banerRC212

Srijeda, 17 Studeni 2021

Uređenje nogometnog kampa i trening centra u Tasovčićima: Teren dobio umjetno travu granulat čeka snjegove na Veležu

Red kiše, red radova, moglo bi se reći za posao postavljanja umjetne trave na nogometni kamp i trening centar u Tasovčićima pokraj Čapljine. Za one koji budu čitali ove retke, a ne poznaju stanje stvari buduća nogometna oaza je i doslovce pokraj Čapljine, jer ih dijeli samo na tom dijelu razuđena Neretva i ništa drugo. Iskoristili smo tako je ispalo, zadnji lijep dan da porazgovaramo o radovima na polaganju umjetne trave. Teren je dobio zeleni tepih, a radnici tvrtke „Sport United“ iz Sarajeva koja s kompanijom „Pejkom“ iz Beograda, voditelja posla, radi na postavljanju umjetne trave, upravo su uvjetno kazano završavali iscrtavanje linija. Govoreći o trenutačnim radovima Benjamin Čamur, djelatnik tvrtke „Sport United“, kaže:

U završnoj smo fazi projekta postavljanja umjetne trave. Baš ste nas zatekli na ocrtavanju i umetanju linije peteraca, šesnaesteraca, centra itd. Malo nas je vrijeme ometalo, ali ipak idemo nekom planiranom dinamikom. Nakon ovoga ostaje nam još posipanje materijala preko 200 tona sitnog kvarca i gume. To je sitni granulat koji će držati ovu travu od bure i od kiše. Guma ide da prilikom padova amortizira udarce kod igrača“, obrazlaže Čamur, te pojašnjava:

Veliki je ovo stadion, projekt nije baš tako zahtjevan, ali treba malo više vremena, lijepog vremena. Uopće nije težak posao, zanimljiv je. Ovo je posao gdje vi vidite rezultat svoga rada“, kaže Benjamin te na upit koje su dimenzije terena naglašava da je teren 100 x 64 metra.

Na upit o čvrstoći podloge na koju se lijepe linije koje ocrtavaju šesnaesterac, Čamur ističe:

Ljepilo je dvokomponentno, više se na ovom mjestu sigurno ne može odvojiti kada se zalijepi. Hvata za pola sata, zato kad ga razmažemo brzo moramo raditi. Temperatura nam danas odgovora završit ćemo ovaj dio posla, a onda preostaje posipanje materijala.

Uz teren u Čapljini, uradili mislim petnaest stadiona, ostalo nam je još par, ali vrijeme nam baš ne dozvoljava, jer ovo je posao gdje se može raditi samo kada je suho i kada je vrijeme sunčano i pogodna temperatura. U stvari temperatura nije toliko ni bitna koliko je važno da vrijeme bude suho“, kaže Benjamin, te na upit hoće li se u dogledno vrijeme uspjeti završiti teren, kako bi čim prije mogao poslužiti svrsi, nastavlja:

Mi se nadamo, sada nam preostaje samo posipanje materijala nekih dvjesto tona, to nam je posao od pet do sedam dana. Tu nam treba dobro vrijeme, da jedno deset dana stalno grije sunce i povoljna temperatura. Gledat ćemo što prije završiti, ali ne bilo kako, nego po propisu. Temperatura nam nije toliko ni bitna koliko nam je bitno da je sve suho, vrijem konstatira Čamur.

Radnici koji rade na postavljanju trave zanimali su se za vremenske prilike zbog završetka posla. S obzirom na dio godine u kojem se ovaj dio posla obavlja, očito je da će se morati počekati prvi snjegovi na Veležu i bura. Do tada će očito je, preostali dio posla - posipanje materijala morati sačekati.

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Sport

Andrija Čuljak Perišić jedini preostali prodavač kupusa za zimnicu na čapljinskoj veletržnici: Zbog nestašice kupus za zimnicu skuplji od jabuka, no tražnja sve veća

Godinama je vladalo stereotipije da Bosna i Hercegovina za svoje potrebe proizvodi dovoljno kupusa. Onda je došlo sušno ljeto i pokazalo da to baš i nije tako, jer čime se kakav poremećaj dogodi, nedostaje domaćeg kupusa. Obično je za nivelaciju ponude, a time i cijene, na jugu Hercegovine bila sezona kupusa iz Semberije. Kad stigne semberski, odnosno bijeljinski kupus, padala cijena i južnohercegovačkog, i vakufskog. Ove jeseni jeftinijeg semberskog kupusa uopće nije bilo, a vakufski (područje Gornjeg Vakufa/Uskoplja i Bugojna) osim ako ranije nije ugovoren, je postao rijetkost. Uz to cijena mu kažu, dostiže i 1,5 KM za kilogram.

