Lješnjak – Jedan od osnovnih sastojaka za kolače, u BIH se uzgaja na oko 1170 hektara.
Iako se lješnjaci konzumiraju sirovi ili prženi, njihova prava vrijednost leži u prerađivačkoj industriji. Sastavni su dio gianduje, pralina, krokanta, nougata i brojnih čokoladnih kreacija

10 godina star nasad lijeske, sa pogledom na Kulu Herceg Stjepana, uzgajaju agronom Branko Rogić i supruga Milenka – Mila.
Agronom Rogić se davno susreo sa ovom voćnom vrstom:

„ U Hepoku sam proveo 40 godina. U Hepoku smo imali u Nevesinju nasad 20 hektara lješnjaka. 1973. je sađeno to, međutim nije bilo vode tamo.

To je trajalo 20 godina, nije bilo ni prinosa. Domaće neke sorte iz Bosne nisu bile istarske kao što danas. To je iskustvo jedno koje smo mi gledati išli gori. Da vidimo to. To je najstariji nasad lješnjaka u Hercegovini.

Prije 25 godina ovdje na Hardomilju jedan je posadio 150 lješnjaka, ove istarski dugi i već je visina je 4 metara. Grm je isto. Jedna je mu godine dobro rodi, dvije godine nije. To što ja znam.
Ovo je nasad gdje se vi nalazite hektar 10 godina.

Ovdje u Pregrađu ima jedan nasad od 1500, isto starosti 10, možda 9 godina. Jedan u Vitini je posadio, ima tri godine, isto 300 komada. To je što se tiče lješnjaka, ne znam sad da li ima po Mostaru ili Čitluku ili Stocu, tu nemam podatka.”

tekt i foto:ZV (radio Čapljina)

agronom Branko Rogić u nasadu Lijeske

Inače ima 15 vrsta lijeske u svijetu, a u Bosni, sjevernoj Hercegovni i Crnoj gori je samonikla hibridna ili bijela lijeska. O sortama u ovom nasadu agronom Rogić kaže:

„ Lješnjak spada u lupinasto ovoće, orašljasti plodovi. U toj skupniji je kesten, badem, orah, pistacija, to je lupinasto voće.

Ovi lješnjak je sađen 2016. Taman sad će biti punih 10 godina. 5m x 4m je razmak, 80% istarski dugi, oprašivač 10% rimski i ima 30-40 komada Tonda Gentile Romana , ona se pokazala ove godine, duplo daje rod u odnosu na istarski i rimski. Duplo! Vagao sam, nešto ima malo sitniji plodovi. Težina plodova je od 2,2 do 2,8 grama. Istarskog je oko 3,4 grama i rimski 3 grama. Znači nije to značajna razlika, ovi Gentile imaju još kvalitetnije plodove. Što li će tek biti dogodine?
Prije dvije godine smo imali najveće prinose ovdje, 400 kg. Ipak, mlad je ovo nasad. Lješnjak živi 100 godina, u punoj rodnosti dolazi tek u 30-oj godini. Treba da on formira organe, skeletne.

Ovo je uzgojni oblik grm, 5-6 grana. Zašto grm, a ne stablo? Iz razloga što su kod nas velike vrućine, visoke temperature kroz lipanj, srpanj i kolovoz. Da ima što više hlada. Kad beremo lješnjak, moraš ga naći, ali je potrebno zbog visokih temperatura. I nema zimske rezidbe unutar krošnje, kao što radi kontinentalni dio, da pokoju granu (odrežu). Druga je klima gori. Iako su sada klimatske promjene. U Hrvatskoj je najveći nasad u Orahovici, 800 hektara. I sve je mehanizirano, i sve ide za Italiju. I prave 45 proizvoda od lješnjaka, i liker se pravi. Sve oni prodaju.”

Branko Rogić: “Ovdje još nismo nabavili strojeve za ljuštenje, ja to ručno radim. I za drobljenje.
Imaju te strojevi mali, priručni. Ovdje ja sve pretežno 90% ručno odradim. I rezidbu, i berbu, i koševinu. Doduše koševi rade strojevi, kosilice. Trimer malo nigdje je blizu. Gnojimo kako struka kaže, vode se daje. Zaštitu radimo jer lješnjak napada pepelnica. Od štetnika bio jedne godine gubar. Ljeskotoč je najvažniji štetnik. Ja ga nisam primijetio ovdje. Ima oni smrdljivi Martin.
Ima jedna stjenica. Ja pratim na internetu, kako je u Italiji. Italija je iza Turske ima nasade, ali sve mehanizirano. Turska 70% pokriva svjetsku proizvodnju.”

