banerRC212

Ponedjeljak, 17 Veljača 2020

AUDIO Malim maškarama počeli 56. pokladni dani Trebižat-Čapljina

Malim maškarama u Trebižatu su otpočeli 56. Pokladni dani. Maske, ples, dječje veselje i pjesma zaposjeli su Dom kulture u Trebižatu a za sve dječje nevolje ove godine krivi su bili mobitel i keca, koji su na koncu večeri spaljeni. 56. pokladni dani nastavljaju se Velikim maškarama, u nedjelju u 10 sati je okupljanje povorke u Trebižatu a u 15 sati je zabavni program na Trgu kralja Tomislava.

 

  • Objavljeno u Kultura

Reportaža iz "divlje zemlje" s juga Hercegovine, odakle korjene vuče naš najsvestraniji znanstvenik Ruđer Bošković: Hotel u izgradnji put za oživljavanje kraške oaze

   Nogom pregaziti orovska brda (brda iznad Orahova Dola u općini Ravno), znači vratiti se u prošlost o kojoj nadahnuto priča nostalgični Božo Burum, dubrovački ugostitelj koji u rodnom selu pravi ni manje ni više nego hotel. Veli, paslo je tu nekada preko 5.000 brava, a i brojna - na stotine, stoka krupnog zuba - krave, volovi koji su služili za oranje i konji. Za razliku od većine drugih sela oko Popova, Orovci nisu svoja stada izgonili na planinske pašnjake sjevera Hercegovine, nego su ih tu u brdima, ljeti od lipnja do konca rujna, napasali. Zimi su išli južnije na padine Neprobića, prema Slanom. Gospar Božo veli da su volovi bili tako izdresirani da su poslije ispaše na zaravni između 982 metra visokog Ilijinog brda i zaseoka Bjeljave, sami vođeni zovom juga, poput ptica selica, išli do Slanog, na zimske pašnjake.

   Sve je bilo podređeno sezonskom stočarstvu. Orovci bi kasno u proljeće poprtljali stoku i „čeljad“, te selili na ljetne pašnjake, gdje su ostajali do konca rujna. O tom životu svjedoče ostaci krasnih kamenih kuća na Bjeljavama, koje su poznate ne samo po stočarstvu nego i kao svojevrsna zračna banja. Božo ističe da su tu dolazili oboljeli od tuberkuloze, pa čak i karcinoma, živjeli životom stočara, pili kozje mlijeko koje smatra posebice ljekovitim jer „koza brsti pupove ljekovitih trava i biljaka pa im je i mlijeko bilo ljekovito“. Pošto se upravo na tom prostoru sudaraju morske i kontinentalne struje raslinje je obogaćeno jodom od morske soli, što sve skupa čini ljekoviti miks. Uglavnom, zdravstveno stanje bolesnika boravkom u tom skrivenom kutku, između brda, Božo tvrdi – vidno se popravljalo.

   Navedena dva pasusa bila bi siže nekadašnjeg života u Orahovom Dolu, naselju koje se spominje još 1.284. godine, jednom od najimućnijih u Popovu. Nakon što su njihovim stazama prošli spomenuti Božo Burum, te Ljubušak Vinko Herceg, neumorni arheolog amater i uz tekst potpisani, ostali su zadivljeni visprenošću i radnim elanom tih ljudi. Uz strminu koja bi mogla poslužiti i za vježbanje blažih oblika alpinizma, trebalo je ne samo istjerati stoku, nego uznijeti alat i kućne potrepštine, pa čuvati, musti i siriti, orati i kopati… I to nije sve, da bi stoka mogla na tom prostoru boraviti mjesecima, valjalo je praviti čatrnje i bunare. Trebalo je biti veliki majstor bez cementa s krečom i crvenicom, vješto ih utvrditi da drže vodu.

