banerRC212

Radio Čapljina

Radio Čapljina

Miloš Jelčić predsjednik OS Federacije BiH o stanju u tom sportu: „Ništa spektakularno, ali zadovoljni smo pomacima“

OdbojkF1 Mislos Jelcic predjsednik OS Federacije i trener mladjih usrasta OK CapljinaPo broju klubova, pa i po rezultatima čemu je najbolja potvrda plasman Mostara u Premijer ligu BiH, odbojka u prvom redu ženska u Hercegovini preuzima polako preuzima primat kada je riječ o dvoranskim sportovima. Istina dva jedina muška kluba u federalnom dijelu – Čapljina i Mostar, su se prije dvije sezone ugasili, međutim ženski klubovi sve su brojniji. Kako je stanje odbojkaškog sporta u Federaciji Bih, kao cjelini, pitali smo Miloša Jelčića, predsjednika OS BiH, koji kaže:
„Odbojka bilježi pomake, nije to ništa spektakularno, ali je napredak sve vidljiviji. Vidi se to i pro broju klubova. ove sezone ćemo u najnižem rangu – Prvoj ligi imati 18 klubova koji će biti podijeljeni u tri skupine. U A 1 skupini igrat će hercegovački klubovi – Čapljina II, Ljubuški, Student (Mostar), Blato (Biograci), novi klub iz Širokobriješke općine, te dvije ekipe iz sarajevske regije – Ilidža i Alipašino. Imamo još dva aktivna kluba – novoosnovani Libero iz Ljubuškog koji se kani uključiti iduće sezone, te Turbinu iz Jablanice, koja će ovu sezonu zbog uvjeta pauzirati“, naglašava predsjednik Jelčić, koji je posebice zadovoljan stanjem u višem rangu – federalnim superligama
„ U četiri skupine federalne super lige u predstojećoj sezoni startat će 32 kluba. U dvije super lige odbojkašica – jug i sjever, natjecat će se po osam klubova, kao i u dvije muške lige – istok i zapad. Moram reći da smo u muškoj konkurenciji u odnosu na novu sezonu bogatiji za dva kluba, dok ćemo u ženskoj konkurenciji u dva ranga, imati tri kluba više. Moja je želja da svi klubovi koji startaju, završe natjecanje. Ranijih sezona imali smo situaciju da klubovi odustaju tijekom sezone, što nam nije drago. Razlog odustajanju i privremenom zamrzavanju natjecateljskog statusa isključivo je materijalne prirode. Tako smo primjerice, prošle sezone imali jedinstvenu mušku superligu s 13 klubova, što se pokazalo skupo, pa smo je ove sezone podijelili u dvije skupine i uz Bosnu Kalesija, koja je ispala iz višeg ranga, dobili još dva kluba koja su se uključila u natjecanje. Vodstva tih klubova procijenila su da će financijski moći izdržati ligu s osam klubova. Moram reći da činimo sve kako bismo klubovima smanjili troškove natjecanja. Time dobivamo ne samo na masovnosti, nego sprječavamo gašenje odbojke u pojedinim sredinama, a olakšavao uključenje u natjecanje novih klubova kaže Jelčić.
Predsjednik Jelčić naglašava da su uoči nove sezone zadovoljni odzivom klubova za sudjelovanje u kup natjecanju.
„Prošle sezone sudjelovali su samo klubovi koji moraju, a to su premijerligaši, ove imamo u obje konkurencije i nekoliko superligaša, što nam je jako drago. Za sezonu 2018/2019 planiramo najprije održati kup natjecanje po županijama, pa da onda županijski pobjednici, nastupe u završnici kupa. Što god radimo, u prvom planu su nam interesi klubova“, zaključuje predsjednik Jelčić koji je početkom ljeta izabran na drugi četverogodišnji mandat.

