banerRC212

Sadržaj izdvojen po datumu: Petak, 20 Srpanj 2018

Prve smokve 10 KM za kilogram!

   Na veletržnicu u Tasovčićima, stigle su prve ovogodišnje smokve, koje su se cjenile čak 10 maraka za kilogram. Smokve je dopremio proizvođač iz Svitave, a kako ističu stalni prodavači - brzo su se prodale unatoč tako visokoj cijeni.

    U odnosu na konac prošloga tjedna ni kod voća, a ni kod povrća nema niti jedno poskupljenje. Kod voća u odnosu na konac prošlog tjedna, jeftinije je grožđe koje se nudi za 1,7 do 2 marke, te borovnice koje se sada mogu naći po cijeni od 6 do 8 maraka za kilogram. Jabuke su i dalje od 80 feniga ovogodišnje pa do dvije marke uvozne prošlogodišnje. Kruške koje dopremaju proizvođači iz Gračanice cijene se od 1,4 do 1,6 maraka, kajsije koja također stižu iz Bosne su 2 do 2,5 marke, dok su kupine i maline po 4 marke za kilogram. Breskve i nektarine i dalje su od 80 feniga pa do 1,5 marku, a bostan od 50 feniga hibridi pa do marku, plodovi od domaćeg sjemena. Priča s lubenicama se nastavlja cijena je i dalje niska samo 18 pa do 30 feniga, međutim tražnja je slaba, a proizvođačima na ruku ne ide ni vrijeme. Uglavnom, ponuda je obilna, a plasman otežan.

    Od povrća iz redovite potrošačke košare RPČ, također, nema poskupljenja. U odnosu na konac prošlog tjedna, jeftiniji su zelena salata 80 feniga do marku, zatim rajčice čija je nova cijena od 40 feniga pa do 1,5 marke. Rajčice hibridnog sjemena cijene se 40 do 80 feniga, domaće sjeme je od 80 feniga pa do 1,3 marke, dok je sorta pink do 1,5 marke. Nešto jeftinije su i paprike čija se cijena kreće od 70 feniga do 1,3 marke, te patlidžani koji su 50 do 60 feniga kilogram.

    Krumpiri su i dalje na cijeni 50 do 80 feniga, kao i kupus 70 feniga do marku, istu cijenu 70 feniga do marku ima i crveni luk. Kelj i cikla su 80 feniga do marku, krastavci 70 do 80 feniga, tikvice 40 do 80 feniga, a mahune i mrkva su od 1 do 1,5 marku za kilogram. Špinata i dalje nama, blitva je 1 do 1,2 marke, raštika 1,5 marku, rijetke brokule 2 do 2,5 marke, a paprike roge 1,8 do 2,5 marke, uz još uvijek skromnu ponudu. Peršin i celer cijene se od 2 do 3 marke, a po običaju bijeli luk je najskuplje povrće, a cijena se kreće u rasponu od 2,5 refuza, pa do 6 maraka vijenci.

    Ispred veletržnice, ponuda skromnija od one na koju su posjetitelji u većem dijelu godine, navikli. Riba, ponuda se svela na pet štandova, a cijena se kretala od 3 marke riječna – peškelji i babuške, pa do 15 maraka lubin i orada, smuđ je bio 12 maraka, somići i srdela po šest maraka kilogram. Pastrva iz uzgoja bila je standardnih 9, a šaran 11 maraka za kilogram. Sir se nudio na tri štanda, a cijena se kretala 4 do 6 maraka mladi, pa do 18 maraka suhi ovčji s Morina i Somina. Suhi ovčji iz Podveležja, bio je 14 do 15 maraka, kajmak se cijenio 14 do 16. Bilo je i presadnica, kupus, karfiol i kelj, cijenili su se po 25 feniga na komad, dok je na veliko cijena niža, raštika i blitva bili su 20 feniga, a zelena salata 10 feniga komad. Uz navedeno nudili su se jaja i domaća perad, drva, ljekovito bilje i razna druga roba.

