banerRC212

Sadržaj izdvojen po datumu: Prosinac 2018

Božo Šaltić izdanak višestoljene maslinarske tradicije Bara, poručuje Hercegovcima: Ako čovjek radi i štedi, a godina rodi i od maslina se može živjeti'

   Prve vijesti o visokoj kvaliteti hercegovačkih maslinovih ulja od ovogodišnje berbe iz Vodnjana u Istri, donio je Božo Šaltić, maslinar iz Sustaš – Bara, u Crnoj Gori. Među maslinarima izgleda nema taštine, pa je Božo na putu za Istru, svratio u čapljinsku uljaru „Ramljak“ u Tasovčićima, ponio nekoliko uzoraka tek prerađenog ulja, a na povratku „s nogu“ istresao ocjene i dojmove.

   „Ove godine i u Baru, u Crnoj Gori , a i u Dalmaciji bilo je dosta štetočina. Dosta štete na maslinicima, bilo je od maslinove muhe, ali eto Bosna i Hercegovina je imala jedan da kažem pozitivni skok, čistu maslinu, zdravu maslinu i tako smo utvrdili gore, zapravo panel koja je analizirao ulja, zaključio je da su ulja iz uljare Ramljak, jako dobra. Pretpostavljam zato što je maslina bila zdrava“, kaže Šaltić koji je u povratku bio pun dojmova:

   „Vodnjan je jedna od 24 manifestacije koja je obilazim u četiri zemlje, jedna od najjačih, najkvalitetnijih i najsveobuhvatnijih što se tiče maslinarstva, kulinarstva, domaća zdrava hrana, kužina domaća… Oni sve to objedine u jednu šatru i u tri dana trajanja oko 30 – 40.000 posjetitelja može uživati ne samo u kušanju maslinova ulja i dobih vinima, nego i u autentičnoj domaćoj hrani“.

   Gospodin Božo za sebe voli reći da je „najmanji maslinar Europe, jedini iz Crne Gore koji izlaže u četiri zemlje“, ali zato pun iskustva:

   „Imam 64 stara maslinova stabla i nešto novoga, mladoga zasada, bavim se ekstra djevičanskim maslinovim uljem, pravim paštetu od crne masline koja je dobila priznanje – najbolje iz Crne Gore, pravimo slasticu s maslinovim uljem, a imamo i jednu količinu dobre suhe smokve.“

   -Naglašavate da živite od maslina, kakve su to masline, koliko rađaju i koliko su stare?

   „Imamo 64 stara stabla i ta stabla kada su u punom rodu mogu dati preko 300 kilograma, po stablu, a imamo jedno jako staro koje rađa i 400 kilograma. Ono je dosta visoko, 8 do 8,5 metara, nešto se bere rukama, nešto grabljama visokim dvospratnim, a ono što ne uspijemo ubrati u razdoblju kada je najbolje ulje, kada ima najviše polifenola, to ostavljamo da pocrni i kasnije pravimo crne stolne masline, barska žutica, koja je jako ukusna za jelo i koja se sprema na nekoliko starih dalmatinskih načina.“

   Na upit – može li se zaista živjeti od maslina, Božo kaže:

   „Pa, može, ako čovjek radi i ako je rodna godina. Veoma je važna mikro klima i uopće klimatski uvjeti, ali ako čovjek dobro radi i štedi može“, veli Božo te na upit - što bi kao maslinar od malih nogu, savjetovao hercegovačkim maslinarima, kaže:

   „Savjetujem Hercegovcima da idu na zdravu hranu, jer imaju manje količine. Dobar, zdrav, ekološki čist proizvod, automatski dobiva na cijeni. Moraju brendirati nekoliko proizvoda, a ovo podneblje je još uvijek čisto i zdravo. Budućnost agro turizma je u kvaliteti, nije u kvantitetu“, kaže Božo od kojeg smo doznali dvije zanimljivosti vezane za masline i maslinarstvo u Crnoj Gori.

