banerRC212

Srijeda, 20 Svi 2020

Bageri oštetili prapovijesnu gradinu na brdu Osoje u Zvirovićima

   Predajama prenošenim s koljena na koljeno i poštovanje prema mrtvima, naši preci su stoljećima čuvali prapovijesne gradine, gomile, stećke i tumule. Za mišljenje - što se to u međuvremenu promijenilo, pitali smo mr. sc. Ivanku Miličević Capek, ravnateljicu Zavoda za zaštitu kulturno-povijesne baštine HNŽ:

   „Mislim da je otkriće bagera i to što su sada svima dostupni, jako unazadilo stanje arheološke baštine u BiH. Vidite, kako je ovo teško dostupno mjesto, trebalo je stvarno mašte da se dođe ovdje i da se uništi dio gradine. Stariji ljudi su znali da su to ili stari grobovi ili stari gradovi. Ne znam kako se u današnje vrijeme opće obrazovanosti i informacija koje su dostupne, koje su puno dostupnije nego što su bile našim precima, dolazi do ovakvih slučajeva. Ljudi ne znaju što su stećci, ljudi ne znaju što su gomile, što su gradine, a to su lekcije iz povijesti petog razreda osnovne škole“.

   -Ispada da mi ne znamo što sve imamo?

   -Znamo, ali smo vrlo skloni uništiti to što imamo.

   -Može li se približno odrediti starost lokaliteta?

   -Teško je to reći bez detaljnijeg istraživanja. Vjerojatno je riječ o željezno dobnoj gradini. Međutim, bez istraživanja ne može se pouzdano reći.

   -Tisuću, dvije godina prije Krista?

   -Od prilike, zavisno od razdoblja.

   Razgovor s mr. sc. Ivankom Miličević Capek, ravnateljicom Zavoda za kulturno - povijesnu baštinu HNŽ, vodili smo na brdu Osoje iznad Zvirovića, na vrhu Orlovača 307 metara iznad razine mora, gdje se nalazi jedna od većih gradina na čapljinskom području.

   „Osojska gradina ima izvrstan geostrateški položaj, s nadzorom doline Trebižata između Studenaca i Čapljine, kao i prostora sa sjeverne strane Zvirovića, prema Studencima, Miletini i Međugorju“, zabilježio je mr. Radoslav Dodig, u Zborniku Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, broj 6., 2013. godine. Za razliku od jeseni 2012. godine kada se uz tekst potpisani s mr. Dodigom, do vrha brda, kroz smriku i nisku krašku šumu probijao dva, tri sata, sada je bilo puno lakše doći unatoč tropskoj sparini. Do vrha brda probijen je put za potrebe postavljanja novih elektro vodova. Trasa ide smjerom stare mreže, samo što su se nekada bandere nosile na ramenu i postavljale, a sada je za postavljenje novog voda s metalnim nosačima, probijen put, a pritom je oštećena gradina.

   Arheolozi ili zaljubljenici u arheologiju, vizualno ili preko google mapa, uočili su promjene na terenu po ostavljenim nalazima očito i obišli teren, a zatim preko portala natpisom „Kineske kompanije gradeći autoput u Hercegovini uništile bh. kulturno naslijeđe“, alarmirale javnost . Uslijedio je demanti Autocesta Federacije BiH „Devastacija na lokalitetu Prćavci (riječ je o Zvirovićima op. a.) nije povezana s gradilištem“. Tragom tih natpisa na teren je izišla mr. sc. Capek Miličević, ravnateljica Zavoda, koja o toj temi kaže:

   „Povodom dopisa Federalnog ministarstva kulture i športa u kojem su nas informirali kako su nepoznate osobe, s radnim strojevima vršile probijanje puta prema vrhu brda na kojem je smještena prapovijesna gradina, te je tim činom došlo do devastacije arheološkog lokaliteta, od nas se traži da hitno poduzmemo sve potrebne mjere, iz naše nadležnost, pa smo došli vidjeti u kakvom je stanju lokalitet. Nakon uvida utvrdili smo da se uz makadamski pristupni tek probijeni put od strane za sada nepoznatog investitora ili nepoznatih osoba, nalazi jako puno arheološkog materijala uglavnom keramike. Investitor je bio dužan o pronalasku materijala hitno obavijestiti Zavod, općinu Čapljina ili neko drugo nadležno tijelo, te odmah obustaviti radove. U daljem postupku istražit ćemo, tko stoji iza ove devastacije“.