 


Obavljen ždrijeb parova federalnog kupa

U završnici federalnog odbojkaškog kupa sudjelovat će šest klubova u muškoj i osam u ženskoj konkurenciji. Ždrijeb parova u muškoj konkurenciji bio je nemilosrdan pa će se tako već u četvrtfinalu sastati prvi favoriti branitelj trofeja Domaljevac i najtrofejniji muški odbojkški klub u BiH, Kakanj. U drugom četvrtfinalnom susretu igrat će novi premijerligaš Lukavac i superligaš Ilijaš. Pobjednici četvrtfinalnih utakmica međusobno će igrati polufinale, dok će u drugom polufinalu igrati superligaš Bosna i premijerligaš Jedinstvo iz Brčkog.
Kod djevojaka u završnici federalnog kupa natjecat će se osam klubova, a voljom ždrijeba u četvrtfinalu će se sastati, Sloboda (Tuzla) – Široki Brijeg, Kula (Gradačac) – Goražde, te Troglav (Livno) – Smeč (Lukavac) i Igman (Ilidža) – Mostar. Pobjednici prva dva para međusobno će igrati polufinalni susret, a pobjednik će igrati u finalu, shodno tome druga dva para četvrtfinalna para, nakon polufinala dat će drugog polufinalistu.

  • Objavljeno u Sport

U petak prezentacija Integrirane strategije razvoja općine Čapljina

U okviru manifestacije Dana općine Čapljina u petka će se održati  završni sastanak partnerske grupe i prezentacija Integrirane strategije razvoja općine Čapljina od 2017.  do 2027. godine.  Posebni gost je Ivana Maletić, hrvatska  zastupnica u Europskom parlamentu koja će održati predavanja na temu učinkovito upravljanja gradom i mogućnosti financiranja projektaa iz EU fondova.
Prezentacija će se održati u maloj dvorani hotela Mogorjelo u Čapljini a počet će u 10:30.

 

  • Objavljeno u Najave

Crnići – ničije selo, bez prometne veze s matičnom općinom i državom, državljani jedne, a građani druge zemlje

Veni, vidi, abii – dođoh vidjeh i odoh

Dok u „debeli“ sumrak napuštamo Crniće, selo smješteno u jednoj općini i državi koje u stvarnosti živi u drugoj općini i državi, mira nam ne daje želja Slavka Rozića, zadnjeg u nizu sugovornika koje sretosmo tog popodneva – prenesi našu sudbinu i naše živote ovdje! Ubitačna formulacija s obzirom na odgovor dotičnog sugovornika koji na upit – kako se živi reče – Jadno, a zatim nastavi:
„Vidio si put kojim si došao, mi to više nismo u stanju popraviti, a zaboravljeni smo odozgo, odozdo, od svakoga. Selo će živjeti dok je još nas nekolicina ovdje, deset, petnaest godina, a onda će se ugasiti. O nama nitko ne vodi računa. U biti za nas 80 posto Čapljinaca ne zna. Znalo mi se dogoditi, odem nešto tražiti u Čapljinu, kad kažem da sam iz Crnića, oni k'o s nokta odgovore – hajdete vi u Stolac!? Ovdje smo ja i žene, sami, troje djece se razišlo. Tako je i kod drugih. Znači, moja generacija, nas pet, šest i gotovo. Trenutno je naseljeno devet kuća, a ja pamtim kad je u dvije kuće bilo ljudi koliko sada ima u cijelom selu“, priča niz polje zagledani Slavko, a zatim nakon kraće stanke, nastavlja:
Raj na zemlji koji to nije „Uvjeta nemamo nikakvih, baš nikakvih. Kad pogledaš Crniće iz daljine, rekao bi raj na zemlji, ali je ovdje teško živjeti. Gdje god odeš nisi nigdje prispija . Ničiji si, nisi ovamo, nisi tamo. Ja radim povrće, jednom sam pokušao prevesti u Čapljinu, na veletržnicu, hajde ovi hrvatski graničari nekako bi me pustili, ali onaj naš šef carine, neda. Ja mu kažem – tako i tako, a on meni – kupi helikopter. To je naša sudbina. To traje kao da se ne može riješiti, a ja mislim da se sve može riješiti. Bio sam u HVO-u pet godina, osjećam se kao Hercegovac, ali ne možeš glavom kroz zid. Godinama se nisam prijavljivao u Hrvatsku, ali kad su djeca došla za školu, nemaš izbora, moraš, kako ja tako i ostali. Nemaš izbora, za to ti za Crniće vrijedi ona latinska – veni, vidi, abii – dođoh vidjeh i odoh.“
Tako smo se rastali od Crnića, a moramo primijetiti da je susret počeo posve drugačije. Dočekalo nas je troje mještana, ispostaviti će se Crnića i Pruda – Dado Klarić, Iva Pejar i Jure Planinić. Sjedili su na zidiću i ćaskali, bila je to idilična slika hercegovačkog sela sedamdesetih godina, kad su se ljudi družili, razgovarali… Čim smo se počeli raspitivati oko granice Jure odskoči dva, tri koraka prema masliniku uz šaljiv komentar – sad sam na svome, u Crnićima!

