banerRC212

Za Matea Kozarića iz Šuškova Naselja kod Čapljine Nogomet je stil života i opsesija

Istaknuto Za Matea Kozarića iz Šuškova Naselja kod Čapljine Nogomet je stil života i opsesija

Gotovo da se može ustvrditi – tamo gdje se čuje udaranje nogometne lopte tu je i Mateo Kozarić, nesuđeni igrač velikih, već godinama sveprisutni vladar malih nogometnih terena.

Sa skupinom prijatelja među kojima je i njegov brat Leon, sudionik je manje-više svih turnira na području ne samo Čapljine i obližnjeg Stoca, nego i širom Hercegovine. Zadnjih godina najčešće nastupaju pod imenom Caffe bar „Label“ Šuškovo Naselje, ali i u različitim drugim kombinacijama malonogometnih ekipa. Uglavnom, za njega su ljetne večeri ful pune, zna se dogoditi da istu večer u različitim mjestima, odigra i po dvije utakmice, od kojih je jedna i finale. Uz to ni malonogometna liga Čapljine ne može se zamisliti bez njega, predvodi ekipu Šuškova Naselja, koja od njegovog nogometnog stasanja u pravili stiže do polufinala, međutim manje je poznata činjenica da je uspješan član jedne od najboljih malonogometnih ekipa Hrvatske, MNK Vrgorac iz Vrgorca. Govoreći o tom prioritetu, Mateo kaže:
„Igram za Malonogometni klub Vrgorac, već tri i pol godine, Prva smo hrvatska liga. Igrao sam i u više hercegovačkih ekipa – Zrinjski, Brotnjo, nekadašnji Comunicare, pa Karaku. Prije malog nogometa bavio sam se velikim nogometom, igrao sam za Čapljinu, a vremenom sam se odlučio zbog posla, za mali nogomet. Tu sam se pronašao, sada mi je draži mali nogomet nego veliki“, kaže Mateo, te na upit – koja je razlika između malog i velikog nogometa, nastavlja:
„Velika je razlika. Velika, isto kao da to nisu dva ista sporta, baš velika razlika“.
-Za običnog gledatelja mali nogomet danas djeluje poput šaha – love se greška suparnika?
-Danas je u malom nogometu najvažnija uigranost, nema velike improvizacije, dok je kod velikog nogometa u prvom planu sprema.
-Vrgorac, jedno vrijeme Vrgorac Pivac je bio u vrhu hrvatske malonogometne lige, kako je trenutačno stanje?
-Lani smo igrali finale Prve lige, igralo se na tri pobjede, izgubili su od Makarana ekipe Novo vrijeme 3:0. Oni su trenutačno najbolji u Hrvatskoj, mi smo peti, dobro je, trenira se svaku večer, ide nam solidno, borimo se nadam se da će tako i potrajati.
-Dakle, kvaliteta malog nogometa u Hrvatskoj sada je koncentrirana se na područja oko Biokova, gdje su veliki gradovi, veliki centri – Split, Zagreb?
-Slabo, zadnjih godina se kvaliteta vrti u Primorju, Makarske, Vrgorca. Vrgorac je mal' gradić, ali samo je taj sport u Vrgorcu, kada se igraju domaće utakmice dvorana je puna, tako da smo jako zadovoljni publikom.
-Kažete – trenirate svaku večer, od Šuškova do Vrgorca je najmanje četrdesetak kilometara, kako se stiže?
-Svaku večer, pet puta tjedno, šestu je utakmica.
-Profesionalizam!
-Da, profesionalizam, međutim nema tu nekih sredstava da od toga možete živjeti. Drži me ljubav prema sportu i malom nogometu, dok se god mogne igrat ću. Uživam u nogometu, nadam se da ću igrati još dugo“, naglašava Mateo iz čijeg izraza lica se može zaključiti da mu je ipak, ostao žal za velikim nogometom, kao dječak godinama je trenirao, ali na kraju cijenimo nije dobio pravu priliku.
D. Musa

Parse error in downloaded data

banerRC1vikend