banerRC212

Sadržaj izdvojen po datumu: Ponedjeljak, 16 Travanj 2018

GOŠK podcjenio Vitez i ostao bez dva boda

   U petom kolu Premijer nogometne lige – Lige za opstanak, u Gabeli, GOŠK – Vitez 1:1, poluvrijeme 0:0. GOŠK je poveo u 47-oj minuti pogotkom Mateja Rodina, a na 1:1 poravnao je Petar Bojo u 74-oj minuti.

   Utakmica protiv Viteza, bez dvojbi, bila je najslabija partija nogometaša GOŠK-a u nastavku prvenstva, koja ih je s trećeg spustila na četvrto mjesto na ljestvici Lige za opstanak. Gabeljani sada imaju 30 bodova, kao i trećeplasirana Sloboda, s kojom se sastaju idućeg vikenda u Tuzli.

........................................

   Konačno je počelo i boćarsko prvenstvo BiH u kojem boćari Čapljine, brane naslov prvaka. U prvom kolu, u čapljinskom derbiju, Čapljina – Dračevo 18:6. Na utakmici se iskazao mladi Bruno Jurica koji je dobio sve tri partije. U drugoj utakmici A skupine, u Posušju, Bura – Grude 9:15.

   B skupina, u Sarajevu, Napredak Willa – Neum 14:10, a u Prologu kod Ljubuškog, Rastok – Široki 4:20. Slobodan je bio mostarski Ante Rozić.

...........................................

   Izniman rezultat na utrci PRVI ZENIČKI NOĆNI CENER postigao je čapljinski trkač Ersad Bijedić, koji je u utrci na deset kilometara zauzeo šesto mjesto. Prva tri mjesta osvojili su bh. reprezentativci, Srđan Samardžić, Stefan Ćurković i Alija Imamović, četvrto i peto mjesto zauzeli su poznati trkači Zaim Šuman i Emir Hastor, dok je šesti bio Čapljinac Bijedić. Pobjednik Samardžić stazu je pretrčao za 32,21 minutu, dok je Bijedić stazu prešao za 37, 49 minuta. Zanimljivo, Ana Subotić, srbijanska olimpijka ujedno i najbrža atletičarka na utrci u cilj je stigla 11-ta, a pobjednica je u ženskoj konkurenciji.

............................................

  • Objavljeno u Sport

AUDIO Neobični putnik u društvu magarca, psa i desetak ovaca i koza u potrazi za mirom na putu prema Siriji prošao kroz Čapljinu

Novinarska znatiželja bila je dovoljna da upoznamo ovog putnika-pastira i njegovu družinu. U tonskom prilogu poslušajte što nam je o sebi i svom putovanju kazao Federico Delise.

 

Mladić duge kose i brade u tridesetim godinama, magarac, desetak ovaca, koza i pas neobična je ekipa koja je izazvala veliku pozornost na čapljinskim ulicama. Većina građana je sramežljivo promatrala iz svog sigurnog prikrajka, mnogi su fotografirali i pitali se kakva je to neobična družina.

Putovati u 21. stoljeću s magarcom i ovcama zaista jest neobičan i u najmanju ruku avanturistički poduhvat, posebno kada tome dodamo i odredište putovanja. Danas kada milijuni zbog ratova bježe iz Sirije u Europu, ići u suprotnom smjeru u potrazi za mirom zaista jeste najblaže rečeno čudno putovanje.
Zato i ne čude brojni komentari, koji čak i nisu zlonamjerni više su pokušaji humora proizašlog iz neznanja, "nije normalan poješće' i njega i magare i ovce", zatim standardni epiteti u našem kraju za svakog tko je drugačiji tipa luđak, čudak, čoban i td.

Međutim nakon razgovara s Federicom uistinu se morate zapitati čija su mjerila poremećena naša ili njegova? Što to mi radimo na ovom svijetu, čemu težimo i u kojem pravcu idemo? Prosječan čovjek u Europi, čak i kod nas na Balkanu, ima sve. Dobar automobil, mobitel, najmodernije košulje i robice,..., trčimo za materijalnim bogatstvom. A kad se jednog dana umorimo, stanemo i zbrojimo sve, shvatimo da nemamo ništa.
Neobična družina uživa na svom putovanju a treba im jako malo. Fedrico ističe da ima jako puno dobrih ljudi, sepet na magarcu i moderni rusak na Federicovim leđima bio je pun pa na izlazu iz Čapljine nije primao hranu, kaže trenutno magarac i on ne mogu nositi više ni grama, a novce ne treba i ne želi.