   Da su u tome bili vrlo uspješni svjedoče čatrnje na koje smo naišli, od kojih su neke po slobodnoj prosudbi, stare po par stotina godina. Jedna od njih je u stvari utvrđena jama, reklo bi se po letu kamena, bez dna. Pitanje kako je njezin vlasnik bez dizalica, uspio bezdan utvrditi da drži vodu, ostalo je bez odgovora. Vodilo se računa i o duhovnom životu, pa je na Maloj Orlici, brdu s kojeg puca krasan pogled na Dubrovački akvatorij, otoke Šipan i Mljet, podignuta zavjetna kapelica sv. Jakova…

   Osipanje stanovništva, počelo sedamdesetih godina prošloga stoljeća, a intenziviralo se ukidanjem uskotračne pruge 1976. godine. Naime, do tada su u Dubrovačkom primorju zaposleni Orovci, „bokom“ kako su zvali uskotračnu željeznicu, za vikende ili na odmore, dolazili kući, a kada je ukinuta pruga valjalo se seliti u Dubrovnik. Ipak tradicija, a time i održavanje zavjetne mise 25. lipnja, se zadržala sve do pred posljednji rat. U zadnjih tridesetak godina ti su predjeli zaboravljena zemlja. Carstvo su divljih svinja, srna, a po ostacima kostura na koje smo nailazili i zvijeri – vukova. Da tim područjem prošeta i po koji medvjed već je poznato. Međutim, za oko nam je zapalo da ptica u tom prostranstvu uopće nema!? Tišinu je nakratko remetio samo jedan gavran.

   Jasno, nisu samo prostrani pašnjaci između orovskih zaselaka Bjeljave/Plitki Do i Grabovi Do, zaslužni za stoljetni prosperitet ovoga naselja. Tome je doprinosilo polje ispod sela, te karavanski put, odnosno put soli, njegovim rubom. Tu na korak od puta Franje Josipa, kako Orovci zovu uzanu prometnicu Zavala - Slano, proteže se i put soli. Bio je tu od vajkada, što je svakako utjecalo na ljude koji su u gradnji njegovali mediteranski štih – kamene kuće i uzane uličice – kale. Za ilustraciju koliko je u tom kršnom kraju zemlja bila na cijeni svjedoči njegov izgled. Orahov Do je naselje iznimno zbijenih kuća od krasno obrađenog kamena i uz kuće popločanih kamenih guvna. Sam izgled mjesta asocira da su njegovi pioniri zemlju cijenili k'o zlato. Nije tu bilo gradnje na sve strane nego samo tamo gdje nema zemlje. Na prostoru koji bi se mogao pokriti s nekoliko ovećih deka, živjelo je i do 45 obitelji s 309 stanovnika koliko je selo brojalo 1948. godine!?

D. Musa

                                                             Od Ruđera do čuvenih vina

    Selo Orahov Do najpoznatije je po Ruđeru Boškoviću, točnije tu se 1641, godine rodio Nikola Bošković, otac čuvenog znanstvenika. Iz Orahova Dola potječu i dvojica biskupa – fra Toma Medvjedović (1533. – 1607.) i njegov bratić Benedikt Medvjedović (1582. – 1654.). Valja svakako spomenuti da su Ruđerovog strica don Iliju Boškovića (1648. – 1962.) ubili uskoci tijekom mise na vratima crkve Ivana Krstitelja. Uz navedeno Orahov Do je poznat po vinu, kažu ravnom ga nije bilo, te ukusnom mesu, janjetini i drugom što je zasluga zračnih struja koje su solile travu za nekada brojna stada. (dmu)

                                                       Pentranje uz kraška brda s ciljem 

    Uspon na kamenita brda iznad Orahova Dola, pod čijim liticama su se prije nekoliko desetaka godina gnijezdili bjeloglavi supovi, koje je narod još zvao lešinari, nije bilo put bez cilja. Ugostitelj Božo Burum uz hod stazama djetinjstva, htio je izvidjeti čime sve upotpuniti turističke sadržaje kad otvori hotel. Pentranje je urodilo plodom, važno bi bilo probiti put od Bjeljava do podnožja Ilijina brda i pretvoriti ga u stazu za bicikliste. Iz podnožja bi slijedio uspon na Ilijino brdo, pa na Malu i Veliku Orlicu. Uz moguće noćenje u dolini, jasno pod zvijezdama, taj bi se izlet odlično prodavao u Dubrovniku. Ostale pojedinosti nećemo otkrivati. Vinko Herceg, tražio je tragove starih civilizacija, ali je uspio naći samo fosile školjki i riba, dok je novinar uživao u prekrasnim krajolicima i bilježio. (dmu)