Histrioni uz Trebižat poručili: Nije lagan život sindikalnih povjerenika, ali ni tajkuna ni sponzoruša'

   Suvremena, ironična, intrigantna, neki su od epiteta kojima se može okvalificirati čapljinska izvedba predstave „Tajkuni“ glumačke družine Histrioni iz Zagreba. Sigurno je da uvjeti koje pruža improvizirana pozornica, nisu baš adekvatni težini predstave, međutim glumački kvartet je sve to iznio i gledateljima podario salve smijeha.

    Naravno, u stominutnoj predstavi gledateljstvo je moglo kroz likove u predstavi, prepoznati „junake naših dana“ – tajkune, sponzoruše, sindikalne vođe, ali isto tako i ljudsku krhkost spram društvenih trendova. Jedna od poruka predstave je i da bi mnogi od običnih ljudi "bez da trepnu" bili tajkuni bez obzira na negativnu percepciju "skorosteča", kada bi im se pružila prilika. Na koncu publika je glumce nagradila pozivom na bis, a sve skupa dalo je materijala posjetiteljima – malim i velikim, za razmišljanje.

    Po završetku predstave Zijad Gračić, u predstavi sindikalni vođa, pa tajkun Pero, na upit o stvarnom mjestu u društvu jednih i drugih – sindikalaca i tajkuna, je kazao:

    "Nije lako biti ni sindikalni povjerenik, a Boga mi ni tajkun. Nije lako biti ni na jednoj ni na drugoj strani, to je životna borba", a potom je na opasku da predstava upućuje kako "žene život kroje" dodao:

    "Sad mi pada na pamet jedna uzrečica mog starijeg kolege Tomislava Stojkovića koji je uvijek govorio da smo mi, muškarci, za žene miris jorgovana. Žene neosjetno vuku poteze, žene drže tri kuta kuće, žene zapravo povlače one dubinske poteze, pa je tako i sa ovom našom pričom, Anđa upravlja s Perom, a Boga mi i Jozefina s Karlom, ha, ha, ha..."

    Vrlo uvjerljiva u ulozi sponzoruše bila je Ana Marija Percaić. Uz perfeknu glumu pokazala je zavidno umijeće balerine, a ne krije da joj uloga u društvu dvojbenih sponzoruša, leži:

    "Ovo mi je jedna jako zanimljiva uloga, dosta aktualna uloga, ma koliko mislili da nije. Ona je aktualna možda, i sa nekim stanjem u politici. Postavlja se kako njoj odgovara i ide u smjerovima u kojima joj je u datom trenutku korisnije. Uloga je zabavna, a i korisna. Za nju je dobro imati neki predložak iz stvarnog života, samo ne bi o imenima, ha, ha, ha..."

    Glumci su bili zadovoljni i ambijentom, pozornisom uz rijeku Trebižat, zvucima nići koje su prekidali njihovi glasovi ili pljesak odobravanja. Jedini problem bio je manjak stolica, pa je dio posjetitelja morao 's nogu' odgledati, dok se dio snalazio u okolnim objektima. Sve u svemu, na oko pitka ovovremena predstava koja nudi i dalekosežne zaključke, kao što su hobsovski odnos čovjeka prema čovjeku, ljudska slabost i povodljivost, ali i dozu tradicijske čvrstine, koja iskrene iznenada, kada izgleda da je sve izgubljeno. O tome zorno svjedoči uloga Anđe (Franka Klarić) koja kroz predstavu proživljava prave kopernikovske obrate.

   U predstavi glume Ana Marija Percaić, Franka Klarić. Hrvoje Klobučar i Zijad Gračić. Redatelj je Zoran Mužić, a pisac teksta svjetski poznati Miro Gavran. Organizator gostovanja Histriona u Čapljini bila je ustanova Založba kralja Tomislava, uz potporu Umjetničke kolonije "Trebižat" iz Trebižata.

