banerRC212

Sadržaj izdvojen po datumu: Ponedjeljak, 04 Lipanj 2018

Čapljina započela pripreme za nikada sadržajnije karnevalsko ljeto

    Predstavnici Turističke organizacije „Čapljinka“, organizatora čapljinskog ljetnog karnevala, i općine Čapljina, vratili su se s 38. Međunarodne konvencije Europske asocijacije karnevalskih gradova – FECC-a, puni dojmova. Na konvenciji su uz BiH, sudjelovali predstavnici FECC-a iz dvadesetak zemalja – Hrvatske, Slovenije, Italije, Njemačke, Nizozemske, Belgije, Francuske, Luksemburga, Švedske, Bugarske…, te pridruženih zemalja – SAD-a, Arube, Ukrajine… Ove godine konvencija je održana u Šapcu u Srbiji.

    Čapljinci su ovoga puta bili u dvostrukoj ulozi. Uz sudjelovanje u službenom dijelu 38. Konvencije, prezentirali su program FECC Dies natalis 2018. članovima, koji sadrži ponudu općine Čapljina i Hercegovačko-neretvanske županije, na štandu, s različitim proizvodima. Ivan Raguž, predsjednik Turističke organizacije „Čapljinka“, pojašnjavajući obveze koje proističu iz članstva u toj međunarodnoj asocijaciji, kaže:

    „Asocijacija karnevalskih gradova Europe – FECC, godišnje ima dvije važne manifestacije, koje je održavaju u različitim državama. Jedna je skupština koja je ove godine održana u Šapcu, a druga je Dies natalis ili rođendan karnevalskih gradova Europe. Skupština uz službeni program, ove godine bila je izborna, ima i promotivno turistički dio, dok je Dies natalis dominantno turistički“, pojašnjava predsjednik Raguž, te naglašava:

    „Turistička organizacija „Čapljinka“ i općina Čapljina, ove su godine aplicirali za proslavu rođendana karnevalskih gradova. Naša kandidatura je prihvaćena, pa smo zasjedanje u Šapcu iskoristili za prezentaciju kako bismo na proslavu koncem rujna i početkom listopada, u Čapljinu, privukli što veći broj gostiju iz različitih zemalja, članica FECC-a. U tom smislu predstavili smo naše atraktivne turističke sadržaje od Starog mosta u Mostaru, Međugorja, Počitelja, Mogorjela, Hutovog blata, Vinarije „Zadro“ , Radimlje… U sve to utkali smo gastronomsku ponudu i hercegovačka vina. Tijekom boravka za ono što smo prezentirali, bez kurtoazije, dobivali smo samo riječi pohvale, pa očekujemo jako dobar odziv i dolazak velikog broja gostiju na proslavu dvadesetog rođendana“, zaključuje predsjednik Raguž.

    Za Čapljince je svakako najvažnije da se brojne najave o dolasku i ostvare. Zadnjeg dana boravka čapljinsko izaslanstvo sudjelovalo je na sastanku Prezidija FECC-a, gdje su generalni zastupnici svih zemalja (za BiH to je Ivan Raguž, predsjednik TO „Čapljinka“), podnijeli izvješća o prošlim i planiranim aktivnostima. Za novog predsjednika FECC-a izabran je Lars Algell iz Švedske. Treba svakako istaknuti da je tijekom Generalne skupštine prihvaćen zahtjev karnevalske udruge „Prolog“ iz Prologa kod Ljubuškog i Plesne skupine „Paganini“ iz Livna, za članstvo u FECC-u. Naravno domaćin je višednevni boravak izaslanstva velikog broja zemalja, iskoristio za turističku prezentaciju Šapca i Srbije.

    Što se čapljinskog FECC-a Dies natalis tiče, održat će se od 28. rujna, do 1-og listopada, naravno ove godine.