   Naime, Bar i cijela okolica je pod maslinama, a ukupno u barskom okrugu, ima preko 170.000 stabala, dok je najstarije stablo u Europi na Mirovici kod crkve Svetog Križa, prema službenoj procjeni staro 2.380 godina. To stablo je najstarije u Europi, a jedno od tri najstarija u svijetu.

Tekst i foto: D. Musa

Božić u Založbi

Tradicionalni koncert „Božić u Založbi” održan je u prostoru Umjetničke galerije Hrvatskog kulturnog središta u Čapljini.

  • Objavljeno u Kultura

Farma krava „Vita Vi“ nabavila samohodnu miksericu za hranidbu krava jedinstven u BiH, vrijedan 320.000 KM

Da privatizacijske priče i u Hercegovini mogu imati i sretan kraj, primjer je farma krava
„Vita Vi“ d. o. o. iz Višića kraj Čapljine. Imala je farma u poraću, svojih uspona i padova,
međutim u zadnjih šest godina za nju se rijetko čulo. Žitelji sela oko Višićke kasete, šetači
nasipima oko Hutovog blata, uočili su veliku promjenu, prostrani posjedi farme od oko 350
hektara, odjednom su se počeli obrađivati. Od Tomislava Pavkovića Šišovića, direktora i
suvlasnika Farme krava „Vita Vi“ d. o. o., ovih dana doznali smo da je nabavljena samohodna
mikserica njemačke tvrtke „Silokong“ jedinstven stroj u BiH, vrijedan 320.000 KM!
Predstavljajući stoj Pero Gnjidić, konzultant za hranidbu preživača u firmi „Sano“, koja je
njegov dobavljač, kaže:
„To je najsuvremenija tehnologija za pripremu hrane za preživače za goveda, za mliječne
krave, junad. Radi se o samohodnoj prikolici s vlastitim pogonom, tehnologija je
najprihvatljivija za preživače, jer podrazumijeva kompletno izmiješan obrok. Sve
komponente koje ulaze u obrok za mliječne krave stavljaju se u stroj, u miješalicu, sjeckaju se
na poželjnu, optimalnu dužinu i miješaju tako da se na kraju dobije obrok koji je kompletno
izmiješan i krava u svakom zalogaju uzima sve komponente tog obroka“, pojašnjava
konzultant Gnjidić, te razlaže:
„Znači, ako krava dođe 10 ili 12 puta na hranidbeni stol, hraniti se, ona kod svakog
hranjenja u svakom zalogaju, ima sve komponente. To je s obzirom na fiziologiju krava kao
preživača, najbolji i najprihvatljiviji oblik hranjenja. Drago nam je da je ova vrhunska
tehnologija stigla na ovu farmu. Ovo je prvi stroj ovakvog tipa, kao samohodna mikserica,
koji je došao u Bosnu i hercegovinu od strane Silokinga. Mi imamo nekoliko strojeva ovoga
tipa isporučenih do sada u Hrvatskoj, samohodnih i veliki broj onih koji su vučeni, za koje
treba traktor da ih pogoni, ovo je stvarno jedna vrhunska tehnologija“, konstatira Gnjidić, te
predstavljajući proizvođača, dodaje:
„Siloking je kompanija iz Bavarske, firme Mayer, koja je najveći proizvođač mikser prikolica
na tržištu Njemačke prisutna je na svim kontinentima. Ovu vrhunsku tehnologiju, pravo je
zadovoljstvo vidjeti i ovdje u Hercegovini“.
„Zahvaljujući ovom stroju, jedan čovjek može za osam, devet sati obaviti cijelu ishranu za
ovu farmu, bez napora, bez opterećenja, s tim da svaka životinja dobije odgovarajući obrok“,
ističe, direktor Tomislav Pavković Šišović uz konstataciju:
„Moramo ići u korak s vremenom, usvajati nove tehnologije, jedino tako možemo
unapređivati proizvodnju.“

Da direktor Pavković Šišović zna što govori dovoljan je samo jedan podatak, od 2012.
godine, od kada je tvrtka „Šišović“ iz Rakitna ušča u vlasničku strukturu, farma u Višićima je
proizvodnju mlijeka s 3.000 litara dnevno, podigla na 12.000 litara!

