banerRC212

Ponedjeljak, 24 Siječanj 2022

Čuvarica hercegovačkog kamenjara: Smriki je dovoljna šaka zemlje da raste iz kamena

    Nije omiljena, ali je u Hercegovini sve raširenija, što je dobro. Upravo tako bi se moglo reći za smriku, smrikinju koju zavisno od kraja još zovu i smriča, šmrika, smriječ, pa crvena kleka i slično. U takvoj situaciji najsigurniji je latinski naziv juniperus communis. Smrika u Hercegovini nije omiljena ni kod stočara, ni kod pčelara, ni kod planinara, ni kod lovaca... Razlog za to je što smrika hvatajući svojim snažnim korjenovim sustavom mrvice zemlje po kamenjaru, guši sve ostalo – travu za ispašu, medonosne biljke, a kada se uveže kroz nju ne samo da ne mogu planinari i lovci nego ni lovački psi. Upravo to bi mogao biti jedan od razloga učestalih požara s ciljem čišćenja terena za neke druge biljne vrste. Naravno poslije takve rabote erozija čini svoje, pa jedini spas opet može donijeti samo smrika.

   Bez obzira što njezino drvo nema tehničku vrijednost samo šumari nisu protiv smrike, svjesni činjenice da ona čuva ono zemlje što je ostalo i da na taj način stvara preduvjete za rast drugih biljaka. Oni koji imaju strpljenja promatrati ulogu smrike u pretvaranju golog krša u nisku krašku šumu, mogu lijepo vidjeti kako se to događa. Smrika svojim korjenovim sustavom i razgranatom krošnjom štiti zemlju, polako ispod svoje krošnje stvara humus. Zahvaljujući humusu i zaštiti koju pruža njezina krošnja, iz tla niču druge autohtone biljke. Na prostorima juga Hercegovine to su – crni jasen, grab, klen, hrast... Kojih dvadesetak godina potrebno je da te nove biljke natkrile svoju dobročiniteljicu, koja onda gubi snagu ne samo zbog konkurencije u tlu, nego i zbog hlada kojeg ne podnosi. Dakle, sa smirkom se događa nešto slično kao s pričom o kukavici, koja snese jaje u tuđe gnijezdo, ne primjećujući razliku ptica vlasnica gnijezda, hrani ptiče koje malo po malo iz gnijezda istiskuje njezine potomke i na koncu ostane samo. To se događa i sa smrikom, nakon opet par desetljeća ona se osuši, dok drveće koje je odgojila nastavlja rast. To je ritam prirode koji traje pedesetak godina, za kojeg današnji čovjek nema ni vremena ni razumijevanja, nego sudi na osnovu svojih sebičnih interesa.

   Moć ove otporne biljke u golom kamenjaru, demonstrira upravo smrika na slici. Manje od šake zemlje bilo joj je dovoljno da nikne doslovce iz kamena i nastavi svoj život. Fotografija je snimljena na kamenitom Ljubeću, brdu u općini Grude, ulogu čijeg „pošumljavanja” je preuzela upravo smrika. Raritetnu smirku koja se može uvrstiti u rubriku – vjerovali ili ne, pronašli smo uz pomoć Damira Tolja iz Grede, gradsko područje Ljubuškog. Ostalo govori sama smrika.

D. Musa

 

Prilikom preuzimanja sadržaja - navesti link na originalnu objavu. 

Dragan Suton: Uvodom možemo biti zadovoljni, pravi sud na kraju sezone

Jedan od novina u čapljinskom sportu na početku tekuće sezone, bila je svojevrsna reanimacija Rukometnog kluba Čapljina. Nakon trogodišnje stanke ovaj klub duge i bogate tradicije, se vratio u natjecateljski pogon. Govoreći o tom svojevrsnom buđenju Dragan Suton, bivši i sadašnji trener koji predstavlja kontinuitet u radu, kaže:

Što se kaže, klub je na papiru egzistirao, međutim nije bilo uvjeta za njegov rad u punom obujmu. Problemi su bili prije svega organizacijski, mladih voljnih za igranje rukometa u Čapljini, nikada nije nedostajao. Jedno vrijeme u planu je bila fuzija sa rukometnom akademijom, a nakon što to nije uspjelo mi smo se Rukometni klub Čapljina se probudio iz sna i krenuo s radom. Mogu reći da nije bilo puno problema oko reaktiviranja, priskočili su bivši igrači, prije svih Ante Kukrika i stvari su krenule s mrtve točke. Međutim, trebalo je ipak i volje i vremena za obnovu natjecateljskog pogona. Na brzinu smo okupili momke i krenuli u prvenstvo“, sažima pređeni put trener Suton, pa na opasku – je li zadovoljan jesenskom polusezonom, nastavlja:.

