banerRC212

Ponedjeljak, 10 Veljača 2020

U Hutovom blatu ptice svadbenim plesom i selidbom najavljuju kraj zima

   Svojevrsna navigacija kojom raspolažu ptice, posebice selice na velikoj je kušnji, bio bi zaključak poslije zimskog prebrojavanja ptica u Parku prirode Hutovo blato, Neretvi od Gabele do Mostara i njezinim pritokama. Prebrojavanje obavljeno u drugoj polovici siječnja, upućuje na neuobičajene pojave. Prva od njih – zbog tople zime manje je ptica selica, jednostavno ostale su sjevernije, drugo, neke vrste ne samo da ne razmišljaju od daljem putovanju na jug nego se vraćaju na sjever i treće određene vrste su još početkom zadnje dekade siječnja započele svadbeni ples. Rezimirajući uočeno i rezultate prebrojavanja Josip Vekić, voditelj Službe zaštite u Parku prirode Hutovo blato, kaže:

   „U koordinaciji s Ornitološkim društvom „Naše ptice“ iz Sarajeva, obavili smo zimsko prebrojavanje. Uz Hutovo blato imali smo i riječni rajon, Neretvu do HE Mostar, zatim pritoke - Trebižat, Bunu i Bunicu. Ništa spektakularno, po brojnosti i raznovrsnosti ptičjih vrsta dominira Hutovo blato koje je vodeće i u BiH. Po nekim vrstama zamijetili smo da migracija počinje. Ptice se vraćaju na sjever, dok su liske već su poodavno počele svadbeni ples. Za nas neobično, ali ptice se ravnaju svojim urođenim satom, počele su migrirati, a spremaju se i za gniježđenje“.

   -Ptice su kažu pouzdani prognozeri, znače li te aktivnosti i kraj zime?

   -Prema ponašanju ptica, možda se varam, ali ja mislim da je kraj zime. Može biti neko kraće zahlađenje, dan, dva, tri, ali po svemu sudeći, dužih prodora hladnoće neće biti“, kaže ing. Vekić pa vraćaju se već uobičajenom sezonskom poslu prebrojavanja ptica nastavlja:

   „Na Hutovom blatu evidentirali smo oko 2.000 jedinki patke glavate, za koju je lokalni naziv riđak. To je sigurno najveća populacija u BiH, pa i šire. Najugroženija je patka Europe, desetkovana joj je populacija, pa ornitolozi svijeta ulažu napore da joj se populacija vrati. Mi ne primjećujemo taj veliki pad. Uz glavatu patku, imamo kreku, kržulju, zviždare, lastarke krunate, a zanimljivost Svitavskog jezera je patka gogoljica jedna rijetka vrsta, uočili smo 30 – 32 primjerka. Netta rufina, kažu najljepša patka, mužjaci imaju narančasto crveni kljun, ljubičast, zavisno od sezone. Sad je već dobio crvenu boju što znači da je počela sezona parenja.

   Uglavnom, poput čuvenog svisca Phila iz Punxsutawneya u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji, koji već 134 godine na Svjećnicu – Kalandoru izlazi iz nastambe da bi prognozirao kraj zime i ptice sa Hutovog blata, kao i svizac, proriču da je zimi kraj. Od ing. Vekića doznali smo da je od deset vrsta patki koje obitavaju u vodama Hutovog blata, tijekom zimskog prebrojavanja, evidentirano osam. Tijekom prebrojavanja utvrđen je znatno manji broj ptica nego ranijih godina. U Parku prirode Hutovo blato evidentirano je oko 14.000, a ukupno Hutovo blato plus Neretva i pritoke, oko 17.000 ptica. Ing. Vekić naglašava da je zbog toplije zime, ali i nekih nedozvoljenih radnji unutar parka - krivolov, posebice podbacila populacija liski, evidentirano je oko 8.500 itd. Inače, brojnost ptica u Hutovom blatu i Neretvi proteklih godina kretala se od samo 8,5 pa do 27.000 jedinki.

