe Čapljina, imali su oko 300 intervencija, od čega su glavnina požari.

   „Od ukupnog broja intervencija oko 270 su manji i veći požari”, kaže Mate Jurković, zapovjednik Profesionalne vatrogasne postrojbe Čapljina, te konstatira:

   „Može se reći da je u ovom djelu godine, jedini uzročnik požara čovjek”, procjenjuje zapovjednik Jurković, te po tko zna koji put, apelira na građane da je ovo njihova zemlja i da trebaju paziti na nju.

   Da je rezignacija čapljinskih vatrogasaca opravdana potvrđuje i novi požar na području Crnićkog polja, između Pruda i Crnića. Stup crnog dima koji je poprimio oblik gljive, kao poslije eksplozije atomske bombe, iz smjera jugozapada, satima je u petak popodne, bio vidljiv iz Čapljine. Gorjela je trska i drugo raslinje u močvarnom polju na granici između BiH i Hrvatske.

   Oko 15,30 sati kada smo vodili razgovor sa zapovjednikom Jurkovićem, postojala je opasnost da se vatra iz Crnićkog polja prebaci u naselje. Shodno dogovoru između BiH i Hrvatske, čapljinski vatrogasci su otišli na intervenciju preko teritorija Hrvatske. Zaista ono što smo gledali iz prostorija Radiopostaje Čapljina dakle, s petog kata, bilo je za svaku osudu.

   Inače, za vatrogasce i doslovce, vatren je bio protekli dio ožujka, kada su imali u prosjeku više od deset intervencija dnevno.

D. Musa

Jasenica, selo u kojem vrijeme stoji, a stočarstvo je jedino zanimanje

   Teško je reći što će Jasenici naselju na domak Čapljine, donijeti vrijeme, ali ono što smo zatekli koncem zime 2022. godine, preslika je tradicionalne Hercegovine. U tom smislu Jasenica je pravi unikat. Ograde, odnosno privatni posjedi za ispašu stoke, omeđene su kamenim zidovima, a tamo gdje zida nema visoki su plotovi. Svježa drača na zidovima i na plotovima. Ima i novih zidova, što će reći da među žiteljima ima i mlađih ljudi. Nabasali smo i na svježe napravljenu letvu (drvena kapija), što će reći da Jaseničani stalni i povremeni, drže do svoga grunta. Iznenadila nas je visina plotova. Sigurni smo da ih ne mogu preskočiti ni brdski konji, kamo li koze, a pogotovu ovce.

   Pravi bedemi oko posjeda, naveli su nas na dvojak zaključak, mogli bi biti odsjaj tradicije, koja je u očito stočarskom kraju, nalagala visoke prepreke kako tuđa stoka ne bi došla ni na pomisao da „svrati“ u zabran. Drugo da je više stoke nego paše, pa se mora čuvati svaka travka. Sve je na Jasenici podređeno stočarstvu, prostrani dolovi pretvoreni su u livade, obrađuju se samo okućnice. U ogradama trava je ispašena, ovce na Jasenici su tako marljive da su stalnim brstom modelirale čak i trnove žbunove. Doista ove selo je istinski odsjaj zapadne Hercegovine kojoj geografski i pripada.

   Međutim, da situacija u stočarstvu nije bajna uz ispašenu travu i modelirano grmlje, potvrđuje mještanin kojeg sretosmo s balom sijena na leđima. Na upit kako je „deverati“ sa stokom, lakonski reče:

   „Loše, loše, prijatelju, vreća žita košta k'o pola janjeta“.

   Uz cijenu žita jaseničkim stočarima očito nije sklono ni vrijeme, prošlo sušno ljeto ubilo je snagu trave, a sada su je dokusurile jednomjesečne bure. Da je stočarstvo na tom prostranstvu osnova života potvrđuju dvije lokve na koje naiđosmo, od kojih jedna – Trnovača, djeluje kao da je od davnina, druga je manja i na njoj su u novije vrijeme, vršeni zahvati. Posebna priča su požari. Izbrazdali su taj kraški biser koji prema procjeni zahvata površinu od najmanje dvanaest četvornih kilometara, da je to za svaku osudu. Tko god pali vatre od toga nema koristi. Iza požara ostaje spaljena zemlja iz koje za godinu, dvije nikne mlada trava, koja je kratkog daha, jer brzo je spali sunce, tako da je ni ovce neće. Zbog toga nije jasno zašto se to područje iz godine u godinu vatrom pustoši, jer iza nje ostaje mjesečev pejzaž, izvaljena golema stabla, gol kamenjar, jad i pustoš.

Putujući uzduž i poprijeko tom brdskom visoravni u Srednjem Selu, zvanom još i Mahala, kako se jedan od tri zaseoka Jasenice zove, naiđosmo na Mustafu Jazvina s kojim zapodjenusmo priču.