Koze bez pasoša i Jurin život od ljubavi

„U Crnićima je lipo, započinje Jure priču nakon upoznavanja, samo što nam je put loš. Katastrofa. Ima nas desetak kuća, skoro svi smo prijavljeni u Hrvatskoj, kod rodbine. Do matične općine – Čapljine, imamo 15, 16 kilometara, a moramo proći kroz Metković do kojega je sedam kilometara i tako se mi izgubimo u putu. Struju plaćamo u Čapljini, a vodu i telefon u Metkoviću. Od kada je ove granice iz BiH nam nikada nije došao nitko da nas pita – kako bi i što bi, čak nam je i ovo malo puta što se sada izrovalo napravljeno iz Metkovića. Tijelom smo u jednoj državi, a živimo u drugoj. Nije to sve baš tako bajno kako izgleda, evo recimo povrće možeš goniti na pijacu u Metkoviću, bez problema, imamo prijavljen OPG, ali janje ne možeš pritrati priko granice. Moglo je dok Hrvatska nije ušla u EU, sad ne daju kontrola na putu, ako te uhvati slijedi „debela“ kazna pa se ti onda češi.“
Uglavnom, Jure je stjecajem okolnosti svoje stado od sedamdesetak „brava“ sveo na dvije koze i konja, kojeg drži iz hobija.
„Samo da ga vidin prid kućon“, veli Jure koji se uvelike zahvaljujući susjedima Pruđanima služi ikavicom.
„Ja sam s hrvatske strane, veli nam Iva Pejar, pa nastavlja – koze su mi tu, u Bosni i Hercegovini, ha, ha, ha…, pa sam i' došla vidit. Njima granica ne smeta, odaju di oće. Sve je kod nas isto k'o i prije, samo sad znamo da je put granica. Njihov svećenik dolazi svake druge nedilje govorit misu, ja im čistim crkvu, meni je dao ključ“, veli Iva pa na upit – ima li ona problema s prodajom jarića uz osmjeh dodaje da nema. „Ja s jarićima mogu u Metković.“