D. Musa 

U Gabeli visoka radna temperatura, a lopta miruje

   Sudeći po informacijama koje stižu do javnosti, mir na stadionu „Perica – Pero Pavlović“ u Gabeli, samo je privid. Dok lopta miruje iza scene, se događa mnogo toga. S jedne strane radi se na ugovorima sa trenerima i igračima, traga se za pojačanjima, a s druge strane prave se planovi kako obnoviti od juga, porušeni krov nad tribinama, urediti parking i prilaz do novih svlačionica, naći sredstva za reflektore… Ni to nije sve jer u GOŠK-u tragaju za rješenjima za omladinsku školu, što bi moglo biti i najveći problem, jer u pitanju je biologija, Gabela i okolna mjesta, teško mogu napuniti pogon od stotinjak dečkića koliko traži omladinska škola. Tu je dalje, ustroj administracije, s amaterskog prelazi se na profesionalni pogon… Dakle, posla za sve u i oko kluba, angažirane.

   Mora se reći da su za tako opširne poslove u GOŠK-u pristupili temeljito, ako se ranije išlo frontalo, radi sve pa što se stigne, ovoga puta ide se od glave. Prvi posao bilo je rješavanje pitanja struke, potpisani su ugovori s trenerima, iza kojih je odlična proljetna polusezona. Šef stručnog stožera Feđa Dudić i treneri Dženan Zaimović , te Romeo Mitrović, trenerom vratara, potpisali su na dvije godine.

   Istim putem krenulo se i s igračima s kojima su sklapani dvogodišnji ugovori. U GOŠK-u su praksa bili ugovori na jednu sezonu, pa je i to svojevrsni iskorak. Prema tim ugovorima do lipnja 2020-te u premijerligašu iz Gabele ostaju - kapetan Elvir Čolić, zatim Emrah Hasanhodžić, Petar Raguž, Dino Hasanović, Amir Zolj, Josip Ereiz, Antonio Brkić, Luka Anković, Mirsad Ramić i Darko Đajić. Profesionalne ugovore potpisala su i dvojica juniora – Antonio Raguž i Anđelko Kordić, a sklopit će se i tri amaterska ugovora s nadarenim omladincima. Od prošlosezonskog igračkog kadra dvojica – Marko Mišić i Stefan Barić, nastoje naći inozemne angažmane. Matej Rodin nije mogao odoljeti ponudi prvaka Zrinjskog, a odlazi i Tarik Isić. U Zrinjski se vraćaju i dvojica igrača koji su bili na posudbi – Nardin Mulahusejnović i Hyon Uk So. Na upit što je s ostalima, trener Feđa Dudić kaže:

   „Izvjesno je da ostaje i Dino Deak koji zbog ozljede proljetos nije igrao, kao i Stjepan Vego. Nakon kraćih priprema s mladom reprezentacijom, Vego je dobio dopust do 16. lipnja. U razgovorima smo s vratarom Daliborom Kozićem, koji je također blizu ostanku“, kaže Dudić, te na opasku da je to blizu 80 posto igračkog kadra iz prošle sezone što se željelo, nastavlja:

   „Moramo imati na umu da nam odlaze trojica proljetos udarnih igrača – Rodin, Mulahusejnović i Barić, za koje nije lako naći zamjene. Hajde s obranom, ako ostane Kozić stajat ćemo dobro, ali problem ostaje napad. Anković zbog ozljede nije igrao pola sezone, trebat će mu vremena da se vrati u punu formu, dakle kako god okrenemo trebaju nam dva tri prodorna igrača. Za narednu sezonu moramo imati 25 igrača. Već je poznato da je moj stil 18 igrača u prvom planu, pa tko u određenom trenutku više odgovara. Pratimo i druge, ulaze Sloga iz Siminog Hana i Zvijezda 09, obje ekipe imaju visoke proračune. Sigurno je Čelik i Sloboda biti jači nego ove godine, dakle moramo s tim računati, da ne bi ostali zatečeni“, konstatira Dudić, koji je nakon odlične proljetne polusezone s GOŠK-om poslije zapažene igračke karijere i u trenerskim vodama stvorio ime.

