banerRC212

Sadržaj izdvojen po datumu: Srijeda, 14 Veljača 2018

Pčelarstvo očima Šime Miličevića zvanog Doktor, najstarijeg čapljinskog pčelara ili Pčelari su uvijek jeli 'šeničen' kruh

   Po prirodi svoga poziva pčelari su individualisti. Bili profesionalci ili hobisti ostavljaju dojam usamljenika, usmjerenih samo na poziv kojim se bave. Šimu Miličevića, zvanog Doktor, najstarijeg čapljinskog pčelara, zatekli smo u jednom od čapljinskih kafića gdje se izjutra sastaju i druže pčelari. Doktor Šime, po zanimanju bolničar, kaže da baš uvijek nije bilo tako:

   „Ima ovih mladih pčelara dobro se slažu, bude ih po deset, petnaest skupa. Gledam isto nisu ljubomorni jedan na drugog. Nije to baš uvijek tako bilo. Prije kad je bila mladost, bilo je i ljubomore. Pa tako pitaš kolegu - gdje ćeš ti sutra, on kaže - idem na Žegulju. A vi se ujutro skupa, nađete u (H)Rasnu, ha, ha, ha“, pripovijeda Šime ali na upit - koliko dugo se bavi pčelarstvom, ne želi otkriti tajnu:

   „Puno, puno, ne mogu reći, puno… Moji su kući imali pčele, a ja sam počeo pčelariti od 22 godine. Sve su bili stari pčelari, svi su se čudili šta oni mladi čovjek radi. Šta ćeš ti, što će tebi to, a ja sam to volio i volio i stalno volio. I ono je meni dalo sve što imam, sad su mi dva zeta zapčelarila“, veli Šime, zadovoljan što ima nasljednike, a zatim prisjećajući se svojih početaka iznosi zanimljive podatke:

   Za roj pčela davala se ovca i janje

   „Jedno vrijeme sam radio u ambulanti u Hutovu, (u neumskom zaleđu op. a.). Bio doli jedan pčelar, svi su ga zvali Mišo. Ja još tada nisam zapčelarija, pitam – bi li pčelarija. On meni kaže – Mi smo uvijek imali pčele i uvijek smo jeli 'šeničan kruh! Bilo je veliko, tko će jesti 'šeničan kruh! On kaže meni – zapčelari pa ćeš jest 'šeničan kruh! Vidiš šta je bilo, uvijek smo jeli 'šeničan kruh. U to vrijeme za jedan pčelinji roj treba ti dati ovcu i janje! Za jedan roj, a kad sam išao u Dalmaciju, za jedno kilo meda dali bi mi po dva litra ulja. Bilo kilo sira, kilo meda. Nije njemu ni danas loša cijena, ali poskupilo sve“, veli Šime, te iznosi cijenu

   „Med se prodaje u prodavaonice po 13 - 14 maraka, na malo 15 - 17 maraka. Kupe moj med u Sarajevu, pa ga odnesu pregledati. Ne možeš ti prevariti danas nikoga. Ondje im kaže – to je med, onda kupuju tako med. Ne možeš ti podvaliti, on ga uzme u prodavaonici i pregleda.

   Kažu meni – daj mi molim te meda, pravoga! Ja kažem – što moj unuk uzimlje, što ga ja uzimljem, što ga ti uzimlješ, jednak je, to je moja poštapalica. Kažu – od čega ti je med? Ja kaže – 'ercegovački. U mene piše tamo – 'ercegovački med, svašta tu ima. Tu ti je to. Danas je to većinom miješani med. On je i najbolji, nema više te kadulje, ima negdje pomalo, ali sve je to tanko. Nema našeg meda, nigdje na svijetu. Nema“, rezolutan je Šime.