Treći član trija koji nas je dočekao na ulazu u Crniće, Dado Klarić, Brotnjak koji sada živi kod nećakinje u Prudu, odnosno južno od puteljka, brine o povećem stadu koza, kaže da nema problema.
„Svaki dan napasam stado u Hercegovini. Ne zna koza šta je granica“, kaže Dado.
Inkasant može preko granice, ali ne može sijalica
Dok smo ćaskali o graničnim „problemima“ i Jurinom odgovoru „da živi od ljubavi“, na upit što radi, je li zaposlen, zapazivši živost na raskrsnici, priključila se i gospođa Slavica. Ima petoro djece svi su u Splitu. Kao i kod ostalih Crnićana školovali su se u Prudu i Metkoviću, odnosno Hrvatskoj.
„Nema perspektive za posao ni u Metkoviću, ni u Čapljini, pa su djeca otišla dalje“, naglašava Slavica, a zatim iznosi želje:
„Da nam put poprave, teško ljudi do nas dolaze i uličnu rasvjetu. Imamo dvije sijalice ne rade dvije godine. Ja sam onom što popisuje struju govorila da u električnom kaže da dođu popraviti. On došao drugi put veli – ne mogu preko granice. Mislim se kako ti možeš s parama, a ne mogu oni sa sijalicama. Ne znam kome se obratiti za tu rasvjetu, redovito plaćam, a rasvjeta ne radi“, žali se gospođa Slavica s kojom smo se uputili posjetiti najstariju Crnićanku, njezinu svekrvu, 92-godišnju Danicu Planinić. Poput snahe i Danica ima iste želje – popravku rasvjete i puta.
„Sve je dobro samo da ima reda. Trebalo bi put napraviti, sve dok u Crnićima ima i jedna čovjek, treba se za njega postarati“, smatra gospođa Danica, rođenjem Vrgorčana, koja je jedno vrijeme s mužem, živjela u imotskom.
„Muž je vodio staklarsku radnju dvadeset godina, a onda mu nešto došli – hoće u Crniće. Tako smo došli on se zaposlio u Metkoviću, zaradio mirovinu, pa sam i ja tako ostala prijavljena u Metkoviću. Da nije Metkovića niti bi imala ni lijekova, niti pelena. Stvarno Metković se brine za nas, ali stid me zvati moju doktoricu, kad ne može izići po ovakvom putu. Ne mogu reći ništa loše o Čapljini, ja tamo nisam išla, kako je muž radio dole, ostali smo vezani za Metković“, kaže baka Danica.
Najviše veze s matičnom općinom, od Crnićana ima Željko Rozić, član je novog boćarskog prvaka BiH Čapljine. On nam je i objasnio toponime – prema sjeverozapadu je visoravan Garišta, ravno prema sjeveru Velika Mitruša, zbog vremenskih mijena i Čapljincima poznat toponim. Prema istoku je Gabela, s kojom ih je nekada povezivao konjski put, a južno od naselja je močvarno polje, sve do Gabela Polja i Metkovića, koji su praktično spojeni. U selo vidi samo jedan „slijepi“ put i to je to – pitomo, ubavo seoce Crnići, ni tamo ni amo, ni gore ni dolje, veni, vidi, abii.

Mada su u suštini bipatridi, imaju dvojno državljanstvo – BiH i Hrvatske, kad se priča s Crnićanima upoznajete suštinske apatride, ljudi bez domovine. Tako djeluju u razgovorima, pa ne uspijevaju riješiti ni probleme koji su vjerojatno rješivi – javna rasvjeta, put, koji je zajednički pa bi se suradnjom Čapljine i Metkovića mogao popraviti. Šibani graničarskim problemima žive sa sviješću – nitko nas neće, ničiji smo…

Požar opasno prijetio naselju

Uz psihozu zaboravljenih graničara, Crnićanima je ovoga ljeta velika prijetnja bio je požar, koji se iz močvare, Gabeosko-crnićkog blata, proširio na krš, a onda nošem vjetrom udario na selo. Krajnjim naporima mještani su se uz pomoć vatrogasaca iz Metkovića , obranili od vatrene stihije. Vidjeli smo i nestvarnih prizora netaknutu kuću oko nje sve izgorjelo!? Od požara stradali su vinogradi i maslinici, ali to je posebna tema.

Tristo godina granične međe

Granica između BiH i Hrvatske koja prolazi za granice nelogično preko zaravni, između Crnića i Pruda jedan je od najstarijih u Europi. Iduće godine bit će točno tri stoljeća kako je „udarena“. Osmanski imperij na uzmak su natjerale pobjede princa Eugena Savojskog pred Petrovaradinom i Beogradom. Mir je sklopljen 1718. godine i doslovce pod šatorom u Požarevcu!

 

PRVA LIGA FBiH Čapljina podijelila bodove s Bosnom

7. kolo prva ligaU 7. kolu Prve nogometne lige Federacije Čapljina je remizirala s Bosnom. Poveli su gosti u 52. minuti susreta ,a rezultat je 10 minuta kasnije poravnao Nikola Leko. Čapljina je sedma s 11 bodova, vodi Zvijezda koja ima 16 bodova.

 

  • Objavljeno u Sport
Pretplati se na ovaj RSS feed
Parse error in downloaded data

banerRC1vikend