banerRC212

Radio Čapljina

Radio Čapljina

Hidroponska proizvodnja rajčica eliminira proizvodnju u negrijanim plastenicima

Ing. Ivica Borovac – Prema narudžbama povrtlara, prisutna promjena kultura i sortimenta


Presadi57 Spajanje dijelova mladih biljakaPoslovanje čapljinske tvrtke „Adria Histhil“, najvećeg proizvođača i izvoznika sadnog materijala povrća u BiH, ujedno je i putokaz o kretanju u toj oblasti. Naime, na osnovu narudžbi, može se prilično pouzdano procijeniti situacija u ljetnoj sezoni. Što je očekivati ovoga ljeta, odnosno što su kupci iz ukupno petnaestak zemalja šire regije preferirali, govori agronom Ivica Borovac, komercijalist tvrtke čiji su pogodni smješteni u Gabeli:
„Sezona je počela dosta rano, već tamo početkom desetog mjeseca, za kupce 'hidroponije', odnosno za profesionalne uzgajivače rajčice, paprike i krastavca u grijanim prostorima i nastavila se dan po dan, brzo nam je došlo proljeće, a pred vratima je i ljeto. Tako ako pričamo o lokalnom tržištu, koje je nama najbliže i osjećamo sve njegove dobre i loše strane svakodnevno, ove godine situacija je nešto promijenjena u odnosu na prethodne, prvenstveno su ljudi išli na verziju salata i kupusnjača, da pokušaju izvući neki novac preko zime. Dobrim dijelom to se i ostvarilo, djelom i nije, čemu je kumovala 'mekanija' zima, toplija od prosjeka, s druge strane bilo je umanjen broj narudžbi kad su u pitanju rajčica i paprika. To i ne čudi s obzirom na ranije godine, uvoz i dosta niske cijene u periodu kad dospijevaju naše prve berbe, pa su ljudi primorani tražiti nova rješenja. Ta nova rješenja bili su rani bostani i njihova sadnja u plastenike, pa i nešto ranih roga za upotrebu u sred ljeta za roštilje itd., kaže ing. Borovac, te podcrtava:
„Kako tržište diktira tako su i hibridi mijenjali svoj tok, u rajčicama imamo malo više pink sorti, od uobičajenog. Sarajevo, Tuzla i Banja Luka, kao glavni otkupljivači, diktirali su taj tempo tako da su ljudi poučeni prošlogodišnjim iskustvom gdje je pink imao bolju cijenu neko crvena rajčica, išli u tom smjeru. Koliko je to ispravno pokazat će ljeto, prodaja i cijene. Neki smjerovi su definitivno izmijenjeni, a ljeto je to koje će pokazati koliko su bili u pravu.“
-To je kad je u pitanju domaće tržište, što je sadila Europa, prošle godine ste sve uplašili kad ste kazali da je u Albaniji posađeno 30 milijuna rajčica?
-Ne bi plašio ljude, ali Albanija se ponavlja i dalje raste, mada i oni, da ljudi ne bi mislili da je dolje bajno, imaju problema ekonomskih, a ove godine je i zima bila hladnija i s više oborina, tako da je pojava biljnih bolesti i štetnika u ranoj fazi prouzrokovala poteškoće, tako da su i oni u prvim berbama u travnju imali puno biljnih bolesti i štetnika, odnosno dobar dio plodova je oštećen i nije komercijalan. S druge strane raste konzumacija, a samim tim i sadnja lubenice i bostana. Potražnja je velika kako u Hrvatskoj zbog Jadrana i turista, tako i na kontinentu, poput Mađarske, Rumunjske i Bugarske. Pojačano su ove godine išli u sadnju lubenica. Poučeni prošlogodišnjim iskustvom išli su na verziju da je bolje ubrati lubenicu u kojoj ne moraš biti svaki dan, pa puno tona po nekoj nižoj cijeni može donijeti zaradu, nego rajčicu i papriku u kojoj moraš biti svaki dan aktivan uz puno fizičkog posla, a deficit je radnika svugdje, tako da nekako u toj korelaciji odnosa snage, cijene, kvalitete i kvantitete, vidimo značajan pomak u proizvodnju lubenica i bostana na tim tržištima.
Ing. Borovac posebice ističe da hidriponska proizvodnja (uzgoj biljaka u vodenim otpinama bez tla), rajčica raste, što za sada puno ne utječe na domaću proizvodnju međutim u perspektivi može biti poguban.Presadi50 Lubenica bjeg od sve vece proizvodnje rajcica
-To je jedan sektor koji će prije ili kasnije, potpuno srušiti malu plasteničku negrijanu proizvodnju, jer ta hidroponija godišnje raste na razini Hrvatske 50 hektara, a u Mađarskoj i do 100 hektara, što je u nekoj korelaciji kao da se kod nas godišnje napravi 400 do 500 duluma novih plastenika, što je naravno nemoguće. Hidriponski dio već je u dobroj mjeru preuzeo kompletnu godišnju opskrbu rajčice i preuzimat će sve više, jer 'hidroponci' idu u sadnju u prosincu i siječnju, a već u travnju i svibnju su u punim berbama, tako da sve manji dio tržišta ostaje ljudima koji se bave proizvodnjom rajčice.
Ing. Borovac ističe da je paprika još uvijek „svijetla“ točka, jer je profesionalnim proizvođačima preskupo je grijati plastenike za premalo kilograma, tako da još uvijek ostaje prostora za konvencionalnu proizvodnju. Ukratko, pred onemoćalim domaćim povrtlarima još je teže razdoblje izazova.
Tekst i foto: D. Musa