Boćarski savez BiH navršio 30 godina od osnutka - u godini preokreta stigla i medalja

Boćarski savez Bosne i Hercegovine 24. prosinca, navršio je punih trideset godina rada. Kronike bilježe da su Savez 24. prosinca 1988. godine u Sarajevu, osnovali klubovi koji su djelovali u Čapljini, Mostaru, Sarajevu, Ljubuškom, Čitluku i Neumu. Tadašnji boćarski klubovi nastupali su 2-oj Međurepubličkoj ligi koja je obuhvaćala BiH, Crnu Goru, Dubrovnik, te Dalmaciju do Splita i općinskim ligama.

Uz kratak predratni razvoj, valja reći da se boćanje u BiH relativno brzo obnavljalo nakon prekida rada zbog ratnih djelovanja u prvoj polovici devedesetih godina prošloga stoljeća. Zamah razvoju dali su klubovi iz Hercegovine, pa je tako već 1994. godine osnovan BS Herceg-Bosne. Tijekom prvenstva Europe u Zagrebu u rujnu 1995. godine, BS BiH primljen je u članstvo Europske boćarske federacije - FIB-e. Tih prvih godina nakon rata, nije sve teklo glatko, međutim boćari nisu posustajali, a nakon okončanja organizacijskih problema 2002, godine slijedi snažan uzlet boćanja koje je u narednih desetak godina po uspješnosti, bilo u samom vrhu bh. sporta. Što više u dva navrata boćar Markica Dodig, biran je za najboljeg sportaša BiH!

Zenit je dostignut na Svjetskom prvenstvu u Grudama 2007. godine, kada je reprezentacija BiH osvojila dvije zlatne medalje. Teško je bilo zadržati tu razinu, ali se i narednih godina na velikim natjecanjima - europska i svjetska prvenstva, osvajaju medalje. Prvi znak veće krize bio je otkazivanje svjetskog juniorskog prvenstva u Grudama 2013-te godine. Natjecanje je otkazano u „minut do dvanaest“, što je nanijelo štetu ugledu bh. boćanja u cjelini. Slijedili su organizacijski problemi, neodlazak na svjetsko prvenstvo u Argentini, nesudjelovanje pojedinih klubova u europskim kupovima…, da bi koncem siječnja ove godine, predstavnici desetak klubova odlučili promijeniti kurs. Za predsjednika je izabran aktivni boćar Mate Grubišić iz Posušja.

Vođen sloganom „boćanje vratiti boćarima“, kojeg je isticao novi predsjednik Grubišić, Upravni odbor BS BiH uspio je u kratkom vremenu organizirati domaće prvenstvo i kup, prijaviti nastup prvaka Čapljine u Kup nacija, C2 natjecanje, te osigurati odlazak na seniorsko prvenstvo Europe u talijanskom Alassiju i svjetsko juniorsko prvenstvo u kineskom Jiaxingu.

Možemo biti zadovoljni ostvarenim u ovoj godini“, kaže Mate Grubišić, predsjednik Saveza sumirajući ukupni učinak, te obrazlaže:

Istakao bi da smo prije svega uspjeli organizirati domaća ekipna natjecanja, kao i većinu pojedinačnih. Novi prvak i pobjednik kupa je mostarski Ante Rozić, što je meni kao predsjedniku Saveza, osobno drago. Mislim da je za boćanje važno da Mostar bude jak centar. Tu su brončana medalja Ivana Galića na europskom prvenstvu, te peto mjesto Mate Ćorluke na juniorskom prvenstvu svijeta u kineskom Jiaxingu. Kao poseban uspjeh istakao bi činjenicu da smo se izborili da prvak BiH, kroz kvalifikacije s prvacima Srbije i Crne Gore, ponovo ima pravo sudjelovanja u boćarskoj Ligi prvaka. Pred nama su još veći zadaci u narednom razdoblju, jer boćanje će od 2024. godini ući u obitelj olimpijskih sportova. Treba nam mladih boćara, novca i puno rada“, zaključuje predsjednik Grubišić.