Tekst: D. Musa

Foto: Josip Vekić

Josip Ostojić trener Rukometne akademije Čapljina: Premijer liga želja, a u planu pokretanje ženske ekipe

   Čapljinski klubovi u dvoranskim sportovima smjenjuju se u najvišem rangu, najprije su u eliti bili odbojkaši, zatim su ih slijedili rukometaši, pa košarkaši, a onda još jednom odbojkaši, pa opet rukometaši, a trenutačno košarkaši. Kako je odbojkaški klub stjecajem okolnosti ostao bez muškog pogona, dojam je da su sada na potezu rukometaši. Josipa Ostojića trenera Rukometne akademije Čapljina pitali smo ima li rukomet u dogledno vrijeme izgleda mogućnosti i ambicija, da se u dogledno vrijeme vine u Premijer ligu:

   „Sigurno da možemo biti zadovoljna prvom polusezonom, zaostajemo četiri boda za vodećim Radničkim iz Goražda i sarajevskom Bosnom. Bosna nam, dolazi u predzadnjem kolu, idemo u Goražde, tako da imamo sve što se kaže, u svojim rukama. Kažem, moramo biti zadovoljni, jer smo jedan od rijetkih kolektiva u prvoj ligi koji nastupa sa svim domaćim igračima, nemamo igrača sa strane, znači to su sve igrači koji su ponikli u našoj školi. S tim se nije lako nositi, jer jednostavno nemamo mogućnosti da na ciljanu poziciju dovedemo nekog igrača sa strane, nego moramo čekati da neki igrač sazrije ili iskombinirati da netko drugi igra na toj poziciji. Generalno možemo biti zadovoljni jesenskim djelom, profiliralo se nekoliko mlađih igrača koji se vrte oko juniorske i kadetske reprezentacije. Nastavit ćemo raditi, pa ako nam se ukaže prilika, ponovo se vratiti u premijer ligu.

   Valja podsjetiti da je prije nepunih sedam godina Rukometni klub Čapljina igrao ne samo Premier ligu nego i finale Kupa BiH. U međuvremenu uz Čapljinu, formirana je i Rukometna akademija Čapljina, par sezona klubovi su igrali federalno prvenstvo da bi uoči tekuće sezone došlo do fuzije dva pogona, koji su za sada, nastavili natjecanje kao RA Čapljina. Uz logičnu fuziju, kao jedan od problema u djelovanju rukometnih klubova, istican je sve raniji odlazak mlađih igrača. Govoreći o tome Josip Ostojić, inače bivši kapetan Čapljine, kaže:

   „Stvarno je problem manjih sredina poput Čapljine, zadržati mlađe igrače. Naša ekipa je uglavnom, sastavljena od srednjoškolaca plus par igrača koji studiraju u Mostaru, te jednog ili dvojicu iskusnijih igrača. E, sada problem je što svake godine igrači odlaze – Split, Zagreb nastavljaju školovanje ili nastavljaju karijeru u nekom od klubova. Taman kad bi nešto više mogli dati klubu, oni odlaze. Mi smo amaterski kolektiv, nemaju izbora, a nastavak školovanja je logičan slijed, kao i nastavak karijere u klubove koji mogu bar donekle financijski pratiti njihove potrebe.

   -Igrali ste za Čapljinu i Prvu i Premijer ligu, kakva je sada kvaliteta?

   -Na žalost moram priznati da je iz sezone u sezonu kvaliteta sve slabija. Sjećam se prijem desetak godina i prije kada smo igrali Premijer ligu, bilo je puno više kvalitetnijih sredina, puno sve više radilo s mlađima, bilo je dosta domaćih igrača, sada se klubovi više oslanjaju na igrače sa strane poluprofesionalce koji ne mogu redovito dolaziti na treninge, tako da je sve manja i manja kvaliteta. U odnosu na prije puno je lošije.

   -Kakav je priliv mladih u školu rukometa, s obzirom da imate konkurenciju u dva federalna nogometna prvoligaša, te košarkaški klub u najvišem rangu?

   -Što se tiče mladih moramo biti zadovoljni, u klubu vježba stotinjak djece, izuzev prvog tima gdje vježba petnaestak srednjoškolaca, ali njih ne računamo kao djecu. Imamo oko 30 djevojčica i sedamdesetak dječaka u mlađim kategorijama. Što se tiče dječaka igramo ligu u tri starosne kategorije, a djevojčice igraju u dvije kategorije, u mlađim natjecanjima u ligi Herceg-Bosne.

   -Čapljina je do konca devedesetih, prošlog stoljeća imala žensku ekipu, imate li u planu njezino oživljavanje?

   -To je malo dugotrajniji proces, djevojčice su nam još mlade od 11 do 13 godina. Trebat će par godina. Imamo u planu formirati ekipu koja bi se natjecala najprije u ligi Herceg-Bosne, a zatim i federalnoj ligi.

D. Musa

Pretplati se na ovaj RSS feed
Parse error in downloaded data

banerRC1vikend