 

Vule Trivunović o pripremama i ždrijebu četvrtfinala kupa: Pripreme prema planu u kupu Kakanj favorit

   Federalni prvoligaš GOŠK za nastavak sezone priprema se u Gabeli, bez velike pompe. Pripreme je upotpunilo nedavno izvlačenje parova četvrtfinala Kupa BiH, u kojem Gabeljani nastavljaju natjecanje utakmicom protiv Rudara u Kaknju. Govoreći o pripremama Vule Trivunović, trener GOŠK-a kaže:

   „Za sada sve protječe u najboljem mogućem radu. Nemamo povrijeđenih igrača što nas svakako sve u klubu raduje. Momci daju svoj maksimum, rade zaista sto posto svaki trening, svaku utakmicu i ono što je za ovaj dio i period koliko smo zajedno - već skoro četiri sedmice, mogu reći da sam izuzetno zadovoljan njihovim pristupom i njihovim razmišljanjem. Istina je da postoje neki mali da tako kažem problemi u prihvaćanju mog načina rada, gdje se sve zasniva na igri, što ranije nije bio slučaj. Ja opet kažem najvažnije je da igrače nogometu učimo kroz igru. Nogomet je igra, za mene ne postoji trčanje okolo i neke dijagonale. Moja želja je da te momke nogometno opismenim, da budem kada odem odavde i oni kada odu, za jedan posto bolji igrači i ljudi, nego kada sam ih preuzeo“.

   -Gledajući ždrijeb četvrtfinala kupa par Rudar Kakanj – GOŠK, u ovom trenutku po rejtingu, plasmanu u jesenskoj polusezoni, a i tradiciji u kupu, najslabiji je par, je li to sretna okolnost ili…?

   -Mi smo dobili izuzetno, izuzetno nezgodnu ekipu. Prije svega igrački jako kvalitetna ekipa. Neće nas poljuljati to što smo ih jesenas pobijedili u prvenstvu, upravo gore, jer ja sam svjestan koliko ta ekipa ima individualnu kvalitetu i koliko je kvalitetno vođena. Ako mene pitate, oni su apsolutni favoriti, što ne znači da ćemo ići u Kakanj, čisto da bi odradili posao. Ako pitate mene – moja iskrena želja bio je netko od premijerligaša, u gostima, iz dva razloga.

   Prvi je, da većina mojih momaka koji nikada nisu osjetili premijerligaški nogomet, osjete što je to igrati protiv jednog Zrinjskog, protiv jednog Željezničara, protiv jednog Borca u Bajnoj Luci, protiv Širokog Brijega. Mi moramo biti svjesni da imamo mladu ekipu kojoj je potrebno iskustvo. Gdje će se bolje izmjeriti nego da odigraju jednu kvalitetnu utakmicu u jednom kvalitetnom nogometnom ambijentu. Druga stvar, mislim da bi to nama bilo mnogo lakše u vidu i pogledu motivacije, jer ne trebate ekipu motivirati protiv Željezničara i Borca, Širokog i Zrinjskog, kao što je morate motivirati ponavljam opet, izuzetno, izuzetno kvalitete ekipe Rudara. Nemamo nikakav imperativ, izuzev kao što je i prvenstvo ispred nas pokušati odigrati što kvalitetnije. Gore smo ostavili dobar utisak na domaće navijače, moja je želja da posle ovih priprema ponovo to potvrdimo, odigramo jednu kvalitetnu utakmicu, a neka pobjedi onaj tko bude bolji toga dana.

   -Zar nije bolje u polufinalu igrati protiv tih jakih?