Proslave jubileja osim spominjanja na Boćarskoj večeri koncem studenog, nije bilo, jer kako je istaknuo predsjednik Grubišić, nakon nastupa reprezentacije u Italiji i Kini, nije bilo novca.

Ivanu Galiću priznanje Olimpijskog odbora

Godinu na izmaku, odnosno godinu jubileja, boćari su obilježili vrijednim priznanjem. Naime, na osmoj po redu manifestaciji „Izbor sportaša godine“ u organizaciji Olimpijskog odbora Bosne i Hercegovine, boćar Ivan Galić, dobio je priznanje da najboljeg sportaša ili ekipu iz obitelji neolimpijskih sportova! Galić je na Europskom prvenstvu u Alassiju, u Italiji osvojio treće mjesto i brončanu medalju u disciplini pojedinac. Zanimljivo, bio je treći ukupno i u izboru Olimpijskog odbora, dok je za najbolju sportašicu u 2018-oj proglašena judašica Larisa Cerić. 

 

 

  • Objavljeno u Sport

ANKETA Poslušajte kako Čapljinci slave blagdane

Na temelju dobivenih informacija od Civilne zaštite blagdani su u Čapljini protekli u miru. U tonskom prilogu poslušajte kako su Čapljinci ove godine slavili Božić.

Građani se na Trgu kralja Tomislava družili uz ribu i kuhano vino

Na Trgu kralja Tomislava u Čapljini, na Badnji dan u prijepodnevu već uobičajeni blagdanski dekor -podjela ribe u organizaciji Općinskog odbora HDZ BiH Čapljina, Općinskog odbora Zajednice žena HDZ BiH „Kraljica Katarina Kosača“, te Općinskog odbora mladeži HDZ-a. Podijeljeno je oko 300 kilograma ribe. Svakako da je ukupnom ugođaju doprinio i ugodan zimski dan!

Božić u Gabeli

U dupke punom Domu kulture u Gabeli održana je 11-ta po redu manifestacija Božić u mom selu. Program je započeo tradicionalnim veselanjem u izvedbi Ženske bećarske skupine „Neve“ i kolom Hercegovina. Slijedili su igrokaz učenika područne osnovne škole, pa nastupi polaznika tečaja klavira kojeg vodi Matea Jurilj. Izvođene su instrumentalne božićne pjesme na klaviru i flauti, pa pjesme uz pratnju na klaviru i gitari.
U programu su potom, nastupili veliki i mali zbog župe sv. Stjepana, dok se mandolinski orkestar predstavio s tri božićne pjesme. U završnom sijelu Ženska bećarska skupina izvela je pjesmu - Kyrie eleison, a Dramska sekcija HKUD-a „Drijeva“ pod vodstvom Dijane Ivanković, igrokaz „Božić u mom razredu“.
Da bi sve bilo u predblagdanskom duhu pobrinuo se Djed Božićnjak koji je svim mališanima koji su došli na manifestaciju, podijelio darove. Organizatori božićne manifestacije bili su HKUD „Drijeva“ i mjesna zajednica Gabela.