   Kao problem u sklapanju igračke križaljke „lavovima“, a svakako će biti i drugim manjim klubovima,pojavila se klauzula o „kompenzaciji za treniranje“ koja se plaća za igrače do 23-će godine. Ta klauzula otežava angažiranje igrača iz klubova s velikim omladinskim pogodnima, kao što su Željezničar, Sarajevo…, odakle se mogu angažirati vrlo zanimljivi igrači. Primjer za to je Dino Hasanović, koji se odlično uklopio u momčad GOŠK-a itd. Uglavnom, trener Dudić se nada da će do 11-og lipnja, za kada je zakazan prvi proziv, biti vedrijih vijesti iz Gabele, bar kada je u pitanju igrački kadar.

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Sport

Autohtone hercegovačke vrste povrća i voća na umoru, tržištem vladaju uvozna sjemena ili sjeme naše "pare" vaše

   Čast mediteranske Hercegovine pokušavaju braniti paradajz "jabučar", ljubuški "saransak", a priključuje im se domaća paprika, tzv „čapljinka“

   Problem je širi i kompleksniji od jednog novinskog članka, ma koliko urednici bili dobrohotni u pogledu prostora, jer pitanje autohtonih sorti povrća i voća je egzistencijalno, samo naoko nebitno, međutim zadire u sve pore života. Kroz njega se sagledavaju tradicija, gastronomija, kulinarstvo, prepoznatljivost, postojanost, sigurnost, gospodarski vitalitet… Da nije mala stvar imati svoje sjeme, svoju sortu, svoju bir, dobar primjer je francuska pokrajina Champagne s čijim se nazivom praktično identificiraju svi pjenušci u svijetu, svi su oni na kraju krajeva „šampanjci“, pa taman s tom pokrajinom i s tamošnjim sortama loze, ne imali nikakve veze. Po pitanju loze Hercegovina još stoji kako tako, jer pravi Hercegovci koji drže do svoga digniteta, zimi će nazdraviti s čašom blatine, koju je obožavao i Aagramer Miroslav Krleža, da razdrmaju damare, a ljeti kao sječivo prodornom žilavkom, umjesto sladunjavih i kiselkastih vina s tuđih strana. Kažemo, da je situacija podnošljiva, jer se blatini i žilavki priključuje, žareći trnjak, a tu je i vranac.

   Za razliku od loze situacija s krumpirima je posve drugačija. Dovoljno je samo pročitati nazive sorti – anais, carrera, jerla, desire, aladin (valjda u zemlju nosi svijeću), kondor, adora, rivijera, viktorija, laura… Ni traga autohtonim školjavcima, ranjkama, poluranjkama, crljencima, bilaćima, brzozorima, runjavcima! Sve to je izumrlo i zaboravljeno, stigle su nove rodnije sorte, koje su uz to i veliki biznis. Dok se od postojanih domaćih sorti sjeme moglo prenositi iz godine u godinu, hibridna sjemena moraju se nabavljati svake godine, što će reći da smo vlastite sorte unapređivali, mogli smo puno jeftinije proći.

   „Moram reći da domaća proizvodnja sjemena i sadnog materijala se uopće ne vrednuje od organa vlasti i ona je simbolična. Mi imao trenutno 5 – 10 posto sjemena pšenice za potrebe Federacije BiH, a ostalo se sve uvozi. Što se tiče sadnog materijala ugašeno je deset rasadnika, naročito je veliki problem u proizvodnji sjemena krumpira. Mi smo imali nekih petnaestak proizvođača sada imamo samo jednog u Glamoču, to je jedna minimalna proizvodnja. Znači sve se svelo na uvoz, jer se domaća proizvodnja uopće ne stimulira“, ističe mr Zaim Elezović, tajnik Udruženja sjemenara i rasadničara Federacije BiH, te naglašava:

   „Mi smo tražili da se napravi ambijent koji bi pomogao da se razvije domaća proizvodnja, sjemena i sadnog materijala, makar za 70 posto naših potreba, ovako sve uvozi i ne znamo kakva je to kvaliteta što se uveze. Vjerojatno je lošiji nego naš. Mi imamo resurse i ljudske i ostale, materijalne preduvjete, za domaću proizvodnju, ali nema razumijevanja, nema volje“, kaže Zaimović.