   Med, med daje

   Naravno, Šime je razvio i svoju pčelarsku filozoziju:

   „Ja uvijek s proljeća pripremim pčelu, ako mi prvo ovdje u Čapljini, na Domanovićima i Žegulji, bude jedno dobro vrcanje, zadovoljan sam, poslije što bude bude. Najprije trebaš imati tri Božje zapovjedi – mlad vosak, zdrava pčela, i da ima unutra meda i dobra matica. Med, med daje! Što ovi neki pričaju, udri daji šećera pa će biti meda. Nema koristi od toga! Ako kravi daješ slame nećeš mlijeka, tako ti je i u pčelarstvu. Trebaš pčele dobro pripremiti, a trebaš imati i sreću. Zna se dogoditi danas seliš, a sutra pao medič, tri kila po košnici, ovi koji su ostali dobili med, a ovi koji su odselili ništa. To je sreća, u samo jednom danu možeš izgubiti.“

   Pamti Šime i velike paše, kad se selilo s paše na pašu:

   „Prije, kad sam ja bio prije rata, iš'o bi u Vinkovce, pa u Vojvodinu, pa bi se vratio ovdje u Počitelj, pa iz Počitelja u Hodovo, pa na Hvar, pa u Bosnu, pa iz Bosne u Ston… Svugdje je bilo vrcanje, a sad nigdje nema – Čapljine, Žegulja i Bosna“, prisjeća se šime, koji je optimista uoči sezone, kaže „ima dobru pčelu“, samo su mu problem prskanja, posebice jabuka na koju pčela voli ići. Od tretiraju veli, strada mlada pčela, ali on ne osuđuje, pun je razumijevanja i za druge.

   „I voćari se bore, rade, ne mogu bez pčele, a ona strada…“

D. Musa

Balom pod maskama noćas su u Trebižatu završeni Pokladni dani Trebižat – Čapljina

Program zadnjeg dana manifestacije, počeo je promenadom motorizirane karnevalske povorke kroz Čapljinu i okolna naselja. Taj dio programa okončan je prijemom kod načelnika, dr. Smiljana Vidića. Tom prilikom predstavnici maškarske vlasti vratili su ključeve grada. U ranim noćnim satima program „Završnih maškara“, po tradiciji, preselio je na Dom kulture u Trebižatu, gdje je održano suđenje Marku Krnjevalu.
U od u prvom redu od Trebižaćana ove godine solidno posjećeno suđenje proteklo je u znaku šaljivih sadržaja, doskočica i opaski. Po već ustaljenom ritualu, suđenje je završeno povlačenjem porote i donošenjem presude. Odluka je bila očekivana, Marko Krnjeval je osuđen na smrt i to spaljivanjem. Prije samog izvršenja slijedilo je čitanje također humorom i doskočicama, obogaćene Oporuke, čije je pojedine dionice gledateljstvo pratilo smijehom odobravanja. Na koncu se na za to određenom mjestu iznad športskog terena u Trebižatu, pristupilo samom činu spaljivanja uz posmrtni marš.
Manifestacija je nastavljena Balom pod maskama, što je bio završni čin 54. Pokladnih dana u Trebižatu – Čapljini. Posjetitelje je zabavljao „Slavonija bend“. Vrhunac programa završnih maškara bilo je proglašenje najuspješnijih maski koje su za inovativnost i orginialnost dobile i nagrade. Prvu nagradu od 500 maraka, dobila je koreografija „Trojanski rat“, Karnevalske družine „Trojani“ iz Gabele. Druga nagrada pripala je koreografiji "Klaunovi-Trebižat", dok je treću nagradu dobila koreografija "Naša mala klinika" karnevalske družine iz Šurmanaca.
Bal pod maskama završen je u ranim jutarnjim satima.

Pretplati se na ovaj RSS feed

20°C

Čapljina

Djelomično oblačno

Vlažnost: 69%

Vjetar: 6.44 km/h

  • 21 Svibanj 2018 29°C 15°C
  • 22 Svibanj 2018 27°C 17°C

banerRC1vikend