banerRC212

Srijeda, 18 Ožujak 2020

Markica Dodig višestruki prvak Europe i Svijeta - U sportu nema sreće ni slučaja, uspjesi traže odricanje!

Posve slučajno na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima sreli smo boćara Markicu Dodiga, ponajboljeg sportaša u BiH u 21-om stoljeću, s prijateljem razgledao je ponudu domaćih sireva. Ovaj Metkovac starinom hercegovačkih korijena, još je uvijek aktivan igrač nastupa za matični Metković koji se natječe u Prvoj hrvatskoj ligi. Bio je to susret nakon više godina, a Markica i danas iznenađuje sportskom figurom, djeluje kao da je u punoj formi kao u Grudama 2007. kada je u uzbudljivom dvoboju s predstavnikom Italije, mrtav hladan u zadnjim bacanjima, nadoknadio zaostatak i Talijanu ispred nosa, uzeo zlato. Bilo je to njegovo drugo zlato na tom svjetskom prvenstvu, prethodno je osvajao po jedno zlato na svjetskom prvenstvu 2005-u Torinu, godinu poslije na Europskom prvenstvu, pa svjetskim igrama u Duisburgu, srebro na Mediteranskim igrama u Almeriji… Uglavnom, nastupajući za BiH osvojio je dvadesetak medalja, pet puta je u različitim izborima, biran za najboljeg sportaša BiH. Naravno, susret nije bio kurtoazan, jer se boćanje nije moglo zaobići:

Osnova u boćanju, kao i svakom drugom sportu, su rad i dobra organiziranost. Puno puta susretao sam se s opaskama - imao si dosta sreće. To baš ne pije vode, jer ja sam od 12 nastupa na velikim natjecanjima igrao 12 finala! Teško je tu pričati o nekoj sreći u igri, normalno da je moraš imati u tim nekim datim momentima. Međutim, samo ja znam koliko sam radio i koliko sam želio uspjeh kada sam dobio priliku igrati na tako velikim natjecanjima. Ja sam se žrtvovao. Na primjer, ljeti svi idu na kupanje, ja treniram, što me nagradilo rezultatima. Lakše je ne raditi i pričati, nego raditi i šutiti. Ključni uvjeti za uspjeh u sportu su ozbiljnost i rad“, naglašava Markica, te na opasku da smo primijetili da neki Dodig još igra za Metković dodaje:

Igram u Metkoviću već pet godina, drugu godinu zaredom u Prvoj smo ligi, lani smo bili u borbi za play off skoro za prvaka, a ove godine se borimo za opstanak.

-Što je po srijedi?

-Ništa, otišlo je nekoliko igrača, jedan od nosilaca igre – Mile Vidović se ozlijedio, a sada u zadnjih pet kola, je borba za opstanak. Dvije godine sam bio pomoćni trener u hrvatskoj reprezentaciji, a zadnje tri godine vodim jedu juniorsku ekipu, tri godine smo neporaženi u ovom južnom dijelu, u završnici prvenstva Hrvatske ispadamo u polufinalu, klubovi sa sjevera su bolje organizirani.

-Dakle, mladih u Dubrovačkom primorju ima, problem bh. boćanje je što nema mladih?

-Mladih ima, nije problem mlade dovesti, njima je sve to zanimljivo, oni istražuju, pogotovo u tim godinama osnovne škole, oni će prihvatili bilo koji sport, da manje uče, međutim problem ih je zadržati. Teško, mi imamo problem ovdje u Dalmaciji, kao i u Bosni i Hercegovini, što smo slabo prezentirani, slabo radimo na promidžbi ovoga našega sporta koji sigurno nije lagan, koji iziskuje puno vještina za odigrati jednu utakmici. Nismo prepoznati od lokalnih struktura, pa smo stalno na nekoj margini, što se tiče financijske potpore, pa i infrastrukture. To nam je svima glavni problem. Kad dovedeš mlade trebaš ih nekako zadržati, da bi ih zadržao trebaš im osigurati uvjete da normalno treniranje i da idu na turnire, a u sadašnjoj situaciji to je teško postići. Uvijek će biti entuzijasta koji će se volonterski posvetiti radu s mladima, ali problem je nedostatak financija i infrastrukture, da ti dečki imaju normale uvjete za rad, te ići na natjecanja, kako bi se mogli razvijati i ostati u boćanju.