   U traganju za autohtonim sortama put nas je odveo u pldne Višiće, naselja s najviše plastenika na samo u čapljinskoj općini, nego i u Bosni i Hercegovini. Međutim, u razgovoru s Marijanom Brajkovićem, direktorom poljoprivredne zadruge „Matica“ doznali smo da se i u tom uvjetno rečeno poljoprivrednom raju, sačuvalo malo toga od autohtonosti. Ipak imaju dvije iznimke, to su domaća paprika tzv. čapljinka i paradajz jabučar.

   „Sjemena su sačuvali pojedinci, ali to je još uvijek nedovoljno, da bismo zaključili da su autohtone sorte opstale. U stvari mi i ne znamo koliko su one autohtone, to bi trebalo tek istražiti. Obje sorte drži tržište. To je posebno vidljivo kod domaće paprike koju preferira tržište nauštrb hibridnih sjemena. Ukusom, oblikom i veličinom, ona je idealna za punjenje, za razliku od krupnih hibrida“, naglašava direktor Brajković.

   Dakle, u trenutku kad je bila skoro zaboravljena, totalno potisnuta od tzv. istarskih sorti i američkih hibrida, domaća paprika se vratila, međutim sjeme nitko ne proizvodi, o tome brinu sami proizvođači, što je dugoročno opasnost od izumiranja. Brajković cijeni da je riječ o modificiranoj mađarskoj sorti soroksari, tzv. baburi, koja je preko Makedonije stigla do Hercegovine, gdje je prilagođavajući se uvjetima, dobila nove osobine.

   Zanimljiv je slučaj i paradajza jabučara, riječ je o sorti krupnih plodova, nepravilnog oblika, ali mesnatoj i ukusnoj po čemu je i dobio naziv. Ovu sortu od izumiranja spasilo je također tržište. Izgleda da su nostalgični kupci umjesto hibrida koji daju toliko tvrde plodove da se njima mogu zakucavati čivije, poželjeli povrće svog djetinjstva. Malo pomalo, Hercegovina sve više cijeni jabučar, koji je u pravilu za trećinu skuplji od hibrida, ali kupci bar znaju što jedu. To što se domaća paprika i jabučar pomalo vraćaju, ne znači da su opstali. Za to bi trebalo zasnovati organiziranu proizvodnju sjemena, koje bi se pakiralo i prodavalo u trgovinama, umjesto hibrida.

   Bolji poznavatelji ukupne problematike u sjemenarstvu, pa i rasadničarstvu, tvrde da sa sjemenima koja jasno svojim performansama utječu na povećanje prinosa, a time i ekonomske dobiti, stižu i bolesti. Jednostavno, veliki proizvođači sjemenskog materijala mogu što hoće na tržištima poput bosanskohercegovačkog. S druge strane s novim hibridima, dolaze nove bolesti koje su pogubne za autohtone sorte. Slikovito bi se moglo reći da se autohtonim sortama pri sudaru sa hibridima događa poznati sindrom Indijanaca, jednostavno neotporne su na nove bolesti, kao Indijanci na alkohol, ubrzano nestaju.

   Na osnovu tragova rimske kulture, nalazi iz vila rustica, Marijan Brajković ističe da su sa šireg prostora oko Hutovog blata, nestale osnovne kulture – autohtona pšenica, trešnja crnica i vrba. Interesantno, stara hercegovačka trešnja izrazito crnih plodova, može se još pojedinačno naći u neumskom zaleđu i sjeveroistočnim padinama biokovskog masiva.