Villa rustica Mogorjelo uvrštena u projekt „Rimsko carstvo i vinske ceste“

Poznata – svi putovi vode u Rim, u svojoj ovovremenoj inačici mogla bi se parafrazirati – turistički putovi vode na rimske ceste. Zanimljiv turistički projekt „Vinsko carstvo i rimske ceste“ u villi rustici Mogorjelo kod Čapljine, imat će svog predstavnika u BiH. Početna faza projekta financirana je sredstvima njemačke razvojne agencije GTZ i Europske unije. Govoreći o projektu u sklopu kojega je nedavno boravio na skupu u Beogradu, Dragan Bradvica, voditelj Ureda Turističke zajednice H-N županije za Stolac i Čapljinu kaže:
„Radi se o povezivanju lokaliteta vezanih za Rimsko carstvo.. U prvoj fazi projekta bilo je to povezivanje mjesta na sjeveru uz Dunav, odnosno dunavske regije od Austrije, Slovačke, Mađarske, Srbije, Rumunjske i Bugarske. U drugoj fazi ide južni tok, kreće se iz Pule zatim ide preko Nina, Solina i Vida u Hrvatskoj, pa Mogorjela kod Čapljine u BiH, Risana, Podgorice u Crnoj Gori, Butrinta i Apolonije u Albaniji, te Herakleje i Stobija u Makedoniji“, kaže Bradvica, te na upit – što bi to moglo donijeti ovdašnjem turizmu nastavlja:
„Iz BiH bilo je osam prijedloga za rimske ceste, prošlo je samo Mogorjelo. Postoje neki normativi, neke uzanse, odnosno preduvjeti, a Mogorjelo je to ispunjavalo pa se našlo na spisku. U ovoj fazi će se raditi poveznica za sva ta mjesta, kao i ostala ponuda vezana za okolicu Čapljine – kanu safari, Park prirode Hutovo blato…, sve to ulazi taj projekt. Bit će to svojevrsna turistička promocija, putem web stranice i linka vezanih za svaki lokalitet na području općine Čapljine i svaku vinariju na području cijele Hercegovine.
„Prvi korak bilo je uvezivanje koje je u tijeku. Mogorjelo je ušlo na web stranicu i tiskani promidžbeni materijal. Sljedeći korak je apliciranje na sredstva međunarodnih organizacija, za izradu novih promidžbenih materijala i dovođenje turista. Cilj je uvezivanje u prvom redu Narona i Mogorjela, treba raditi na toj suradnji. Uvjetno rečeno to bi u idealnoj varijanti podrazumijevalo da turisti krenu iz Pule, a završe u Makedoniji. Ovim projektom otvara se ta mogućnost, ali preko noći ne treba očekivati neki bum. Međutim, postoji mogućnost za valorizaciju potencijala“, kaže Bradvica, te naglašava kako se nada da bi u sklopu projekta određena sredstva mogla doći i u rimsku villu rusticu Mogorjelo, „kako bi se mogla stvoriti jedna baza za degustaciju vina“.
Zanimljivo, rimske lokalitete villu rusticu Mogorjelo i Naronu kod Vida - Metkovića u Hrvatskoj, otkrio je isti istraživač , austrijski arheolog i povjesničar Karl Patsc. Iako je međusobna udaljenost među njima nepunih deset kilometara, značajnijih oblika suradnje nije bilo. U tom pogledu projekt „Rimsko carstvo i vinske ceste“ mogao bi donijeti prekretnicu. Inače, villa rustica Mogorjelo“ nekada je bila jedna od destinacija izletničkog turizma, u prvom redu gostiju koji su ljetovali na Dubrovačkom primorju, a danas je u tom smislu gotovo zaboravljena, pa je ovaj projekt dobro došao, ako ništa da se nađe na mapama turističke ponude.
D. Musa

  • Objavljeno u Kultura

Ivana Erić, makeup artistica, diplomirala ekonomiju smijer marketing

Predstavljamo mladu osobu koja primjerom pokazuje da se upornošću, znanjem i radom može biti uspješan u zavičaju i u vremenu za koje neki kažu da je beznadno, pa mnogi odlaze u daleke krajeve a da ovdje nisu ni pokušali nešto vrijedno napraviti. 

