banerRC212

Sadržaj izdvojen po datumu: Četvrtak, 05 Travanj 2018

U tjedan dana, u dvije akcije, u Čapljini prikupljene 84 doze krvi

Crveni križ općine Čapljina u suradnji s Odjelom za transfuziju SKB Mostar organizirao je redovnu akciju Darivanja krvi. Akcija se održala u srednjoj školi u Čapljini, a vodio ju je doktor Danijel Nedić. Riječ je o drugoj akciji darivanja krvi u Čapljini u tjedan dana, u obje je prikupljeno ukupno 84 doze dragocjene tečnosti. Iz Crvenog križa zahvaljuju svim darovateljima.

Umjesto "mladog" u golfu se još uvijek voza sjemenski krumpir

 

muke s krumpirom 1Početak je travnja a mnogi još uvijek nisu posadili krumpir. Jako kišovit početak godine razlog je što dobar dio krumpira još uvijek klija u podrumu. Zanimljiv kadar zabilježili smo u Čapljini, krumpir umjesto da raste na njivi "voza se u golfu". Kad će na njivu, pa ponovno golfom na tržnicu još uvijek je neizvjesno.

 

Mišljenja: Trokružni sustav bio bi bolji i objektivniji od razigravanja

   Uz uzbuđenja na terenu, nogomet je sport kojeg zbog njegove atraktivnosti i raširenosti po cijelom svijetu, konstantno prate i popratna nagađanja. Naravno, kada je riječ o ligama poput bosanskohercegovačke, onda se to pretvara u prave storije, te ovaj će ovo, onaj ono... Kad je riječ o Ligi za opstanak, plodan temelj za razna nagađanja su i skorašnje priče o nagradama igračima u pojedinim klubovima, ako izbore opstanak. Vjerojatno je to i bilo povod za opasku Feđe Dudića trenera GOŠK-a na konferenciji za novinare poslije utakmice GOŠK – Mladost 1:0, da primijeti:

   „Čestitke ekipi Mladosti koja je ovdje došla prije svega igrati za sebe, ja se nadam i vjerujem poznajući trenera Mulalića da će oni do kraja igrati angažirano, kao protiv nas, onda sigurno regularnost prvenstva neće doći u pitanje“.

   Nakon te konstatacije sam po sebi, nametnuo se i novinarski upit Edisu Mulaliću, treneru Mladost, oko daljeg raspleta u Ligi za opstanak u kojoj je za sada samo njegova ekipa sigurna, kad je u pitanju opstanak.

   „Nitko nije siguran dok ima teoretskih nekih šansi, igra se još sedam kola, to je još 21 bod u igri. Nitko još nije siguran. Nama još trebaju četiri boda, kad budu ta četiri boda u našoj kući mi ćemo odahnuti. Dobro je da još postoje tenzije. Mogu reći da se moja ekipa nikome neće skloniti ni pokoriti, do kraja, to smo i u Gabeli pokazali, to smo pokazali protiv Borca, Viteza… To ćemo pokazati na svakoj utakmici do kraja, ako netko misli drugačije dobro se z……, i koliko ima točki. Moji momci se neće nikome skloniti do kraja prvenstva. Sve možeš oprati, ali crn obraz nikada! Mene priče ne interesiraju, naša ekipa je treću za redom u Premijer ligi, imamo svoje ciljeve – postaviti rekord po broju osvojenih bodova. Što drugi rade mene ne interesira“, kazao je Mulalić, pa na upit je li trenutačni sustav najprikladniji za bh. nogomet, dodao:

   „Po meni je najbolje da se igra trokružno, nekome je u interesu bilo da se ovako igra. Kad se glasovalo za ovaj sustav, ove vodeće ekipe bile za to da se ovako igra, đe ćeš ti igrat s GOŠK-om, s Mladosti, to je refuza. Ja sam radio u jednoj zemlji lijepoj pored nas, u Crnoj Gori, gdje je trokružno, tri puta igraš u krug, moraš biti bolji od nekoga, ne može nikako biti isti omjer, to je puno bolje od ovoga. To je moje mišljenje.“

   Na istu temu Feđa Dudić, trener GOŠK-a je rekao:

   „Ja bi se složio s Edisom, jer mislim da je trokružni sustav bolji za nas. Pazite, ovaj sustav plej offa dosta utakmica dovodi pod sumnju. Na primjer, u Ligi za prvaka se svaka utakmica Krupe i Radnika, može uzeti pod sumnjom, a u Ligi za opstanak isto se može reći za svaku utakmicu Mladosti, koja je sigurna. Prema tome, mislim da bi trokružni sustav za nas uzimajući sve okolnosti u obzir, bio prihvatljiviji od sadašnjeg. Ne znam hoće li to netko uzeti u obzir, ali je to moje mišljenje.“

   Bilo je to mišljenje dvojice trenera, s kojim bi se svakako složio i dobar dio ljubitelja nogometa. Uz ostalo liga za opstanak, više djeluje kao nadmudrivanje otpisanih, nego ozbiljno bavljenje nogometom. Kad se tome pribroji bujna mašta ondašnjeg svijeta, onda bi se u svemu tome našlo i dosta materijala za tv serijale.

