banerRC212

Petak, 29 Studeni 2019

Na širem području juga Hercegovine okončana berba i prerada maslina, Neumljani još u akciji

Do sada najduža kampanja berbe i prerade maslina u Bosni i Hercegovini pri samom je kraju. Uoči zadnje kiše nakon skoro dvomjesečne kampanje, vrata je zatvorila uljara „Ramljak“ u Tasovčićima kod Čapljine. Na upit o urodu i kampanji Slavko Ramljak u čijem OPG-u djeluje istoimena uljara kaže:

Na kraju je bilo znatno bolje nego što se očekivalo. Od početnih procjena da će urod biti tek trećina prošlogodišnjeg, stigli smo do realizacije koja je na razini 70 posto lanjskog roda. Kvaliteta izvrsna, masline su bile zdrave, ako da su sigurno proizvedena vrhunska ulja“, ističe Ramljak, pa razlaže:

Randmani, su bili različiti, od početnih 9,5 i 10 posto, penjali su se do 22 posto, što je prava rijetkost. Zbog obilnih kiša randmani su tijekom kampanje varirali, pa su se sa skromnih desetak posto penjali na 11 do 13 posto, potom su razli i do 15 posto, a onda se s kišama vraćali na 10 do 13 posto, pa ponovo malo dizali, uglavnom bilo je svašta. Rekord drži istarska bjelica iz maslinika časnih sestara u Bijelom Polju kod Mostara, čiji se randman bio 22. To je izuzetno“, kaže Ramljak, te dodaje da je sve skupa doprinijelo nestašici sadnog materijala istarske bjelice u poljoljekarnama.

Za razliku od stolačko-čapljinsko-mostarsko-ljubuškog područja, na prostoru jedine bh. primorske općine Neuma, berba nije u cijelosti okončana. Zasluga za to pripada odličnom urodu, koji je nakon prošlogodišnje nestašice, premašio sva očekivanja. Da će berbe biti još koji dan potvrđuje Josip Matić Lolo iz Broćanca u neumskoj općini, što je posljedica iznimno tople jeseni.

Tradicionalni susret maslinara u organizaciji Federalnog agromediteranskog zavoda zbog produljenja berbe, s konca studenog, pomaknut je na 13-og prosinca. Tek nakon analiza maslinovih ulja, pouzdano će se znati njihova kvaliteta, odnosno kakva je za masline i maslinare bila ova godina.

D. Musa

U Boćarskom klubu Čapljina zabrinuti - Godina prolazi, a kupa nema

Na prvi dio boćarskog prvenstva BiH koje se prvi put igra u dva „nogometna“, ciklusa jesen – proljeće, poodavno je spušten zastor, međutim za ostalu kalendarsku godinu ostale su još neke nepoznanice. Prva od njih svakako je boćarski Kup BiH. Dok se još samo govorilo o prelasku na novi kalendar natjecanja odigrane su četvrtfinalne utakmice i jedna polufinalna. U četvrtfinalnim utakmicama Čapljina je nadigrala Rastok 7:2, dok je Dračevo u Posušju, iznenadilo Buru i slavilo 5:4, Napredak Willa je do pobjede od 9:0 protiv Širokog, došla službenim rezultatom. Slobodan u prvom kolu bio je mostarski Ante Rozić.

Nakon četvrtfinala koje je igrano 30. svibnja, prema usvojenom kalendaru 20. lipnja odigrana je jedna polufinalna utakmica Čapljina – Napredak Willa 9:0. Drugo polufinale Dračevo – Ante Rozić nije odigrano ni u određenom terminu, a ni kasnije. U međuvremenu su oba kluba odustala od natjecanja, uz najave da će nastupati u Drugoj ligi. Tako je ovogodišnji kup ostao „visjeti“ ni na nebu ni na zemlji.

Razgovarao sam s Matom Grubišićem, predsjednikom Boćarskog saveza BiH na temu završnice kupa, upoznao ga sa stanjem i našim stavom. Naše mišljenje je da smo shodno dobroj praksi, osvajači kupa, što u finalu nemamo protivnika, nismo mi krivi. Naš klub je za dvije odigrane utakmice imao troškove organizacije i plaćanja službenih osoba, a što su se stvari rasplele kako jesnu ni nama nije drago. Ponavljam, mi nismo krivi za odustajanje, pa prema tome nije red da budemo oštećeni. Osobno očekujem da će se uvažiti naše mišljenje i shodno propisima Čapljina proglasiti pobjednikom Kupa BiH“, smatra Vide Krmek, predsjednik BK Čapljina.

Shodno kalendaru prema kojem je u ovoj godini u njezinoj prvoj polovici, već odigrano jedno prvenstvo, prvak je bio Neum, završnica sezone trebala se održati u subotu, 30-og studenog, u boćarskom domu „Nožinac“ u Rastovači kod Posušja. Uz finale kupa, trebala se održati Boćarska večer kao kruna sezone. Na toj manifestaciji, najboljima u pojedinačnoj konkurenciji, pojedinačnim državnim prvacima, trebale su se dijeliti priznanja i medalje. Međutim, kako je usvojen sustav igranja jesen – zima, finale kupa i boćarska večer nisu se više spominjali. Uglavnom, ostaje nepoznanica tko će biti pobjednik kupa, odnosno hoće li ga uopće biti? Naravno, na tijelima Boćarskog saveza BiH, je obveza rješavanja te dvojbe.

