banerRC212

Sadržaj izdvojen po datumu: Ponedjeljak, 08 Srpanj 2019

Dok uvozna caruje, domaću lubenicu zaustavio kišovit i hladan svibanj

   Domaće lubenice rijetkost su na pijacama Hercegovine, pa i veletržnici u Tasovčićima, kraj Čapljine, gdje suvereno vladaju grčke i albanske, a u novije vrijeme i prilično ukusni crveni plodovi iz Turske. Zašto nema, odnosno gdje se krije domaća lubenica, pitali smo Marinka Merdžana, jednog od vodećih proizvođača na području juga Hercegovine:

   „Razlog je kišovit i hladan svibanj, koji je produžio vegetaciju. Niske temperature su uvjetovale da oplodnja lubenice ne uspije, tek poslije zatopljenja u prvom dijelu lipnja, došlo je do oplodnje i zametanja plodova, tako da smo imali jedan period od petnaest, dvadeset dana kojeg biljka nije iskoristila, pa zato približno toliko kasnimo u proizvodnji. Pojedinci koji sade na 'tanjim' tlima, na crvenicama, nešto bere. Ta lubenica ide naprijed sedam do deset dana, dok će na dubljim tlima kasniti deset do dvadeset dana“, kaže Merdžan, te na opasku da je prošle godine već u lipnju domaće lubenice bilo u izobilju, nastavlja:

   „Prošle godine ja sam počeo na veliko brati 24. lipnja, dok ove godine neće biti berbe prije polovice ovoga mjeseca. Lani su neki proizvođači brali i prije, dok su ove godine do sada tek male količine izišle na tržište, stidljivo, probiru ljudi, što kažemo mi 'čokaju' po koju“.

   -Hoće li se kašnjenje u dozrijevanju odraziti na plasman i cijenu?

   -Lubenica je općeniti podbacila u široj regiji iz sličnih razloga kao i kod nas. Možda će to biti i plus, jer je Grčka svoju lubenicu već skoro riješila, dostigla 1,5 KM, što je za nas velika cijena, pa uvoznici i tržni centi sada pribjegavaju uvozu iz Albanije, kvaliteta je daleko lošija, ali je cijena niža. Albanska ide od 0,50 do 0,80 KM.

   -Ubiše nas ti Albanci, najprije su zapriječili plasman i cijene prvih rajčica, a sada se slično može očekivati i s lubenicom, ako ne prođe njihova, teško će i naša imati dobru prodaju.

  „Albanska država puno ulaže u poljoprivredu, dok je kod nas je zemljište uglavnom

   Zapušteno, nitko se ne brine koliko ima domaće proizvodnje, nikoga to nije ni briga. Glavni problemi su neizvjesnost oko prodaje i uvoz bez ograničenja. Mi govorimo o slobodnom tržištu, ali neka netko od ovih naših uvoznika pokuša izvesti, vidjet ćemo dokle će doći“.

   -Za razliku od nekih zapadnih zemalja, nema ni solidarnosti s domaćim proizvođačima, dok tamo bez obzira na cijenu, prednost ima domaća roba, kod nas toga nema?

   -Kako se kod nas, ponašaju tržni centri, to je neusporedivo sa Zapadom, tradicijom i kulturom, to je na razini divljeg tržišta. Važno je fenig jeftinije, uopće ih nije briga koliko na tržištu ima ili nema domaće robe, domalo je možda neće biti nikako.

   -Jeste li dogovarali plasman, s obzirom da ste za ovdašnje prilike veliki proizvođač?

   -Dogovorio sam s vodećim domaćim tržnim centrom u Hercegovini, nešto, načelno me podržavaju, međutim ni oni nisu u mogućnosti pratiti me, jer se moramo s uvoznom uklopiti.“

   Moglo bi se reći, za domaćeg proizvođače najsigurnija ostaje prodaja na improviziranim štandovima uz prometnice.

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Sport

Ersan Bijedić peti u Konjicu na deset kilometara

   Čapljinski trkač Ersan Bijedić osvojio je prvo mjesto u prvom izdanju utrke u Konjicu na 10 kilometara. Bijedić je dionicu istrčao za 0:38:36, te osvojio prvo mjesto u konkurenciji trkača od 36 do 45 godina. Prvo mjesto osvojio je Osman Junuzović s vremenom 0:32:13, drugi je bio Alija Imamović, a treći Ante Pokrajčić. U ženskoj konkurenciji prva je bila Mirzeta Halilović koja je stazu istrčala 0:41:08. Uglavnom, Bijedić nastavlja za trkača rekreativca odličan niz rezultata iz prethodnih godina. (dmu)