   Od ravnateljice Miličević Capek doznali smo da je prilikom izrade elaborata za izgradnju autoputa, konstatirano da lokalitet nije registriran u Arheološkom leksikonu BiH. Međutim u suštini to ništa ne znači, jer svaki lokalitet kada se otkrije, potpada pod kulturno dobro.

Tekst i foto: D. Musa

Trešnje u Čapljini 2 KM, u Milanu 40 eura, kupus 0,10 KM u Milanu 1,5 euro…

   Bosna i Hercegovina na žalost ovdašnjih poljoprivrednika, potvrđuje se iznimkom i po cijenama povrća i voća i u doba pandemije korona virusa. Cijene pojedinih artikala – kupusa, zelene salate, blitve, špinata…, dotakle su dno dna. Istodobno kolega Silvije Tomašević, dopisnik Večernjaka iz Rima, javlja da preprodavači u Milanu cijene trešnje 40 eura (lani su bile 20 eura), u Rimu su 10 eura… Na veletržnici u Tasovčićima kraj Čapljine, trešnje su od 2 do 3 KM za kilogram, s tendencijom pada!?

   U Italiji uzroci skoka cijena voća, trešnje su samo ilustracija, i povrća obrazlažu se vremenskim prilikama i nedostatkom berača. Zbog pandemije korona virusa na Apeninskom poluotoku nedostaje radne snage, odnosno „sezonaca“ iz drugih zemalja, koji bi obrađivali polja i brali voće. Za ilustraciju možemo navesti prošlogodišnje dojmove predstavnika Poljoprivredne zadruge „Plodovi zemlje“ iz Ljubuškog, koje su za studijskog putovanja u Italiju, više od tehnoloških dostignuća u poljoprivredi, iznenadili brojni radnici iz Bangladeša.

   Da su izjave o zaokretu domaćoj proizvodnji bh. političara na početku pandemije korona virusa, bile samo trenutačni „modni krik“ potvrđuje se ovih dana na veletržnici u Tasovčićima, gdje se domaći kupus trži po 0,10 KM!? Dakle, za kavu u nekom od kafića može kupiti paket od 15 kg kupusa. S malo mesa i nešto masti obitelj se za muku, može desetak dana hraniti, spravljajući ga na različite načine. Od Grge Matića stalnog prodavača na veletržnici koji ima sestru baš u Milanu, doznajemo da je kupus u gradu mode 1,5 euro. Ni salati se ne piše bolje, glavnina proljetnog uroda je preorana u plastenicima ili bačena na odlagališta povrća, da susjedi ne vide. Ljudi „muče“, a trenutačna istaknuta cijena je 0,3 do 0,6 KM, i to ako netko hoće uzeti, u Milanu je 2,2 eura.

   Već smo kazali što su razlozi visokih cijena voća i povrća u Italiji, dok su u Hercegovini posve drugi razlozi za niske cijene. Berača se još i nađe, međutim nema kupaca. U Hercegovini ovoga proljeća, nema svadbi, nema turista, nema krizmi, nema pričesti, nema maturskih svečanosti, nema uobičajenih obiteljskih okupljanja i fešti različitim povodom kod sva tri naroda, dok istodobno uvoz „pokupi kajmak“ prve robe. Tako su, 19. svibnja, prve domaće rajčice startale s cijenom od 2,5 KM, uvoznih – Albanija, Turska itd., ima već od 1,2 do 2,2 KM. Za Hercegovce je 2,5 KM za rajčice, s obzirom na troškove – grijanje i slično, 3,0 KM za prve paprike…, niske su cijene, dok primjerice albanski poljoprivrednici zahvaljujući klimatskim pogodnostima, već završavaju berbu ranih nasada.

   Jasno, domaću proizvodnju bi trebalo štititi prevelmanima i na druge načine, poticati izvoz, kako to rade druge zemlje. Što bi Milan Bandić kazao „treba delati, a ne pričati“.

 

D. Musa

Pretplati se na ovaj RSS feed
Parse error in downloaded data

banerRC1vikend