Klimatske promjene, dugotrajna suša i sve agresivniji prodor morske vode duboko u dolinu Neretve i Hutovo blato stavljaju pred ogroman izazov poljoprivredu ovoga kraja. Kako bi se poljoprivrednici zaštitili od gubitaka i osiguralo se praćenje saliniteta u stvarnom vremenu, provodi se prekogranični projekt MoWaCLIM. U okviru projekta u dolini Neretve postavljene su sonde kojima se između ostalog prati salinitet vode.
Partneri ovoga projekta zajedno sa zainteresiranim dionicima i predstavnicima medija obišli su mjerne hidrološke postaje: jednu površinsku sondu na Ustavi koju je postavilo J.P. Park prirode Hutovo blato, a drugu podzemnu na području Višića koju je postavilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNŽ.
Hydro Agro Cloud: podaci o salinitetu svakih 15 minuta
Sonde mjere okolišne parametre uključujući temperaturu vode, električnu vodljivost, salinitet, pH, otopljeni kisik, nitrate i okside a o rezultatima kao i samom projektu više je kazao Mario Jurica, ministar poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede HNŽ-a koji su jedan od partnera na projektu:
“Ove godine u proljeće postavili smo tri hidrološke stanice, dvije podzemne i jednu površinsku na dva vodna tijela, Aluviju Čapljina i Aluviju Hutovo blato. Trenutno, kroz preliminarne rezultate, vidjeli smo da u Aluviju Hutovo blato nemamo zaslanjenja, dok u Aluviju Čapljina imamo no ono za sad nije zabrinjavajuće. Ono se javlja u trenutku plime i oseke Jadranskog mora. Republika Hrvatska već od 70-ih godina radi na monitoringu, a mi smo se priključili kroz projekt MoWaCLIM, mislim da nije nikad kasno. Razlog ovog projekta je upravo što su nam se poljoprivrednici javljali da u trenutku navodnjavanja svojih poljoprivrednih površina događa se žućenje lista. Mi nismo čekali, mi smo djelovali u suradnji sa Hrvatskom, evo, tražimo rješenja. Trenutno smo napravili software platformu Hydro Agro Cloud, gdje ćemo svako 15 minuta davati poljoprivrednicima informaciju o postupku saliniteta i na taj način im konkretno pomoći u vremenu navodnjavanja njihovih poljoprivrednih površina.
Pratite zaslanjenje vode, ali koje je rješenje, može li se to nekako spriječiti?
Ne, ne možemo nikako spriječiti prodiranje vode, ali možemo davati informacije poljoprivrednicima, kada je najmanji postup saliniteta, da oni mogu navodnjavati. Ovdje je riječ na otpornosti. Mi radimo na otpornosti, znači ne možemo spriječiti, nažalost. Evo, još utjecaj gornjih horizonta će imati veliki na postotak saliniteta. Hutovo blato iz godine u godinu ima sve manje vode, a prodor morske vode je sve veći i veći. Hrvatska trenutno radi branu u Kominu. To će na neki način pomoći, ali mislim da, što se tiče nas, s ove strane granice, imamo primjer gdje je veći postotak saliniteta u Klepcima nego u Dračevu koji je bliže granici Republike Hrvatske, tako da nema pravila. Mi moramo tražiti već neke druge alternative, nove sorte, nove kulture.”
Svaka kap vode važna je za opstanak močvare
U samom srcu Parka prirode Hutovo blato svaka kap vode od presudne je važnosti za očuvanje bioraznolikosti i opstanak cijelog ekosustava. Irena Rozić, ravnateljica Parka prirode Hutovo blato.
“Kroz projekt MoWaCLIM zajedno sa našim partnerima radili smo na nizu aktivnosti koje se tiču praćenja stanja i kvalitete vode i biološke raznolikosti u Parku prirode Hutovo blato. Konkretno kroz projekt smo nabavili i instalirali dvije površinske sonde za mjerenje kvalitete vode. Jedna je postavljena na rijeci Krupi, a jedna je postavljena ovdje na Ustavi kao što ste imali prilike i vidjeti. Mjerne postaje koje smo postavili mjere nekoliko fizikalno-kemijskih parametara od temperature, saleniteta, otopljenog isika, nitrata i drugih spojeva. Sve nam to znači kako bi dobili jedan kontinuirani svijet podataka iz kojih se kasnije mogu modelirati različite promjene i utjecaj koji ovi ekosustavi trpe. Budući da Hutovo blato isključivo ovisi o vodama, njihova kvaliteta i kvantiteta od velikog su značaja ne samo za vrste koje tu obitavaju, značajne su za cijeli ekosustav, za poljoprivredu ovoga kraja, tako da vjerujemo da će u budućnosti ovi podaci služiti i institucijama koje se bave upravljanjem vodama kao jedna baza podataka za dugoročno upravljanje. Obzirom da su danas močvarni ekosustavi ugroženi ne samo kod nas, nego i u cijelom svijetu, mi se suočavamo i sa dosta niskim vodostajima, suočavamo se sa nedostatkom vode, a samim tim posljedice se osjete i u povećanom salinitetu koje se osjeti sa prodora rijeke Neretve i naravno da taj dio utječe ne samo na biološku raznolikost, utječe i na poljoprivredu ovoga kraja, s toga kontinuirani podaci i mjerenja mogu nam znatno pomoći da u budućnosti imamo bolje rezultate.”
U sušnom razdoblju i do 60 % manje slatke vode
Da u kršu nema pravila i da se situacija s vodama dramatično mijenja potvrđuju detaljne hidrološke analize s terena. O tome kako se u sušnim razdobljima smanjuje količina slatke vode i kako djeluje tzv. slani klin pojasnila je Iva Aljinović sa Sveučilišta u Splitu – Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije.