  • Objavljeno u Sport

Završen treći kamp za mlade odbojkašice

   U Čapljini je proteklog vikenda, završen petodnevni Kamp za mlade odbojkašice. Kamp je organizirao federalni superligaš Čapljina uz potporu hrvatskog prvaka zagrebačke Mladosti. U radu kampa sudjelovali su treneri iz BiH i Hrvatske, Goran Nešić predvođeni izbornik ženske odbojkaške reprezentacije BiH, Almir Aganović, pomoćni trener muške selekcije BiH, zatim dvojica trenera zagrebačke Mladosti – Saša Ivanišević i Darko Nojić, pa Danijel Galić aktualni hrvatski reprezentativac, te treneri klubova s područja Hercegovine. Uz svakodnevne treninge održano je i nekoliko predavanja, a u radu kampa sudjelovalo je sedamdesetak odbojkašica kadetskog i mlađeg kadetskog uzrasta, uglavnom iz hercegovačkih klubova.

  • Objavljeno u Sport

Čapljinke probijaju nogometne barijere: Ana Bakalar nakon poziva u reprezentaciju Hrvatske potpisala za prvaka Split

   Da pojedine Čapljinke žive nogomet potvrđuje i Ana Bakalar, koja je ovih dana potpisala ugovor sa Splitom hrvatskim prvakom i pobjednikom Kupa. Mada ženski nogomet sve ozbiljnije ugrožava muški, koji je i za dio jačeg spola postao dosada zbog sve prisutnijeg sustava ja tebi, ti meni i tako u nedogled, za novi iskorak Ane Bakalar, ne bi se znalo da nije bilo slučajnog susreta ispred čapljinske dvorane. Ljeto, vrućine, ali Ana ne posustaje vrijedno trenira, a za to ima i dodatni razlog.

   „Potpisala sam ugovor sa Splitom, pa treniram kako bi na pripreme došla spremna“, veli Ana, pa dok joj čestitamo nastavlja:

   „Poslije utakmice između Metkovića za koji sam doskora igrala i Splita, tražio me Božidar Miletić, njihov trener. To je bio prvi kontakt, a s obzirom da je riječ o jačem klubu gdje dalje mogu napredovati, ove godine igrat će i Ligu prvaka, odlučila sam prihvatiti poziv. Tako da ću nakon dvije sezone u Metkoviću u narednoj igrati za Split“, kaže Ana, te na upit kako je počela njezina ljubav prema tome doskora muškom zabranu, nastavlja:

    „To traje, na turniru u prvom razredu kao jedina djevojčica igrala sam s muškim, čak sam na kraju dobila priznanje za najboljeg igrača. Nastavila sam dalje, pri čemu su me podržavali i nastavnici, iako sam bila jedina curica koja je u toj generaciji igrala nogomet. Tako je bilo do četvrtog razreda, a onda sam se prebacila na rukomet. Trenirala sam kod Matea Jovanovića, do sedmog razreda. Čim sam čula da se u Čapljini formirao ženski nogometni klub, napustila sam rukomet i vratila se nogometu. Za prvu ekipu počela sam igrati u osmom razredu, a nakon tri sezone klub se rasformirao, a ja sam nastavila igrati u Metkoviću, gdje sam provela dvije godine. Prošle sezone bilo je dobro, dala sam i devet golova, nadam se da ću slično nastaviti i u Splitu.“

   -Sigurno si odredila i sportske ciljeve, kako bi ih definirala?

   -Moja osnovna želja je probiti se u prvu postavu Splita, igrati europske utakmice, a za dalje – vidjet ćemo. Upisala sam i fakultet nadam se da ću sve to uskladiti.

   Kao i u muškom tako i u ženskom igračice imaju svoje uzore.

   -Amerikanka Alex Morgan, mi je prije svih. Pratim Svjetsko prvenstvo u Engleskoj, mislim da žene igraju lijep nogomet, što mi daje poticaj da se još više angažiram. Što se tiče moje dosadašnje karijere zahvalila bi se ŽNK Čapljina, a posebice ekonomu Dadi Novakoviću, koji je nama djevojkama za individualne treninge, uvijek izlazio u susret, pa ŽNK Metković, KBK Sensei iz Čapljine u čijim prostorijama također, treniram, mojim dosadašnjim trenerima zahvaljujući čijoj potpori sam stigla i do A selekcije Hrvatske“, naglašava zadovoljna Ana Bakalar, jedna od nekoliko čapljinskih nogometašica koje s uspjehom igraju u Hrvatskoj.

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Sport
Pretplati se na ovaj RSS feed
Parse error in downloaded data

banerRC1vikend