D. Musa

  • Objavljeno u Sport

Zlatko Glavinić majstor za izvorna glazbala: Prvu lijericu izradio kao dječak, dok gusle traže i po mjesec dana

   U tranzicijskom preispitivanju Hercegovci su uz ostalo, otkrili i izvorna narodna glazbala. Trend je sličio na otkopavanje zaboravljene zlatne žile. Dok se životni vijek zadnjih velikih majstora za izradu tih glazbala, bližio kraju, stasavali su novi. Među najpoznatijima svakako je Zlatko Glavninić iz Babinog Dola kod Neuma, koji o početcima kaže:

    „Sa svojih, negdje, deset i pol, jedanaest godina napravio sam prvi instrument, to je bila lijerica, veličine nekih dvadeset, trideset centimetara, koliko je dozvoljavao volumen drveta kojeg sam imao na raspolaganju. To je otkriće bilo za mene, otkriće svijeta, kao Columbo kad je otkrio Ameriku, to je za mene bilo to! Od tada je krenulo, očito se za do treba roditi. Sve to traje do dan danas, nadam se da ću sa tim i umrijeti“, kaže Zlatko, pa na upit što ga je ponukalo za prvi majstorski pothvat, razlaže:

   „Zvuk lijerice. Bila je u mom susjedstvu svadba, svirao je jedan čovjek tu iz susjedstva preko granice u R. Hrvatskoj, iz Imotice. Taj zvuk je mene opio, očarao me kao dijete, to je bilo nešto posebno, nekakav poseban osjećaj u čovjeku kada nešto poželi. Ja sam želio to imati, želio sam lijericu. Tada je to bilo teško, nisam imao alata, nisam imao ništa, tko će to napraviti? Ja sam onako skrivećki, kao dječarac pomalo ispitivao od čega se radi, kako se radi, koje elemente treba zadovoljiti da se dobije lijerica, napravio sam je onako dosta grubo, ali je svirala. Na tu lijericu sam naučio svirati, rodilo se i to je bilo to.

   Zlatko je bio što se kaže – sam svoj majstor.

   „Nisam nikad nikoga vidio kako to radi, nisam imao priliku. Mada je brat moje bake koji je živio tridesetak kilometara dalje, nekada, tako su mi bar prenosili poslije kad su vidjeli što ja radim, govorili – djed ti je bio majstor u drvetu, radio je posuđe, kašike, ovo za pokućstvo…, međutim nitko nije radio glazbala. Krenuo sam, što se kaže, sam po sebi.“

   Najprije je to bila, dakle, lijerica, a zatim?

   „Krenulo je s lijericom, poslije sam radio gusle, pa onda dvojnice ili dvogrle, zatim diple. Poslije je bilo tu i pravljenja slavonskih instrumenata kao što su tamburice. Ja to napravim, međutim treba poznavati sve te ja kaže 'cake' kod instrumenata, toga sam se riješio, to ne želim više raditi, iziskuje dosta vremena i živaca, ostao sam na tradicionalnim instrumentima iz moga kraja“, naglašava Zlatko, pa na upit – što treba da bi se izradio jedan instrument, objašnjava:

   „Treba imati kvalitetan, suh materijal, treba poznavati određene parametre, jednostavno s vremenom se stekne iskustvo, nisam ni ja znao sve što treba u startu, naravno učim se i dan danas, umrijet ću neću sve znati, kao i sve drugo. Poznam sve gabarite koje treba zadovoljiti da bi dobili kvalitetan zvuk, a ono što je bazično – treba imati kvalitetan materijal.

   Naši ljudi su prije instrumente radili od materijala koji im je bio dostupan, to su bili divlja kruška, pa trešnja, orah…, u zadnje vrijeme ljudi su spoznavali razne druge materijale, a najzahvalniji je javor, od kojega danas radim, ali radim i od ovih da kažem domaćih materijala, ovisi što čovjek ima na dohvat ruke. Najbolje je od javora, ali opet od određene vrste, koja raste u određenom području, da nije negdje u nekom gluhom prostoru, gdje je puno vlage. Važno je da raste na nekom prozračnom mjestu, gdje bije bura. To je najbolji materijal, i za gusle, i za diple, i za lijerica, javor je najzahvalniji, međutim postoje i drugi materijali koji zadovoljavaju sve i imaju svoju vrijednost, kao što je naš domaći autohtoni smrijek, samo što je njega posebno teško naći zdrava zato što je slatko drvo, pa ga crv nagriza. Kad se nađe komad jednog takvog drveta ja sam presretan, jer onda imam fenomenalan zvuk, samo što je to dosta prava rijetkost.“

   U nedostatku kvalitetnog smrekovog drveta Zlatko Glavinić, materijal za izradu narodnih glazbala nabavlja preko prijatelja u Konjicu. Zanimljivo najkvalitetnija sirovina raste na padinama krševitog Prenja, a instrumenti su još traženi:

   „Traže ljudi još uvijek. Jedno vrijeme je bila prava euforija, ali tržište se zasitilo. Živio sam i živim od toga. Sada da kažem koliko sam ih napravio, to je na tisuće. Materijalno se nisam obogatio, ali sam duhovno profitirao. Kad napraviš jedan instrument, pa zasviraš na njemu, tvoj je cijeli svijet. Mukotrpan je to posao, lijericu nekad mogu uraditi i za dva tri dana, ali izrada gusala s posebnim motivima, za potrajati i mjesec dana.“

   Dakle, takav je svijet Zlatka Glavinića koji je uz ostalo svirao u etnogrupi „Legen“…

D. Musa

  • Objavljeno u Kultura
Pretplati se na ovaj RSS feed

21°C

Čapljina

Pretežno oblačno

Vlažnost: 60%

Vjetar: 0.00 km/h

  • 16 Listopad 2018 27°C 11°C
  • 17 Listopad 2018 27°C 11°C

banerRC1vikend