Tako priča sportaš koji je punih 36 godina u boćanju, koji još uvijek u tzv. klasičnim disciplinama pobjeđuje najbolje igrače Hrvatske. S obzirom na iskustvo i rejting, te činjenicu da je još uvijek aktivan njegove opservacije se mogu prihvatiti bez velikih rezervi. Njegova trenutačna forma je možda i preporuka Mati Grubišići, aktualnom izborniku BiH, za poziv Markici na neko od velikih natjecanja, dojam je da bi Dodig u pojedincu, krugu, pa čak i preciznom izbijanju još uvijek mogao konkurirati u borbi za medalje, a one bi trenutačno kao i početkom milenija, bile melem bh. boćanju.

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Sport

Coronavirus odlučuje hoće li milijuni presadnica lubenice stići na odredište

   Da se pandemija coronavirusa uključila u našu svakidašnjicu ilustrira primjer čapljinske tvrtke „Adria Histhil“ iz Gabele, vodećeg proizvođača presadnica povrća u BiH, pa i šire. Govoreći o tekućoj sezoni i izazovima koje sa sobom pandemija coronavirusa nosi agronom Ivica Borovac, voditelj službe prodaje kaže:

   „Sada kreće glavni dio sezone, taj lubeničarski dio, sadnja od 1. travnja do 1. svibnja, kada trebamo otpremiti preko 50 kamiona i tegljača sadnica za zemlje u okruženju. To je tzv. pik sadnja na otvorenom polju ili malim niskim tunelima. Vidjet ćemo kako će to funkcionirati, jer firme s kojima radimo su imale vozače u zadnjih sedam do deset dana u zemljama koje nisu velika žarišta tipa Nizozemske, Belgije, Mađarske, ali svejedno pri povratku u BiH dobiju formular, od njih se traži karantena. Imali smo situaciju da su neke vozače provjeravali iz matičnih policijskih stanica, odnosno tražili fizički dokaz da vozači poštuju izolaciju. Sezona nam ide jako dobro, kapaciteti su puni, kupci su zadovoljni, ali evo sad je ovo tako da kažem viša sila, izvanredna situacija, a nama lubenica dolazi. Nadam se da će se s toplim danima pandemija primiriti, same karantene, prevencija mislim da su dobre“, kaže ing. Borovac, te imajući u vidu ukupnu situaciju, ističe:

   „Želim naglasiti da bi bilo normalno da transportni promet funkcionira bez zastoja, prvenstveno hrana i lijekovi, te robe i usluge. Naravno, uz maksimalni oprez vozača, ne izlaziti iz kamiona pridržavati se uputa, sa za njih kraćom karantenom od nekoliko dana. Ukoliko nema simptoma da je vozač slobodan da može raditi određenu dionicu , bez ulaska u žarišna mjesta. Mislim da bi to bilo prirodno i normalno, realno razmišljajući, ali evo nismo vlast, govorim čisto iz pozicije svoga posla. Jasno na prvom mjestu je zaštita ljudi i njihovog zdravlja, ali mora se i jesti, zato bi trebalo uspostavi nesmetani transport roba i usluga. Ne moramo ići nigdje, zaboravimo izlete i more, ali proizvodnja hrane ne bi smjela doći u pitanje“.

   -Što ako se blokade nastave?

   „Za nas bi bio veliki problem ukoliko na vrijeme ne bi mogli isporučiti presadnice lubenica, presadnice bi prerasle i propale, čist gubitak, kojeg je teško nadoknaditi. Međutim, bio bi to veliki problem i za naše kupce, koji su pripremili zemlju čekaju isporuku, pa sada da u sezoni ostanu bez presadnica za njih bi to također bila katastrofa, ostali bi bez jedne sezone. Hoću reći situacija je zaista složena, sada malo što zavisi od nas kao i naših kupaca“.

   Dakle, na ovom mikro primjeru, iz agrara, može se zaključiti kako je ne samo poslovanje jedne tvrtke, nego i firmi srodnih djelatnosti u okruženju, u međusobno zavisnom odnosu. Za sada se broje zaraženi i mrtvi, ali očito će se morati posveti računa i o prometnim koridorima.

Tekst i foto: D. Musa

Pretplati se na ovaj RSS feed
Parse error in downloaded data

banerRC1vikend