Stari most u Klepcima i za današnje arhitekte čudo

Poput Andrićevog mosta na Žepi imao ogradu sastavljenu od blokova teških 1,5 tonu
O nužnoj sanaciji Starog – Mustaj begovog, mosta na rijeci Bregavi u općini Čapljina, već smo govorili. Međutim, kad se teren raščistio od šipražja i u rijeku „zagazili“ strojevi, građevina je za današnje generacije pravo iznenađenje. Uz stamenu potpornu konstrukciju, most na Bregavi, poput Mosta na Žepi, opisanog u pripovijetki Ive Andrića, imao je kamenu ogradu. Ne bi to bilo nikakvo čudo da ta kamena ograda nije bila od velikih kamenih ploča, teških po tonu i pol!
Spretnost graditelja
Dok smo s poslom zauzetim radnicima sarajevskog 'Neimara', pokušavali odgonetnuti tehniku njihovog postavljanja, ostali smo zapanjeni spretnosti ondašnjih graditelja. Red poteza govori da su u kamenu konstrukciju mosta najprije postavljali željezni klinovi, koji su se u podlogu učvršćivali taljenim olovom. U pločama su također, ubušene rupe po dužini i sa strane, kako bi se konstrukcija povezala u jednu cjelinu. Naravno u rupe se ponovo sipalo rastopljeno olovo. E, tek sada počinje zaplet, kako su te ploče od tonu i pol, dizane i postavljane na učvršćene željezne nosače, u podlozi?! Bez obzira što je i tada uz most, bila skela, teško je dokučiti operaciju kojom su tako masivne ploče podizane i naticane na nosače te učvršćivane u podlogu!? Nije vraga da su majstorima asistirali sami Golijati?
Valja reći da obični promatrači u prvi mah, nisu 'skontali' da je most u punom sjaju imao i korkaluk, što znači, ograda na mjestu gdje je opasno hodati. Međutim, nakon što je bager kopajući panj smokve urasle u nosivu konstrukciju, „otkrio“ i ploče, postalo je jasno o kako zadivljujućoj građevini se radi. Naravno, zidali su je naši preci, jer ako je mimar – graditelj, majstor, možda, doveden sa strane, argati – najamni, prisilni radnici, kulučari…, su neizostavno bili domaći ljudi. Dakle, most kojeg dade izgraditi – financirati, hercegovački sandžak-beg, Mustafa-beg, sin Daut-pašin, 1517. godine, djelo je ruku naših predaka.
Zahvaljujući knjizi Džemala Čelića i Mehmeda Mujezinovića „Stari mostovi u Bosni i Hercegovini“, IP „Veselin Masleša“, Sarajevo 1969. godine, slikama i opisu, mnogo toga je jasnije, ali ne i kako su kameni blokovi ugrađivani u kamenu konstrukciju i međusobno povezani. Pišući o pravom remek djelu s početka 16-og stoljeća, autori u opisu navode:
„Ovaj most je sagrađen sa jednim zasvođenim otvorom segmentalnog oblika. Raspon čeonog luka iznosi 17,52 metra, a njegova strijela iznad najnižeg ljetnog vodostaja 6,30 metara… Specifičnost mosta u Klepcima je upravo u tomu što je ovo najveći raspon mosta na jedan luk primijenjen u dolinskom pejzažu; po pravilu, na sličnom profilu rijeke i obala nastajali su mostovi sa tri ili više lukova, sa strmim usponom prema sredini. Smatramo da je ovakav tretman mosta u Klepcima upravo rezultat genijalnog zapažanja starog graditelja, koji je spoznao da su velike oscilacije vodostaja Bregave opasne za bilo kakvu konstrukciju koja bi stupovima temeljenim u vodi i manjim propustom moći svojih otvora u izvjesnim momentima kočila normalni protok“, (str. 227 – 229.).
Inspiracija za most u Mostaru!
Gradnja mosta samo tridesetak godina nakon što Osmanlije zauzimaju Hercegovinu svjedoči o njegovoj važnosti, ali most ima i svojih drugih značajki, od kojih neke idu daleko, uz ostalo, tvrdeći da je Most u Klepcima bio inspiracija mimaru Hajrudinu za gradnju mnogo čuvenijeg mostarskog Starog mosta.
Priča ili legenda, tek na eleganciji i ljepoti pola milenija starog kamenog ljepotana, ni današnje generacije ne može ravnodušnim ostaviti. Naprotiv! Pozornost plijene graciozna konstrukcija svoda kojoj ni stoljeća, bujice i trešnje, nisu naškodila, ali jest današnja i prošla nebriga čovjeka.
Tekst i foto: D. Musa

 

  • Objavljeno u Kultura
Pretplati se na ovaj RSS feed

-2°C

Čapljina

Djelomično oblačno

Vlažnost: 43%

Vjetar: 11.27 km/h

  • 03 Siječanj 2019 3°C -1°C
  • 04 Siječanj 2019 3°C -2°C

banerRC1vikend