Gdje mira i blagostanja ima više?, na Bliskom istoku ili u srcu Europe ni sami niste sigurni nakon što upoznate Federica i njegovu neobičnu družinu.

Zavapiti da je bar više ljudi kao Federico bilo bi suludo. Nikad ih nije bilo niti će ih biti, takvi su i u 1. i u 21. stoljeću bili rijetki. Međutim sigurno bi ovaj svijet bio ljepše i mirnije mjesto da je bar malo više vrlina i pogleda kakvih ima ovaj "neobični putnik". Možda Federico u takvom svijetu ne bi bježao u Siriju u potrazi za svojim mirom a brojni Sirijci pred užasom rata ne bi bježali u Europu.

 

 

Ženski svijet „kalem dvorane“ ili posao nedostižan muškarcima

   Sve priče oko Dana žena, 8. ožujka, ili pak u susjedstvu tako aktualne o Istanbulskoj konvenciji, odnosno Konvenciji Vijeća Europe i sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, te slični dokumenti, za njih su trice i kučine. One su suverene vladarice svog prostora i umijeća. Jedini muškarac koji ima pristup svijetu "kalem dvorane", kako piše na ulaznim vratima, je Ivica Borovac, agronom, komercijalista tvrtke Adria Hishtil iz Gabele, a drugi što bi rekao narodni pjesnik, aman, jadan ni'ko!

    Dame koje su stekle poziciju da im se muškarci ne smiju miješati u posao, rade na cijepljenju lubenica, bostana, rajčica, paprika, patlidžana, pa čak i krastavaca. Tu ne vrijede sinonimi – nježniji, ljepši ili jači spol. Jednostavno to je posao kojeg muškarci ne mogu naučiti. Ako smo dobro razumjeli ing. Borovca stvar je u fiziologiji:

    „Cijepljenje presadnica starih nekoliko dana, osjetljiv je posao, kojeg žene rade puno bolje i puno brže, nego muškarci. Žene imaju mekše, nježnije prste, preciznije su, koncentriranije, jednostavno osjete kako treba mlade biljke spojiti. Mi agronomi to zovemo „zeleni prsti“. S malo prakse one to rade savršeno, greške su prava rijetkost, pa tako i ne razmišljamo taj posao nuditi muškarcima“, naglašava ing Borovac, te konstatira:

    „Nismo mi tu nikakva iznimka tako je to i u drugim zemljama. Žene su u tom poslu nezamjenjive“, kategoričan je ovaj mladi agronom.

    Kad smo ušli u „kalem-dvoranu“ ove tvrtke, najvećeg proizvođača presadnica ne samo u BiH nego u ovom dijelu Europe, dočekao nas je ženski svijet. Dame različitih dobnih skupina, predane poslu jedva su i primijetile da je netko ušao. Nismo brojili, ali stotinjak je tu dama, koje rade doskora nezamisliv posao, treba na divlje biljčice otpornije na bolesti i uvjete koji ih čekaju u prirodi, stare jedva nekoliko dana, doslovce zalijepiti podjednako stare biljčice biranih sjemena povrtlarskih kultura. Promašaja i odstupanja tu ne smije biti. Kada se biljčice spoje pričvrste se malim plastičnim spajalicama, štipaljkama i time za novostvorenu biljku počinje novi život.

    Naravno, za muške sujete nije ugodno čuti da postoji posao kojeg jednostavno ne mogu tako uspješno raditi, kao što to rade žene.

Tekst i foto: D. Musa

Pretplati se na ovaj RSS feed

9°C

Čapljina

Sunčano

Vlažnost: 68%

Vjetar: 6.44 km/h

  • 10 Prosinac 2018 12°C 2°C
  • 11 Prosinac 2018 8°C -2°C

banerRC1vikend