banerRC212

Ženski nogometni kluba nema, ali ženski nogomet živi

  • Napisao/la d.musa
  • Objavljeno u Sport
Istaknuto Ženski nogometni kluba nema, ali ženski nogomet živi

Za priče o nogometu uvijek je raspoložen Ante Markota, bivši igrač niza klubova iz doline Neretve i Dubrovnika, jedan od onih za koje svi tvrde da je mogao i puno više da nije bio nemirnog duha, uvijek je raspoložen za priču o nogometu.

Trenutna mu je preokupacija ženski nogomet. Mada klub u Čapljine ne egzistira već godinu i pol dana, Ante pažljivo prati karijere svojih bivših igračica, u čijim rezultatima naprosto uživa.
„Mi smo stvorili jednu bazu kroz razdoblje od četiri pet godine rada, djevojke su naučile osnove nogometa od tehnike, anaerobne, aerobne izdržljivosti…, zahvaljujući tome su cijenjene. Prestankom rada našega kluba raspršile su se po Hrvatskoj i BiH. U Hrvatskoj ih je više jer dole idu studirati. Naš pri kapetan Doris Vico igra u Marijanu standardna je igračica Prve hrvatske lige, četvrta je godina fakulteta. Megi Kraljević studira na ASPIRI u Splitu, prošle godine je dobila rektorovu nagradu. One koje nisu bile u reprezentaciji i dalje igraju i studiraju. Helena Perić je također u Splitu, na faksu“, ističe s vidnim ponosom Ante Markota, pa nastavlja nizati:
„ Veronika Terzić studira, dobro joj ide daje sve s četiri i pet, prošla je kroz sve selekcije Hrvatske za očekivati je poziv u A reprezentaciju. Igra za Metković, kapetan je ekipe. Ana Bakalar i Gabrijela Dugandžić još su ovdje u srednjoj školi, igraju za mladu reprezentaciju Hrvatske, vrlo dobni su i odlični đaci. Rahela Vego je prešla u Rijeku,reprezentativka je završava gimnaziju ima osiguran dom i stipendiju. Franciska Šimić igra za Eminu iz Mostara, reprezentativka je BiH. S nama je povremeno radila mala Maja Jelčić, ona je mlađa generacija, reprezentativka je BiH. Mostarka Minela Gačanica koja je jedno vrijeme igrala za nas, završava medicinsku školu, već igra za seniorsku reprezentaciju, nedavno je protiv Crne Gore u prijateljskoj utakmici, dala dva pogotka“, u dahu izruči ovaj nogometni zanesenjak pa nastavlja:
„Ja sam tvrdio, nisu mi vjerovali, petnaestak djevojaka koje smo imali, takav potencijal nitko u bivšoj Jugoslaviji nije imao! Nitko. One tek imaju osamnaest godina Sa mnom je radio i Jozo Benić prve dvije, tri godine, prestankom rada kluba sve se razišlo, meni je žao što je bilo tako, jer ovo je neiscrpno vrelo talenata. Ipak kad igra Hrvatska U 19 reprezentacija, među prvih 11 tri Čapljinke! Kad to vidim meni je srce ko Gradina (brdo iznad Čapljine op.a.), radi njih, ali i zbog svega onoga što smo mi tvrdili da je to, to.“
Ante Markota ističe da neke od bivših igračica ŽNK Čapljina će imati priliku zaigrati i vani, gdje su primanja znatno veća. Kaže - kad sam to govorio neki su se smijali, ali vjerujem u to“. Veliki je protivnih i stereotipija kada je u pitanju ženski sport:
„To su cure već izgrađene osobe, zgodne su. Bilo je predrasuda da će igračica nogometa biti zdepasta, krivih nogu, biće ovo bit ćeš ono… Ako ženska ide u odbojku u redu je, ako igra rukomet u redu je, a rukomet je šest puta grublji sport od nogometa, ali doći novo vrijeme….“, uvjeren je Ante
D. Musa

 

Parse error in downloaded data

banerRC1vikend