   -Idemo korak po korak. Tko je god polako išao stigao je, tako se i ja čitav svoj život vodim - nigdje ne žuriti, idi od utakmice do utakmice, najvažnije je da momci budu zdravi, da imamo igrački kadar koji može odigrati kvalitetnu utakmicu u Kaknju. Svakako i na treningu volim pobijediti, tako će biti i u kupu, i u prvenstvu protiv Radnika, i u sve jednoj proljetnoj utakmici. Dokle ćemo dogurati, vidjet ćemo, na kraju se mrtvi broje.

   Do kraja pripremnog razdoblja, odnosno do kup utakmice protiv Rudara u Kaknju, 4. ožujka, GOŠK ima još dvije dogovorene utakmice, protiv Neuma u Neumu, te protiv Leotara u Gabeli.

D. Musa

  • Objavljeno u Sport

Zoran Prskalo predsjednik HNK Čapljina: Cilj nam je stvoriti preduvjete za rad s mladima“

   Nepuna četiri tjedna vježbaju nogometaši federalnog prvoligaša Čapljine za nastavak sezone. U tom razdoblju Čapljinci su odigrali dvije pripreme utakmice, najprije su od hrvatskog ligaša Rudeša poraženi 1:6, a u drugoj utakmici su minimalno 1:0, savladali premijerligaša Tuzla City. Kad se u obzir uzmu te dvije utakmice, napredak je očit. Uz ostanak u drugoligaškom vrhu u HNK Čapljina u ovoj godini imaju i ozbiljne infrastrukturne planove o kojima Zoran Prskalo predsjednik kluba kaže:

   „Veseli nas što je uređenje terena u Tasovčićima ušlo u proračun Grada tako da se nadamo skoroj realizaciji tog za nas važnog projekta, naravno uz razumijevanje gradonačelnika. To je jedan dobra vijest, očekujemo da ćemo to napraviti u ovoj kalendarskoj godini. Kad god bude to je jedna super stvar, to je nešto što ima budućnost, u sljedećih dvadeset, trideset godina za našu omladinu što je u stvari i bit svega ovoga što radimo – napraviti preduvjete za da mladi mogu trenirati i raditi“, kaže predsjednik Prskalo te na opasku da će se time stvoriti preduvjeti za rad i djelovanje kluba u dužem vremenskom razdoblju, pa i krupnije iskorake, nastavlja:

   „Teren u Bjelavama i teren s umjetnom travom u Tasovčićima, stvorili bi dobre uvjete za rad seniorske ekipe i za rad s djecom. Za nešto više potrebna su punio veća financijska sredstva o čemu mi u ovom trenutku i ne raspravljamo, sada nam je cilj stvoriti kvalitetne preduvjete za rad kompletnog pogona. Cilj nam je stvarati nove igrače, neke nove Luke Menale, nove igrače, to je pozitivna stvar koja se treba bazirati na radu s mladima. Dakle, usporedo sa seniorskim pogonom stvarati nove igrače koji će onda ići dalje. Cilj nam je da Čapljina bude jedna odskočna daska za mlade igrače, jer je ovo stvarno, jedna predivna sredina. To mogu sa sigurnošću reći u svakom pogledu, znači i klimatski gledano i po uvjetima koje ćemo stvoriti u dogledno vrijeme i po atmosferi u klubu i ostalom. Dakle, cilj nam je stvoriti preduvjete, a onda stvarati kvalitetne igrače“, zaključuje predsjednik Prskalo.

   Valja reći da grad Čapljina u tekućoj godini pod stavkom kapitalna ulaganja, planirao iznos od 270.000 KM za „rekonstrukciju gradske dvorane i uređenje stadiona u Tasovčićima“. Podsjećamo Čapljina je prije više od godinu dana izabrana među 15 lokalnih zajednica za potporu od strane Nogometnog saveza BiH, za izgradnju terena s umjetnom travom za „potrebe razvoja omladinskog nogometa u BiH“. Za realizaciju projekta Nogometni savez BiH osigurat će 260.000 KM, a ostatak novca za projekt oko 200.000 KM, osigurat će se kroz radove na uređenju terena i ostale infrastrukture što bi trebali urediti klub, odnosno grad Čapljina.

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Sport
Pretplati se na ovaj RSS feed
Parse error in downloaded data

banerRC1vikend