„ Kod nas su velike vrućine. To ljude obeshrabruje.

Veliki su troškovi u odnosu na 3 godine. Troškovi su otišli 80%, a ista cijena.

Evo ti si u Čapljini na pijaci pa usporedi prije 3 godine ili 4. A otišlo je gnojivo, otišlo zaštitna sredstva. Ovo je potez hrabrih.

Ovdje je bila priča – Da li masline, dali badem, dali trešnja. Odlučeno je lješnjak. Da vidimo.

Ovdje je jedan doktorirao na lješnjaku. iz Ljubuškog. Kaže – nisam vjerovao da će ikako uspjeti. Pazi, on je doktorirao na Lješnjaku. I on nije vjerovao da će uspjeti ikako. Velike su vrućine.
Ali evo, žena je tu, ona je zadužena za kap po kap. Zna doći tri puta, pa pušta, pa stavlja one kapaljke. To nije moj posao, ja vam čistim. Kleknem, pa oko svakog grma po 4 puta.”

Bez navodnjavanja nema ni poljoprivrede.

Kroz desetogodišnju brigu oko nasada lijeske, Branko i Mila, upoznali su se sa raznim životinjama kojima su lješnjaci zanimljivi. Sada je tu ograda da čuva.

„Bilo je iz početka ovi životnja koji uzmeju lješnjake. Mi smo (stavljali) mamce za jazavce.

Zatim Puh. Ima i voluharica. Ali nisam primijetio da ona štetu pravi.

Jazavac, penje se i lomi i grane da bi uhvatio (plod). I dole ga samelje, pojede.

Nije bila tada ograđeno. Pa on iskopa, ispod i uđe. Ne može sad divlja svinja, ona bi tutnjala. Uglavnom, ovo je solidan nasad. I ograđeno, i radi se.

Ovo je tek mlado. Još se investira. Treba formirati uzgojni oblik. Da porast da on doživi. Mi gnojimo. Ja kontaktiram u Hrvatskoj sa ovim iskusnim. Dušika treba u četvrtom mjesecu davati jače zbog porasta. Onda voda. Treba navodnjavati od četvrtog mjeseca do početkom devetog mjeseca, čak do petnaestoga (rujna).”

“Teren je krš. Ima u ovom kršu 40% zemlje. Ona je analizirana. Karbonatno tlo i kod sadnje mi smo dovozili humusnu zemlju. Sve je davano kako treba.
Ali evo, može lješnjak u kršu. Samo treba raditi.

Najlakše je posaditi voćku i (govoriti) ne isplati se.
Uvozi se. Nisam ja rekao, problema koliko hoćeš. Ali ajmo svest državu da je sve samo iz uvoza, da budemo ovisni. Pa bit ćemo sutra gladni, čovječe. Moraš imati u bašti raštiku. Moraš imati krompir. Hoćeš ti ovisiti samo od uvoza.

Od lješnjaka može 20 proizvoda. Likeri se prave. Možeš i kruh napraviti od lješnjaka.”

Pogled prema Buturovici i kuli Herceg-Stjepana

Iako se na listovima lijeske vide tragovi vrelog ljeta, biljke su u dobrom stanju a Branko i Mila zadovoljni urodom. Uz dosta znanja, truda, rada i hrabrosti, pokazali su da može i lješnjak u Hercegovini rasti.

„Vidiš gore onu Buturovicu? Ja se sjećam da je svaka kuća imala po 3 badema (bajama).

To je stablo po 5 metara. I onda ono padne, pa kupiš (ispod). Svaka kuća.

Murvu smo imali. Smokvu. Prehranjivali se. Mene je prehranjivala dud i smokva.

Smijemo se mi danas. Ali možda to vrijeme dođe. Da ćemo morati imati dud i smokvu.

Da se prehranimo.” kaže agronom Rogić.

tekt i foto:ZV (radio Čapljina)