Općina Ravno odnedavno je bogatija za pisano svjedočanstvo o svojoj prošlosti i sadašnjosti s jasnim aluzijama na budućnost. Upravo to bi bio površni zaključak poslije listanja luksuzno uređenje Turističke monografije općine Ravno. O nakani autora slikovito govori naslov „Neispričana priča“, a o nastanku te ‘neispričane priče’ Vesna Slobođan jedna od troje autora kaže:
„Na terenu smo intenzivno radili nešto više od godinu i pol dana. U izradu monografije uloženo je dosta vremena i terenskog rada, nakon čega je nastala neobična i nesvakidašnja turistička monografija na kojoj su pored mene, radili Stanislav Vukorep, publicista iz Čapljine i dr. sc. Domagoj Vidović, viši znanstveni suradnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz Zagreba“, ističe Vesna Slobođan vodič u Biospeleološkom muzeju u Zavali, te na upit – jesu li bili iznenađeni kad su sagledali prostor općine Ravno nastavlja:
„Inicijativa za izradu monografije potekla je od Stane Burić bivše predsjednice Općinskog vijeća, općine Ravno. Kad smo krenuli u realizaciju, imali smo na umu klasičnu turističku monografiju, međutim kada smo počeli raditi na terenu, bili smo iznenađeni i fascinirani, što sve ima. Nismo zbilja očekivali takvo bogatstvo, međutim ono što smo vidjeli vrijedilo je zabilježiti. Nakon terenskog posla imali smo na raspolaganju više od 250 stranica teksta i preko 2.500 fotografija. Na kraju tekstualni dio uspjeli smo sažeti na 67 stranica, a veliko iskušenje bilo je odabrati fotografije, ali i to smo nekako priveli kraju i nastala je monografija od 248 stranica“.
Na opasku da nešto slično do sada nije rađeno ni urađeno, kada je u pitanju općina Ravno, Stanislav Vukorep suautor monografije, kaže:
„Na ovakav način nije, iako smo dok sam radio u županijskom Zavodu za kulturno-povijesnu baštinu, u Mostaru, izvršili popis spomeničke baštine, ali samo spomeničke baštine, a sada smo donijeli etnografsku i sakralnu i spomeničku baštinu“, konstatira Vukorep, pa naglašava:
„U monografiji se nalazi svako selo, sve znamenitosti koje se nalazi u tom selu, popraćene su po meni, odličnim fotografijama. Ravno, općina i mjesto, do sada je bilo poznato po špilji Vjetrenica, odavno su bili organizirani posjeti turista čak i dok je uskotračna željeznica vozila svaki ljeti dan dolazio je vlak iz Dubrovnika, kasnije Atlasovi autobusi, ali samo Ravno kao mjesto, uopće nije bilo poznato, pa nam je posebno drago što smo ga ovom monografijom, otkrili. Centar Ravnog se ne može obići bez najmanje dva sata razgledanja! Mislim da je spomeničkom, kulturnom i sakralnom baštinom – tu su uz ostalo četiri crkve tri katoličke i jedna pravoslavna, najzanimljivije mjesto u Hercegovini.“
Doista, na spomen toponima Ravno prva asocijacija je Vjetrenica, druga uskotračna pruga, a treće poplave kad se izgradnjom hidroelektrana ukroćena Trebišnjica naljuti. Turistička monografija daje jednu posve novu sliku, o tom malo poznatom i zbog loših prometnih veza doskora izoliranom prostoru. Činjenica da je Popovo polje do izgradnje brana više od šest mjeseci godišnje bilo pod vodom, samo je po sebi zanimljiva priča, a tu je i niz drugih zanimljivih stvari, od primjerice ‘pticolova’ kao jedne od gospodarskih djelatnosti žitelja Popova u prošlosti, brojnih špilja na Grepcima – ukupno 35, ribe gaovice, koja se od davnina smatrala afrodizijakom, tradicionalnih jela, brojnih spomenika…
D. Musa