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Kultura

Mateo Rodin: Francuska mi nije bila u mislima, međutim ponudu Nancya nisam mogao odbiti

   U pečalbu odlazi još jedan izdanak čapljinske rukometne škole. Nakon Nikole Prce, Ante Kukruke, pa Đone, Prskala, Kordića…, u bijeli svijet kreće i Mateo Rodin. Podsjećamo, prije četiri godine Rodin je iz matične Čapljine prešao u redove Izviđača, a sada iz Ljubuškog seli u francuski Nancy. Transfer je pomalo neočekivan, jer do sada nije bilo baš uobičajeno da rukometaši iz Hercegovine idu u Francusku. Rodina samo ovih dana, sreli na ulicama rodne mu Čapljine, u ležernom ljetnom izdanju i naravno. Širok dječački osmjeh kojim Mateo razoružava i nesklone mu, i priča o karijeri:

   „ Četiri godine sam bio u Ljubuškom, u Izviđaču, dva puta sam bio prvi, dva puta bio drugi, dva puta igrao u finale kupa, mislim da je to veliko postignuće. Shvatio sam da je vrijeme za novi izazov, iskreno bilo je više opcije za odlazak, ova ponuda iz Francuske nije bila u prvom planu, ali mi je djelovala kao izazov. Klub je stabilan, obično je u sredini ljestvice. Prošle sezone bili su deseti, a sada žele koju stepenicu napredovati“, sumira Mateo kojem se uz ostalo posrećila i lijeva ruka, na što se u tradicijskoj Hercegovini gledalo s podozrenjem.

   „Bilo ih je koji su mi govorili, nemoj lijevom – prebaci u desnu ruku, ali meni je Bog dao lijevu ruku i od toga je sve krenulo“, primjećuje u šali Mateo, pa najavljuje skori odlazak iz Čapljine.

   „Tu sam još koji dan, već idući tjedan sam u Francuskoj, u Nancyu. Potpisao sam prije više od mjesec dana, vrijeme nije bilo baš za odmora, ali što je tu je. Ugovor je na dvije godine, nadam se da ću opravdati očekivanja, odnosno da će mi karijera ići uzlaznom putanjom.“

   -Jezik?

   -Kad sam potpisivao ugovor rekli su mi su u klubu još dva Balkanca, koji će mi pomoći u adaptaciji. Zvao sam ih, rekli su da ništa ne brinem, a i naučit ću nešto jezika, ha, ha, ha…“

   -Je li Francuska bila opredjeljenje ili su na koncu i klub i zemlja, bili stjecaj okolnosti?

   -Padalo mi je na pamet u koju bi zemlju otišao, ako krenem u inozemstvo, Francuske nije bilo u tim razmišljanjima. Francuska je zemlja rukometa, ne samo reprezentacija, nego je i njihova liga izbila u prvi plan.

   -Rastanka od Izviđača?

   -Nije lagan, ja sam se u Izviđaču osjećao kao da sam tu počeo karijeru, kao domaći igrač. Nekako sam se u Ljubuškom udomaćio, ali što je tu je, svemu dođe kraj. Ja se nadam da ću se za nekoliko godina vratiti, baš u Izviđač“, zaključuje Mateo Rodin.

   Valja reći da su očekivanja od njega u novom klubu velika. Tako je poslije potpisivanja ugovora trener Nancya, Stephane Plantin na službenoj klupskoj stranici izrazio zadovoljstvo angažmanom Rodina:

   „Radi se o rukometašu koji posjeduje zanimljive kvalitete. Kompletan je igrač, sposoban i okretan. Tražili smo nekoga kao on, tko ima jako dobar omjer u smislu obrane i napada. Vjerujemo da će se brzo prilagoditi“, kazao je Plantin.

   Dakle, Rodin nije slučajno rješenje u Nancyu, nego igrač koji odlazi u sredinu koja ga je odabrala.

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Sport

AUDIO Četvrta emisija iz ciklusa: Nacionalni spomenici BiH na području čapljinske općine - Emisija o Gabeli

U tonskom prilogu poslušajte 4. emisiju serijala o nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine na području čapljinske općine. U tonskom prilogu je emisija o Arheološkom području Gabela.

Arheološko područje Gabela Lav 3

Arheološko područje Gabela Lav 1

  • Objavljeno u Audio

Vrijeme i uvoz potopili južnohercegovačke lubeničare

   Teško je ovih dana na jugu Hercegovine, odnosno području na kojem se proizvodi lubenica, od sjeverozapada ljubuške općine, pa do stolačkih Dubrava, naći o toj temi raspoloženog sugovornika. A kako bi ih i bilo kad se cijena kreće od 18 do 30 feniga, i to istaknuta, a pošto se prodaje znaju samo proizvođači, naravno i trgovci. Otud na upite o stanju odmahnu rukom uz poslovično - katastrofa! Što se dogodilo s lubenicom, odnosno gdje su uzroci pada lani profitabilne kulture, pitali smo Marinka Merdžana, jednog od većih proizvođača na čapljinskom području:

    „Nema se riječi ni za cijenu, ni za prodaju. Aktualna je bila bura u proteklom razdoblju, odnosno hladnije vrijeme od uobičajenog za ovaj dio godine, što je dosta utjecalo na potražnju. Na tržištu su se sudarile velike količine naše, bjeljinske, albanske, makedonske… lubenice čemu su doprinosili i tržni centri konstantnim uvozom. Takvu navalu tržište nije moglo progutati“, ističe Merdžan, te vraćajući se na temu – vrijeme, nastavlja:

    „Ove godine u travnju su bile više temperature nego u prvoj polovici sedmog mjeseca. Posljedice toga su da je lubenica išla naprijed deset, petnaest dana, na kontinentu, gdje je u travnju bilo toplije nego kod nas. Tako vrijeme nije zbunilo samo lubenicu, recimo kod breskve događa se da četiri sorte sazriju istodobno, poranilo je i grožđe… To su neki vremenski uvjeti koji su neobjašnjivi. Nikom nije jasno što se dogodilo, tek lubenica je istodobno sazrela u Hercegovini, Semberiji i Srijemu.“

    Hercegovina je dakle, izgubila komparativnu prednost tjedan dva ranije berbe, posljedice - otežan plasman i niske cijene, je li se još nešto odrazilo na sadašnje stanje?

    -Najviše vremenske nepogode smetale su proizvođačima. Hladno vrijeme početkom srpnja, bura koja nije u ožujku puhala, sad je udarala sedam dana. Manje je i turista opet zbog vremena, jer danas se o tome mogu lako dobiti informacije, pa ljudi planiraju i odmore. Proizvođačima trebaju lijepo vrijeme i prave ljetne temperature. Ja se nadam da će s rastom temperatura u narednom razdoblju, krenuti i lubenica“, naglašava Merdžan.

    Ovaj proizvođač iz čapljinske općine, priželjkuje da bi kao i prošle godine, bolje od rane mogla ići kasna lubenica, odnosno lubenica s otvorenog. Što se tiče gubitaka proizvođači će ih sigurno imati. Merdžan smatra da će biti uspjeh pokriti osnovne troškove, a o troškovima rada i zaradi mali ih može i razmišljati. Međutim i za osnovno, bitan je svaki topao dan.

D. Musa

                                      Ulaganja u proizvodnju lubenica do 15.000 KM   po hektaru!

    U proizvodnji lubenica u Hercegovini, velika su ulaganja. Govoreći na tu temu Marinko Merdžan poljoprivrednik iz Bivoljeg Brda kod Čapljine, kaže:

    „Moramo imati kalkulaciju kad ulazimo u veću proizvodnju. Nas po sadnici proizvodnja košta dvije do tri marke. Ako znamo da je 1,10 maraka sadnica, ostalo otpada na gnojidbu, zaštitu, pripremu zemlje, branje… Dakle, do samog branja dođe i do tri marke s tim da ulog varira od uvjeta, zaštite, vremenskih prilika, odnosno od godine do godine.“

    S obzirom da se po hektaru sadi od 4 – 6.000 KM, troškove nije teško izračunati. Po hektaru se prosječno sadi 5.000 sadnica čija je cijena 1,10 maraka, to znači da samo za sadnice, po hektaru, treba uložiti 5.500 KM! Ostalo su drugi troškovi, od dubokog oranja do branja. S obzirom na procjenu da se troškovi kreću od dvije do tri marke po sadnici, ispada da po hektaru treba uložiti od 10.000 – 15.000 KM. Dakle, proizvođači lubenica u zemlju ubacuju pravo bogatstvo, a onda slijedi čekanje – što će biti, strahovanja od tuče, uvoza, vremena… U svakom slučaju uzgoj lubenica je postaje stresan posao. (dmu)

Pretplati se na ovaj RSS feed

5°C

Čapljina

Oblačno

Vlažnost: 54%

Vjetar: 17.70 km/h

  • 17 Prosinac 2018 6°C -2°C
  • 18 Prosinac 2018 6°C 0°C

banerRC1vikend