Kako se živi“, poče Mustafa ponavljajući pitanje pa nastavi, „dobro, zato što je mir. Čovjeku da bi bio zadovoljan treba samo hljeba i slobode, ništa više. U penziji sam, imam nešto crkavice, onaj minimalac 370 i koju marku. Ljudi drže ovce i koze. Ja i žena sami, nemamo stoke. Što pitaš za plotove, grad ih oni što imaju ovce i koze“, kaže Mustafa, te na upit o napuštenoj školi nastavlja:

Davno je pravljena '36-te, najprije bila mejtef, a kasnije škola. Dva učitelja bila, jedan dolazio iz Mostara, a drugi iz Čapljine, bio neki Crnogorac. Oni se raziđoš, dok dođe novi učitelj, ja krenuo u školu u Trebižat. Dva sam razreda izučio tu, dva doli. Djeca učila kako ko, završi četiri pa čuvaj ovce. Ja sam išao malo više, državi ispit sam u Čapljini položio, za šofera. Onda sam otiš'o u Njemačku, bio četiri godine i kupio kamion, mercedes. Išlo je fino, pravo, jest Bogu mi. Onda dođe rat i belaj. Sad smo ja i žena tu sami“, kaže Mustafa koji se nada asfaltu, bar kako reče imaju takvo obećanje od gradonačelnika Čapljine.

Na kraju priče o tradicijskom unikatu zvanom Jasenica, ističemo da veći naseljeni dio tog prostora pripada čapljini, a manji dio Ljubuškom.

Tekst i foto: D. Musa

Toni Čolina: Nemamo vremena za kukanje, ni treniranje, moramo se dignuti

   Kao što je bio katastrofalan uvod u kvalifikacije, tako je završena polovica početne dionica. U prvoj predkvalifikacijskoj utakmici rukometna reprezentacija Grčke uvjerljivo je savladala Bosnu i Hercegovinu 24:17, poluvrijeme 10:8. Zbunjenost u obrani i malodušnost u napadu kumovali su porazu velikom i za sastav koji je istrčao u grčkoj Halikidi, usuđujemo se reći (ne)dostižnom razlikom. Uz standardno dobrog vratara Banjamina Burića koji je imao čak 14 obrana vidljiv je bio učinak tek nekolicine primjerice Građena, Jozinovića i Davidovića, dok su se ostali izgubili u grčkim lavirintima.

   Zašto je tako bilo zaslužan je svakako neslavan uvod u kvalifikacije. Najprije je kasnio širi spisak, kad se pojavio „dezertirao“ je izbornik Ivica Obrvan. U još vrelu stolicu uskočio je daroviti Ljubušak Toni Čolina koji bi u njoj ni kriv ni dužan, mogao izgorjeti. Jer što je mogao napraviti s ukupno tri treninga od kojih jedan u Grčkoj i ekipom koja je desetkovana. Naime, uz Prcu, Vranješa i Karačića godinama nositelje igre, koji su pod Obrvanovom vladavinom abdicirali, podugačka je i lista ozlijeđenih. Na njoj su Perić, Terzić, S. Burić, pa Malinović, Faljić i Pavlović (Čapljina), dok je Enes Keškić bio pozitivan na COVID-19. Puno moćnije rukometne sile od BiH, to ne bi izdržale, pa otud poraz sam po sebi nije razočarenje.

   Naravno prethodni pasus nije pravdanje prikazane igre koja je u prvom dijelu imala neku vezivu nit, da bi se u nastavku polako raspadala i u zadnjih dvadesetak minuta donijela samo četiri pogotka našoj momčadi. Sreća da je Burić bio raspoložen, inače bi poraz bio grozan. Ostalo je nejasno kako su u prosjeku za petnaestak centimetara niži grčki vanjski igrači, predvođeni Charalamposom Malliosom s distance punili našu mrežu. S druge strane kada smo zahvaljujući obranama Burića dobivali priliku za popravni, šuta nije bilo. Tražio se Građen na crti, a u nekoliko navrata se digao i poentirao Stjepan Jozinović. Nije to bilo dovoljno, jer se vidjevši zbunjenost čete Tonia Čoline u napadu, okuražio grčki vratar Boukovinas koji je sakupio 17(!) obrana, od čega su polovica bili čisti ziceri.

   „Vidjeli ste i sami, imali smo puno prilika okrenuti meč u našu korist, ali ih nismo iskoristili. Odlično smo otvorili utakmicu, Burić je sjajno branio, ali se nismo rezultatski odvojili, mučili su nas promašeni ziceri. U obrani smo korektno odigrali prvo poluvrijeme“, konstatirao je u izjavi nakon utakmice izbornik Toni Čolina, pa dodao:

   „Nemamo vremena ni za kukanje ni za treniranje. S momcima sam pričao nakon utakmice, nastojao sam ih dignuti. Poraz od sedam razlike nitko nije očekivao, ali nema ni mjesta malodušnosti. Pozivam navijače da nam pomognu u Tuzli, jer mi možemo od ovoga puno bolje“, zaključio je Čolina.

Doista što može Toni Čolina, odnosno reprezentacija BiH, nakon „proklizavanja“ u Grčkoj? Ne mnogo, pokušati zaustaviti Malliosa čiji su šutovi bušili obranu bh. vrste kao švicarski sir, te kazniti na prvoj utakmici storukog Boukovinasa i nadat se čudu. Međutim, čuda su ipak rijetka. Istina mogao bi Čolina pokušati u zadnji tren, a sve je ovoga puta u zadnji tren, za pomoć zamoliti neke od igrača koji su se oprostili, primjerice tandem Vranješ – Prce, i uz njihovu pomoć kazniti kuražne Grke. Ako bi se to pokazalo neizvodivom opcijom, onda odigrati hrabro, pa što bude, a zatim još više pomladiti reprezentaciju i pripremati je za neki novi kvalifikacijski ciklus. Trenutačno je reprezentaciji BiH, odlazak na Svjetsko prvenstvo 2023. doista jako daleko.

D. Musa

 

  • Objavljeno u Sport
Pretplati se na ovaj RSS feed
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!