  • Objavljeno u Kultura

Crtice iz čapljinske Laste tvrtke koja u stečaju oživljava proizvodnju

Ljudima treba samo posao da budu sretni


Isti tvornički kompleks, iste hale, većinom isti i zaposlenici, a drastična razlika, prva je pomisao dok napuštamo golemi tvornički krug Tvornice keksa i vafla „Lasta“ Čapljina, u stečaju, nekadašnjeg prehrambenog giganta s preko tisuću zaposlenih. Koncem siječnja 2017. sjetna, zabrinuta lica, ljutnja, bijes, nevjerica. Zar će Lasta stati, lebdjelo je u zraku pitanje dok je u zadnjem štrajku pred već zatvorenom tvorničkom kapijom, prosvjedovalo stotinjak radnika. Ogorčeni, jadali su se pristiglim novinarima, koji im opet nisu mogli pomoći, jedino što su u izvješćima mogli konstatirati bilo je već dobro znano - još jedna neuspješna privatizacija.
Nepune dvije godine poslije pred kapijama nema gužve, ni revoltiranih radnika, dočekuje nas Željko Bokanović koordinator poslovanja tvrtke u stečaju, nakon što navlačimo zaštitni mantil krećemo za tehnologinjom Bosom Šutalo. Dok prolazimo prostranom halom u njezinom jugoistočnom kutu otkivamo živost, dvadesetak radnika zaokupljeni poslom ne dižu glave, dok tehnologinja Bosa kreće s opisom:
„Radimo čajno pecivo miks, tu je sadržan kokos keks, čajni klasik i čajni kakao, tri različita keksa sabrani u jedno i taj proizvod zovemo čajno pecivo miks. Do sada smo pustili u proizvodnju krem štapiće lješnjak, čajne kolutiće klasik, kokos čajno pecivo. Kad završimo čajne miks, sljedeći nam je plan raditi linđu, naš stari poznati keks, a zatim štrudlu po kojoj smo bili poznati širom regije pa i u svijetu“, navodi gospođa Šutalo, pa na upit – kako je bilo obnoviti proizvodnju, nastavlja:
„Nije bilo lako, trebalo je prvo očistiti pogon i okoliš, dezinficirati, pozvati ljude s njima se dogovoriti i početi raditi. Trebalo je pribaviti sirovine, nešto od starih dobavljača, a nešto od novih. Trebalo je te sirovine kondicionirati, prilagoditi i početi proizvoditi, ali smo zadovoljni kako smo krenuli.“
Među 28 trenutačno zaposlenih uz bivše ima i novih radnika, jedna od njih je Selma Krasnići koja kaže:
„Ja sam ugostiteljski tehničar, moja mama je prije radila u ovoj tvornici keksa i vafla i ja sam htjela biti njezin nasljednik. Zanimala me je proizvodnja, kako se radi, kako se prave ukusni kolačići, došla sam s ciljem da se prijavim, vidjeti kako sve to ide. Onda sam dobila poziv na razgovor, kada su me zovnuli da dođem u sedam sati ujutro na posao bila sam presretna. Nisam se nadala, stvarno nisam. Radim već nepuna dva mjeseca prezadovoljna sam“, kaže Selma pri tom misleći i na visinu prve plaće. Izrezak
Željko Bokanović koordinator poslovanja, zadovoljan je reakcijama tržišta:
„Potpisali smo ugovor s našim trenutnim distributerom firmom „Mališić“ iz Čitluka, prodaja za sada ide jako dobro, s tim da mi još uvijek nismo plasirali kompletan asortiman, ali ove proizvode čiju smo proizvodnju oživjeli, mogu se naći u velikom broju trgovina u BiH. Povratne informacije su više nego dobre. Ljudi su zadovoljni i kvalitetom, ali i spoznajom da se hercegovački div vratio na police trgovina.“
Nakon kratkog posjeta Lasti čvrsto smo uvjereni da su radnici koje smo kontaktirali, bili iskreni. Otud i zaključak – ljudima, malo treba da bi bili sretni. Samo posao! E, to je već briga stečajne upraviteljice Behrije Huseinbegović koja je u potrazi za strateškim partnerom. U prvom javnom pozivu uz cijenu od oko 11,5 milijuna maraka, Lasta nije našla kupca, a u drugom istaknuta je niža cijena 9,2 milijuna. Nije to mala suma, ali mnogi bi bili sretni da se nastavi obnova proizvodnje, neslužbeno interes za posao izrazilo je još oko 200 radnika?!