S obzirom da smo kasno krenuli moram biti zadovoljan. Sve ekipe koje iznova kreću imaju problema ne samo s pripremom igrača nego i navikavanjem na natjecanje, pa tako i mi. Jesenas smo izgubili sve gostujuće utakmice, kući je bilo dosta dobro, mada smo u prve dvije utakmice osvojili samo po bod, međutim kako je prvenstvo odmicalo popravili smo dojam. Da smo bar dvadesetak dana ranije krenuli bilo bi to bolje. Igrači su bili zapušteni, nisu trenirali, pa smo uz prvenstvene utakmice imali i svojevrsne pripreme. Pred kraj polusezone smo došli do igre, ali nije to bilo na razini koju želimo. Sada je na nama trenerima u klubu napraviti iskorake, kako u smislu podizanja tjelesne spreme tako i same igre. Ekipa nam je šarolika, imamo momke koji su igrali dok je klub bio u natjecateljskom pogonu, ali i početnike, ne početnike u smislu bavljenja rukometom, nego mlade koji tek stasaju. Treba to posložiti. To nam je preče i od samog rezultata. Treba uštimati ekipu, koja će pružati dobre igre u nizu“, kaže trener Suton, a onda posebice ističe:

Raduje me pogled na tribine. Vratili su se naši stari navijači, ima i mladih, to nam je motiv za rad. Međutim, ne trebamo se zavaravati, rezultati neće doći preko noći!

Zanimljivo, kad je RK Čapljina postizao najbolje rezultate poput finala rukometnog Kupa BiH 2013. godine protiv Borca u Čapljini, a i kasnije trener Suton inače bivši uspješni igrač, znao bi reći – nema ljudi. „Nije problema stvoriti igrača, za to treba tri, pet godina, ali nema dovoljno ljudi za vođenje kluba“. Podsjećajući ga na tu njegovu uobičajenu poštapalicu, trener Suton kaže:

Imamo novog mladog i ambicioznog predsjednika, Dejana Stojaka, koji se razumje i u sport i u organizaciju, a što je najvažnije hoće raditi. Evo, tijekom ove stanke poslije uspjeli smo urediti svlačionicu. Nije bio prije u rukometu, ali hoće raditi. Treba mu još malo iskustva i pomoći da sve krene kako treba“.

Govoreći o rukometnim značajkama u južnoj skupini prve rukometne lige, trener RK čapljine, kaže:

Nije se puno promijenio odnos snaga, ima pet, šest ozbiljnih klubova – Goražde, koje je dugo godina bilo premijerligaš, pa Međugorje, Velež. Tu je i Rvacka, pa drugi klub iz Goražda – Radnički, mi još nismo u tom krugu, ali kada se malo stabiliziramo priključit ćemo se toj skupini. Sada je sve na nama trenerima, urediti ekipu da se zna tko što na utakmici radi. Tek kad odradimo ovu sezonu, moći ćemo izvući prave zaključke - što i kako dalje. Rekao bih da će nam ovo biti probna sezona.

-Dok ste izbivali iz čapljinskog rukometa, vodili ste rukometašice Katarine, koja je prošle jeseni odustala od natjecanja, vaš komentar?

-To je šteta, velika šteta! To je bila najmlađa i najperspektivnija ekipa u Premijer ligi. Međutim, muče je isti problemi kao i Čapljinu nekad – financije. Nisu mogli pratiti natjecanje, najnadarenije igračice pokupile su Izviđač i Grude . Uz financijsku nemoć nisu imali drugog izbora nego odustati. Vjerojatno će se sada natjecati samo u ligi Herceg-Bosne. Opet kažem, velika šteta, zaista velika šteta, ne samo za Katarinu, nego rukomet uopće.

Rukometaši Čapljine prvi dio sezone, završili su na desetom mjestu s deset bodova. Uknjižili su četiri pobjede, šest utakmica su izgubili, a dvije igrali neriješeno,

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Sport
Pretplati se na ovaj RSS feed
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!