  • Objavljeno u Sport

Miris tradicije na prilazu čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima - Čvarci triput skuplji od piletine, kace kupusa i sir iz mijeha

Kad u kasnu jesen kiše i hladnije vrijeme „zatvore“ priručne tezge uz prometnice i po bosanskim gradovima, u „zimski san“ se s pijaca povuče dio prodavača zamre trgovina domaćim voćem i povrćem, oživi prilaz veletržnice u Tasovčićima kraj Čapljine. To je vrijeme kada se „peglaju“ kartice u prodajnim centrima kupuje uglavnom uvozna roba, koje južno-hercegovački voćari i povrtlari ne vole. Tako će biti do blagdana Božića i Nove godine, kada opet nastupa trgovačka „siesta“ sve do pojave ranih krumpira u travnju, kada veletržnica živne za povrtlare priželjkivanim životom.

Međutim, prilaz veletržnici ima posve drugačiji bioritam u kojem kasna jesen predstavlja vrhunac sezone. S kamiona se prodaje kupus za zimnicu, glavice i rezani, nude se drva za zimnicu, riba svih vrsta, planinski sir, utorkom i petkom perad i domaća jaja, a nađe se i čvaraka. Cijena prvih ovogodišnjih je viša od teletine i janjetine, prodavačica iz Nevesinja reče 16 KM, što će reći da su tri puta skuplji od piletine! Ništa zato čvarci ili kako Hercegovci kažu „žmare“ zaista su dobri. Taman kad smo pomislili da su čvarci, odnosno naše žmare preskupi, zahvaljujući Internetu uvjerili smo se da se slavonski čvarci u Zagrebu, trenutačno cijene 160 kuna, što će reći 40 KM! Očito, prodavačica je ponešto o tome znala kada je stavila cijenu koja tuče janjetinu i teletinu, a desetkuje piletinu.

Uz svinjokolju i čvarke, u južnoj Hercegovini ide i kiseli kupus. Međutim, umjesto nekadašnje potrage kad se u kupus išlo s konjima ili glavobolje koliko ide soli na bačvu kupusa, da bi osigurali tu nezamjenjivu zimsku salatu ili jelo dovoljno je u Tasovčiće ponijeti novčanik, sve ostalo vas čeka na licu mjesta.

Ovdje smo već sedamnaest godina, zadovoljni smo prodajom i ove jeseni. Kupci su naše stalne mušterije. Nama je važno da ne pogriješimo kod spremanja i eto njih opet iduće jeseni“, ističe Zdenka Čuljak prodavačica kupusa za zimnicu iz Klobuka kod Ljubuškog, koja je bila raspoložena za razgovor.

Obično ovdje budu tri, četiri prodavača kupusa za zimnicu, ove godine su tri, a svako od nas ima svoje mušterije. Radimo sve, ako će kupac kupus u glavicama, onda ih očistimo i pripremimo, ako će rezani onda režemo. Ukoliko donese bačvu spremimo u bačvu, posolimo pa kupcu ostaje samo usuti vodu. U ponudi imamo plastične bačve i vreće, pa kupac može na licu mjesta, kupiti sve. Ove godine cijena rezanog kupusa je 0,80 KM, a glavica 0,70 KM. Sve na jednom mjestu“, poručuje gospođa Zdenka, te ističe da su ove jeseni ostali malo duže zbog kupaca iz Neuma i Metkovića, koji su zbog visokih temperatura prolongirali spremanje zimnice.

Uz tradicionalne čvarke – žmare i kupus ide i sir iz mijeha koji se petkom prodaje na tri štanda. Prodavači su iz obitelji stočara, ponuda različita kao i sir. S obzirom da se ne žale na tražnju, ostaje dojam da je tradicionalno stočarstvo – izgon ovaca na sjeverno-hercegovačke planine, u ovom trenutku, unosan posao. Najskuplji je suhi ovčji sir sa Zelengore 20 KM, s Morina, planinske visoravni sjeveroistočno od Nevesinja, je 18 KM, a iz Podveležje kod Mostara, 18 KM. Sir, kajmak i druge mliječne proizvode, kupuju svi – Hercegovci, Dalmatinci i Dubrovčani, pretežito potomci bivših južno-hercegovačkih stočara.

Sudeći po ponudi drva, Hercegovci preferiraju zimu uz taj energent. Drva stižu iz istočne Hercegovine – Ljubinje, Bileća i Gacko. Petkom u ponudi je riba od riječne – babuške i peškelji, pa do morske, te neizostavne jegulje koja je sve rjeđa, a rasproda se i po cijeni od 50 KM za kilogram. Standardno ima domaće peradi i jaja, planinskih krumpira koji su skuplji, pa oraha i lješnjaka, kukuruznog i ražova brašna…, a ponudu zaokružuju prodavači poljoprivrednih alatki iz Vareša. Opći dojam – domaće je sve traženije i na cijeni.

Tekst i foto: D. Musa

Pretplati se na ovaj RSS feed
Parse error in downloaded data

banerRC1vikend