   Dojam je da se svojih autohtonih sorti najlakše odriču Hercegovci. Tako se u Dalmaciji još može naći u Hercegovini zaboravljeni bob, smokve crnice, pa trešnje. Slično je i u dijelovima Bosne. Za pijačne srijede u Fojnici, nedavno smo sreli prodavačicu presadnica povrća koja je nudila čak 14 sorti (?) rajčica. Uz svaku skupinu rasada na kartonu je stajalo ispisano koja je sorta. Neke od njih oblikom lista, bitno su se razlikovale od rajčica koje se danas uzgajaju u Hercegovini, primjerice tzv. egipatske…

   Uz one uobičajene o nebrizi društva za svoju baštinu, ovom temom mogli bi se pozabaviti i sociolozi. Naime, nekada su glavni čuvari tradicije kada su u pitanju sjemena, bile žene. Smatralo se da je to lakši tj. ženski posao, a žene, majke, a posebice bake današnjih generacija su to s pažnjom radile, znajući da od sjemena zavisi iduća žetva, a s njom mnogo toga, od tradicije do zdrave hrane.

Tekst i foto: D. Musa

                               Njegovo veličanstvo

                                                   Hercegovački „saransak“ zaustavio Kineze

   Za problematiku sjemenskog i sadnog materijala poučan je primjer bijelog luka, zvanog saransak. Kad se koncem devedesetih na tržištu pojavio kineski luk, lijep ujednačen, bijel, narodski kazano „vodu s njega piti“, mnogi su prežalili domaći. Među rijetkima koji su ostali vjerni domaćem sjemenu bili su žitelji dijela ljubuške općine južno od rijeke Trebižat u prvom redu selo Grab i okolica. Malo pomalo dogodilo se pravo čudo, „saransak“ je zaustavio Kineze! Taj obrat dogodio se uz svesrdnu pomoć medicine koja ističući ljekovita svojstva bijelog luka, tvrdi – što ljući i smrdljiviji, to je zdraviji. Kako se sa zdravljem ništa nije pomiješalo, ljudi su se prihvatili luka, sve je zastupljeniji u cijeloj Hercegovini. Inače, vodeći proizvođači iz Graba i okolice isključivo sade svoje sjeme. (dmu)

U Čeljevu povodom proslave blagdana Presvetog Srca Isusova upriličen duhovni i zabavni program

Povodom proslave blagdana Presvetog Srca Isusova u župi Čeljevo organiziran je duhovni i zabavni program. Nakon svečanog misnog slavlja upriličena je večer duhovne glazbe i folklora na prostoru pored župne crkve.  U programu su sudjelovali Zbor mladih "Mir" i tamburaški sastav "Biseri" župa Blagaj – Buna, Vokalni sastav "Glorija" iz Čeljeva, te vokalni sastav "Sveti Mihovil" župa Prenj. U folklornom dijelu programa nastupili su Hrvatska kulturno – umjetnička društva "Luke" Čapljina, "Domaljevac", "Drijeva" Gabela, i "Stolac". Tom prigodom razgovarali smo s predsjednikom HKUD-a "Luke" koji su u usradnji s don Tomislavom Ljubanom, župnikom Čeljeva, organizatori ovog događaja.

Duhovni program nastavlja se svetim misama, a posebno svečano bit će u petak i u nedjelju, 8. i 10. lipnja, kad će od 11 sati biti održana svečana misna slavlja. Blagdan Presvetog Srca Isusova je po katoličkom kalendaru u petak, te će u nekim župama Hercegovine biti svečano obilježen i proslavom po kućama, a u mnogim župama među kojima je i Čeljevo, župljani proslavu ovog blagdana u domovima prebace na nedjelju.

  • Objavljeno u Kultura
Pretplati se na ovaj RSS feed

27°C

Čapljina

Pljuskovi

Vlažnost: 57%

Vjetar: 6.44 km/h

  • 18 Kolovoz 2018 36°C 18°C
  • 19 Kolovoz 2018 37°C 21°C

banerRC1vikend