Tekst i foto: D. Musa

Zdravko Konjevod predsjednik Udruge pčelara „Kadulja“ Neum: "Ova godina će se pamtiti po prinosu i kvalitetu meda“

   Poslovično tajanstveni su južno-hercegovački pčelari kada je u pitanju med. Kvalitetu će hvaliti, ali kad je riječ o prinosima uglavnom su neodređeni. Tu suzdržanost razbija Zdravko Konjevod, predsjednik Udruge pčelara „Kadulja“ iz Neuma, koji ponosan na priznanja koja su dobili neumski pčelari, ističe:

   „Ovakvu sezonu kao što je bila 2018-ta, pčelari čekaju niz godina, bila je uspješna i medonosna. Potvrda za to su i priznanja na smotrama i izložbama, pa je tako u Splitu u R. Hrvatskoj, med iz Neuma osvojio znatnu medalju. Na 4. danima hercegovačkog meda u Mostaru, osvojili smo četiri medalje, a med Grge Raiča „medljikovac“ bio je šampion manifestacije! Nagrade je dobio i „medljikovac“ Mate Jogunice, peto mjesto, kao i moj cvjetni med, koji je bio dvanaesti, a visoko priznanje dobio je i Ivan Bogoja, mladi pčelar. za med od planike – maginje. Dva od sedam zlata osvojili smo u Sarajevu, u konkurenciji medova iz cijele BiH. Zlatnu plaketu dobio je Jozo Brać za „medljika med“, a moja malenkost, osvojila je zlatnu medalju za med od kadulje“, navodi Konjevod u prilog tvrdnji o iznimnoj kakvoći meda, te na upit u čemu je tajna takve niske zlata naglasio;

   „Svi medovi koji su osvojili medalje su s područja Hutova. To je specifično područje pa je tako prof. Đuro Sulejmanac, s udrugom iz Neuma odnosno Hutova, svojedobno imao trajnu suradnju, ugovor radi kvaliteta meda. Istakao bi i podatak da je Medex iz Ljubljane sva svoje priznanja postigao baš zahvaljujući otkupu meda od Zemljoradničke zadruge iz Hutova. Nije to slučajno, Neum kao općina je najraznovrsnija s ljekovitim i ostalim biljkama. Idemo s mora s nula metara, a samo desetak kilometara dalje je Žaba s nadmorskom visinom od skoro tisuću metara“, razlaže Konjevod.

   Od predsjednika Konjevoda doznajemo da se neumski pčelari nastoje bolje organizirati, češće nastupati na sajmovima i manifestacijama kako bi potvrdili „staru slavu“ tamošnjeg meda. Zadovoljstvo prinosima i priznanjima iskazali su na nedavno održanoj redovitoj godišnjoj skupštini na kojoj su zacrtali i plan za naredno razdoblje. Uz redovitu edukaciju članstva, u planu su i predavanja u neumskim školama i vrtićima, o pčelarstvu, te edukacija potrošača o ljekovitosti meda i drugih pčelinjih proizvoda. Tom prigodom prof. Milan Andrijanić voditelj katedre za pčelarstvo na Agronomsko-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, održao je i stručno predavanje o bolestima pčela.