Ozbiljna kriza u proizvodnji kupusa ove jeseni zorno se oslikava na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima. Unutar veletržnice zahvaljujući uvozu određenih količina iz Albanije, cijena je sa 0,8 do 1,2 KM, pala na 0,8 do 1,0 KM. Kupus ispred veletržnice trži se do za ovu kulturu rekordnih 1,2 glavica do 1,4 KM ribani s uslugom soljenja. U startu ponuda je bila sa uobičajena tri kamiona, da bi brzo početkom studenog pala na samo jedan kamion. Govoreći o problemu u opskrbi kupusom Andrija Čuljak – Perišić, jedini preostali prodavač kupusa za zimnicu, kaže:

Ove godine je bila suša, ponuda kupusa je manja, pa je i cijena puno viša nego lani. I tražnja je unatoč cijeni, veća nego lani. Ne znam zašto je tako, vjerojatno ljudi svjesni da je proizvodnja kupusa puno manja, kupuju veće količine. Moguće da utjecaja ima i pandemija korona virusa, kupus je jedna od osnovnih namirnica u hladnijem dijelu godine, pa ljudi uzimaju kao da će nestati. Do sada nijedne godine ovako nije bilo“, kaže Andrija, te razlaže:

Ljudi kupuju kao da će nestat, a i hoće uskoro. Neki nam dolaze po drugi put, kupovali su kada je cijena bila 0,8 do 1,0 KM, dođu ponovo, cijenu uopće ne komentiraju. Nismo ni mi svaki dan ovdje na štandu, jer treba ići u nabavu, gdje god kreneš cijena je visoka. Mi ovaj posao radimo obiteljski već dvadesetak godina, obično smo ostajali do 10. prosinca, ove godine do tog roka neće biti kupusa. Za kiseljenje ne može svaki kupus, za to treba posebno sjeme, tvrde manje glavice i to je to. Kupca u pogledu kvalitete, ne smiješ prevariti, jer ako izgubi povjerenje iduće jeseni ništa od posla“, kaže Andrija.

Prodavači kupusa za zimnicu na veletržnici u Tasovčićima, nude kompletnu uslugu. Izrezuju srčiku, posebnim strojem režu kupus na sitne komade, tako se dobije tzv. ribani. Za one koji traže kombinaciju glavica- ribani kupus, rezani kupus pakuju u najlon vrećice koje iglom nabodu da ima zraka, slažu u kace, naizmjenično s glavicama, pa kupcu preostaje po dolasku kući u kacu nasuti vodu. Vrijedi zabilježiti da je prvi puta na veletržnici u Tasovčićima, kupus u prosjeku osjetno skuplji od jabuka koje se trže po cijeni od 0,50 do 1,5 KM!

Tekst i foto: D. Musa

Čapljinske skice i sitnice – kestenjar Mustafa: Bez kestena nema prave jeseni

Opalo lišće, učestale kiše, debele južine, ugodne temperature i naravno čapljinski kestenjar Mustafa, Avdić. Poodavno je on postavio svoj stroj uz rub nogostupa nadomak sportskih objekata u središtu Čapljine. Ako ne kiši, on je tu, odaje ga dim i miris kestena. Mustafa se specijaliziro, ove godine ne peče na otvorenoj vatri, nego u stroju kojeg su skovale ruke nekog visprenog majstora – inovatora. Nema uobičajenog oblačića dima, ali je Mustafa jednako raspoložen za razgovor:

Nisam ja baš pobornik ovih inovacija, ali došlo vrijeme vidim lakše je pa udario i ja u ove novotarije. Dobro ide. Kupci su uglavnom isti, starija raja, ali ima i mlađih. Nisu samo Čapljinci, svrate i prolaznici za Ljubuški, a dođu i kupci iz kako mi to ovdje kažemo iz Neretve – Metkovića, Opuzena. Oni su mi skoro pedeset posto mušterije“, kaže Mustafa pa govoreći o urodu nastavlja:

Kesten je bolje rodio nego prošle godine. Međutim, bila suša pa bio na grani, nije ga bilo na zemlji, a onda odjednom opao šta ima ima. Zdrav je, to ja najvažnije. Ja sam se osigurao bit će čitav jedanaesti, a i nešto dvanaestog mjeseca“.

Govoreći o cijeni Mustafa konstatira:

Cijenu sam pojačao prošle godine. Drž'o sam ja cijenu 10 KM za kilogram, pa mi kolege kestenjari prigovarale – držiš sam po deset i tako… Da ne bi ja ispao crna ovce, podigao sam i ja cijenu na 12 KM. Ljudi kupe koliko im treba, za dvije, tri marke, kako kome treba. Neki kupe i kilo, dva. Navikao ja na ovaj posao, a i ljudi navikli na mene“, kaže Mustafa, uz opasku da bez kestena nema prave jeseni.

Tekst i foto: D. Musa

Pretplati se na ovaj RSS feed
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!