“Mi smo proveli geofizička istraživanja i bili smo potpora u istraživačkom dijelu partnerima iz Bosne i Hercegovine da na pravi način definiraju lokacije novih bušotina te da odaberu adekvatnu opremu. Pomogli smo im u implementaciji te nakon što se prikupe podaci u daljnjoj analizi i zaključcima koji se mogu izvući iz tih podataka.
Koji su rezultati kod vas u usporedbi sa našim ovim terenom?
Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije se već dugi niz godina bavi istraživačkim djelatnostima na području rijeke Neretve. Mi tu imamo instaliran jako veliku mrežu monitoring lokacija. Pratimo podzemne i površinske vode i na sveukupno četiri lokacije podzemnih prikupljamo podatke o električnoj vodljivosti, razine podzemne vode i temperaturi te pratimo kako ta zaslanjenost utječe na sami vodonosnik rijeke Neretve. Također pratimo i površinske izvore. Postavili smo monitoring na crpnim stanicama Modrić i Prag, na kanalu Jasenska, te nove temperaturne senzore kojim se definira udio površine koji je pod utjecajem morske vode na samom hidrološkom profilu Metković Most.
Ima li već nekih rezultata?
Pa ima rezultata. Objavili smo dva znanstvena rada koji nam služe za poboljšanje procjene protoka na profilu Metković Most. Znači mi tu vidimo da je u nekakvom sušnom razdoblju ta količina slatke vode koja je tu prisutna oko 40 do 60% manja nego one koji su dani u službanim podacima. Znači ako je razina protoka ispod 250 kubitka u sekundi, slani klin je prisutan na profilu Metković Most te zaslanjuje dolinu rijeke Neretve i kroz samo korito rijeke”.
Avokado i zlatni kivi kao moguća budućnost doline Neretve
Tvrtko Jelačić iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu kazao je kako visoke temperature i takozvane ožegotine već sada desetkuju urode mandarina i stvaraju velike probleme poljoprivrednicima.
“Radimo istraživanja na inventarizaciji doline Neretve i radimo dijelove morfoloških, pomoloških i fenoloških i praćenja klimatskih promjena unutar pilot područja. Do sada imamo rezultata vezano za cvatnju, zavisno od lokaliteta na kojoj uzmemo uzorke, vidimo da su različitosti do 7 dana od pojedine sorte, prvenstvo govorimo ovdje o mandarinama. Ono što nam je pokazalo sada, svjesni klimatskih promjena i velikih toplinskih valova, istražujući temperature koje smo našli na određenim lokalitetima, utvrdili smo da, uslijed tako visokih temperatura, unutar krošnje dolazi do povećanja temperatura 42 i na više stupnjeva. Uz sunčevu insolaciju dolazi do pojeva ožegotina što je sve veći problem u dolini, s tim da ti plodovi koji su zahvaćeni ožegotinama imaju smanjenu, tj. nikakvu tržišnu vrijednost. Jedno od rješenje koje može biti u tom trenutku je preraditi te plodove u sok ili stvaranje dodane vrijednosti kroz neke druge proizvode od tih samih plodova. Po završetku projekta dat ćemo prijedlog da se možda razmisli o promjeni ovdašnjih kultura, pogotovo mandarina koje su stare 40 i više godine na pojedinim površinama koje su zapuštene, da se možda krene sa nekim kulturama koje su više prilagođene ovim klimatskim i temperaturnim razlikama kao npr. avokado, zlatni kivi koji opet zahtijevaju jako puno vode u samoj proizvodnji, a svjesni smo da uslijed velikih suša dolazi do smanjenja vode i prodiranja slane vode, pa je sad tu problem kako odrediti točno lokaciju I povući neku granicu gdje je moguće sadnja tih novih kultura.
O efektima zaslanjenja vode na biljke, odnosno agrume, Jelačić pojašnjava.
Radili smo istraživanje o tome koliko biljka usvaja mikro i makroelemente u odnosu na kvalitetu vode koja se koristi za navodnjavanje tog pojedinog nasada, popraćeno mjernim postajama, tenziometrima i piezometrima. Pratimo salinitet i količinu mikro i makroelemenata u toj vodi te utjecaj na biljni materijal i usvajanje od strane biljke. Radili smo na mandarini, naranči, limunu i kumkvatu te vidimo da biljka najviše soli usvaja u mladom lišću i u samoj pulpi. Tu je veća koncentracija soli i drugih mikroelemenata u odnosu na sam sok. Nadam se da ćemo po završetku projekta imati relevantne rezultate kako bismo znali kolika je to poljoprivredna površina u hektarima pod mandarinom, koje su sorte zastupljene i njihov broj, kao i mogućnosti da se zapuštena zemljišta revitaliziraju te da se uz subvencije županije i države podigne i vrati poljoprivreda. Jer upravo je cilj projekta MoWaCLIM uspostaviti jedinstvena, višerazinska rješenja za prilagodbu poljoprivredne proizvodnje klimatskim promjenama.”
Uz modernu tehnologiju, digitalne alate i prekograničnu suradnju, poljoprivrednici u dolini Neretve i u Hercegovini dobivaju prijeko potreban štit u borbi za očuvanje plodne zemlje i tradicije ovog kraja.
Projekt MoWaCLIM zajednički provodi Dubrovačko-neretvanska županija, Sveučilište u Splitu – Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije, Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu iz Hrvatske, te Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNŽ-a i Javno poduzeće “Park prirode Hutovo blato” d.o.o. Čapljina iz Bosne i Hercegovine. Projekt završava 31. kolovoza 2027 a ukupna vrijednost projekta je 1.514.937,44 € financiran sredstvima EU kroz Interreg VI-A IPA Program Hrvatska–Bosna i Hercegovina-Crna Gora 2021.-2027.