  1. Musa

Božićno ozračije stiglo pred veletržnicu u Tasovčićima međutim ne i u tržnicu

Na veletržnici u Tasovčićima predblagdansko ozračje osjeća se samo na prilazu, gdje je obilna ponuda drva, ali i tipično predblagdanskih ukrasa – pšenice u posudama, božićnih aranžmana i božićnih drvaca. Unutar veletržnice bonaca, cijene tek s malim gibanjima u odnosu na konac prošloga tjedna. Dakle, ni traga od nekadašnjih gužvi i skoka cijena od po nekoliko desetaka posto i slično. Očito je da se vremena i to radikalno, mijenjaju kada je u pitanju trgovina voćem i povrćem.
U odnosu na pregled cijena koncem prošlog tjedna bez promjena ostale su cijene krumpira 0,5 do 0,7 KM, kupusa 0,6 do 0,8 KM, kelja i mrkve 0,8 do 1 KM, cikle 0,7 do 1 KM za kilogram. Stabilne su i cijene blitve 1,5 do 2 KM, pa špinata od 1,6 s otvorenog pa sve do 3 KM plastenički, Postojana je i cijena prase 1,5 KM debele pa do 2 KM tanke stabljike, bijelog luka 3 refuza do 6 KM vijenci. Stabilna je i cijena graha, domaći je 5 do 6 KM, a uvozni od 2,5 do 4 KM. Specifična je situacija sa zelenom salatom, čija se cijena ujednačila na 1 KM kristalka do 1,3 KM puterica, dok je koncem prošlog tjedna, bila 0,8 do 1,5 KM.
Za nijansu su jeftiniji kupus pupčar 1,5 do 2 KM, paprike roge koje se još mogu naći, 0,8 do 1,5 KM i tikvice 1,5 KM, dok su nešto skuplji raštika 2,5 do 4 KM, mladi luk – pera 2,5 do 3 KM, dok je cijena domaćeg crvenog luka dostigla rekordnu cijenu od otvaranja veletržnice, kada se pojavi cijena je od 2 do 2,5 ispred veletržnice čak i 3 KM za kilogram, a nije jeftin ni uvozni – austrijski i nizozemski, čija je cijena od 1,3 do 1,5 KM.
Voće, na cijene oraha nije se odrazilo predblagdansko razdoblje, jezgra domaćih oraha i dalje je 15 do 18 maraka, dok su orasi u ljusci 5 do 6 KM. Bilo je i lješnjaka u ljusci, koji su se cijenili od 6 do 7 KM. Ponuda domaćih jabuka i dalje je obilna, cijena uglavnom od 0,7 do 1,2 KM, dok ponuda krušaka pada, a cijena je od 1,2 do 2,2 KM. Suhe smokve i dalje su od 3,5 do 6 KM, kivi od 0,5 do 1,3 KM za kilogram. Još se mogu naći i dunje čija je cijena 1,2 do 1,4 KM. Od voća iz Neretve, mandarine su i dalje 0,5 do 0,8 KM, klementine su nešto skuplje 1 do 1,4 KM, a naranče jeftinije 1 do 1,5 KM. Limun je od 2 do 2,7 KM, a grejp od 1,5 do 2 KM za kilogram.
Ispred veletržnice pravo obilje, pšenica u posudama zavisno od veličine, cijeni se 3 do 5 maraka, božićna drvca također zavisno od veličine, su 20 do 60 KM. Zanimljivo, prodavači ističu da su se najprije prodala najskuplja – srebrene smreke i slična vrste. Ponuda ribe standardna, a cijena 2 do 4 KM zavisno od veličine, glave šarana, pa do 40 KM jegulja. Somići i smrznuta srdela, bili su po 6 KM, pastrva iz uzgoja 9, šaran 11, a fileti 14 KM za kilogram. Tražen je bio sir koji se cijenio od 4 marke mladi, pa do 18 suhi ovčji s Morina i Somina. Suhi ovčji sir iz Podveležja bio je 15 KM, svježi kajmak 16, a kajmak iz kace 18 KM itd. Drva unatoč obilnoj ponudi, imala su također standardnu cijenu 80 do 85 KM bio je prostorni metar oblovine, a 90 do 95 KM cijepanih. U ponudi su bila domaća jaja, perad, suho meso, vidjeli smo čak i jedan pršut, te razna druga roba. Uglavnom, prilaz veletržnici obilovao je različitom robom za svačije ukuse pa i džepove.

Pretplati se na ovaj RSS feed

-2°C

Čapljina

Djelomično oblačno

Vlažnost: 43%

Vjetar: 11.27 km/h

  • 03 Siječanj 2019 3°C -1°C
  • 04 Siječanj 2019 3°C -2°C

banerRC1vikend