banerRC212

Umirovljenica Fila Mijatović iz Počitelja priprema se za Sve svete i Dušni dan Ako želiš uzgajati cvijeće, moraš s njim i razgovarati!

  • Napisao/la D. Musa
  • Objavljeno u Aktualnosti
Istaknuto Umirovljenica Fila Mijatović iz Počitelja priprema se za Sve svete i Dušni dan  Ako želiš uzgajati cvijeće, moraš s njim i razgovarati!

Gospođa Fila Mijatović s ponosom pokazuje za isporuku pripremljene krizanteme, cvijeće u dvorištu i podrumu, a zatim i preostale glavice u plasteniku.

U dane pred katoličke blagdane Svih Svetih 1-og studenog i Dušni dan 2-og studenog, njezino dvorište i vrt pretvore se u cvijetu oazu. Toj cvjetnoj raskoši predstoji druga priprema u plasteniku.

Da vi samo znate koji se tu trud tu uloži. Pazite, meni je sedamdeset i jedna godina, imam sina koji je nezaposlen, on je pretežito odradio teški dio posla. Ja imam u ovom plasteniku dva kilometra sistema prostrta i mreže i ove koce. Ja to ne mogu, on to sve radi. Plijevljenje, zaštita, pedeset pumpi je zaštite iskrenuto, deset puta po pet pumpi, pedeset pumpi! Vjerujte, ne bi drugačije ostalo“, naglašava gospođa Fila, pa pojašnjava:

Cvijeće je jako osjetljivo za uzgojit, za održat, puno rizična stvar, jer ti moraš paziti na vrijeme ga zasjeniti, ne zasjeniš procvjeta 10. 11-og nemaš šta očekivati, zasjeniš ga malo prije procvjeta 10. 10-og, opet ni to nije u redu, krizanteme prođu, nisu za brat. Moraš strogo naći neki ritam da znaš u dan, u dva, kada će ti procvjetat, zato radiš to sjenjenje. To je jedan zahtjevni posao kojeg je teško pojasniti onom tko se nije njime bavio. Ja sam se rodila u Grabovinama u obiteljskoj kući đe su mi roditelji isto radili zemlju, sadili duhan, povrće, sijali, brali, ali zahtjevniji pos'o od ovoga nema. Zahtjevniji i nesigurniji pos'o! kad uspije svaka čast, a kad ne uspije kliznuo si za pet godina! Poskupili su prvo, zaštita otišla sto na sto, pa prehrana, isto tako, sto na sto. Cvijeću samo malo treba, ako nisi zaštitio danas, do dva dana pojavi se bolest, neka hrđa ili nešto, gotovo, kasno više za sve. Za sve kasno“.

Na upit – kako tempira cvatnju baš uoči 1-og studenog, gospođa Fila nastavlja.

E, ovako, ja imam rodbinu u Žitomisliću i to me i potaknulo da sadim cvijeće. Za sve što mi nije jasno, bez obzira što ga sadim petnaest godina zovnem rođaka od pokojnog muža koji se od '93-će bavi cvijećem. On meni napiše na papir – ova se vrsta sjeni od tada toliko, a ova vrsta od tada tolike, jer sve se ove vrste ne sjene u jednako vrijeme. Ti moraš znati kada se sjene, a neke se nikako ne sjene. Vidite tamo one žute „špine“ one su se trebale sjeniti još pet, šest dana, bez obzira što sam ih sjenila tri dana manje od mjesec dana, ali tako biljka zahtjeva…“, pojašnjava gospođa Fila prelazeći na kronologiju uzgoja:

Ako ćeš uspjeti u ovom poslu kad bude 10. svibanj, počneš pripremati sadnice, samo su dva lista, a vidite kolike su stabljike sada, ti moraš tu biti pet mjeseci redovno radno vrijeme. Svaki dan sam u prosjeku provodila šest do sedam sati u plasteniku, svaki dan. Nemaš ni mora ni odmora, ako ćeš ovo saditi, jer tu samo ako ne dođeš dva dana, postoji opasnost, jer cvijeće je jako osjetljivo na bolesti. Nije jednostavno uzgojiti, nije sigurno. Puno zahtjevna proizvodnja, i sad, nikad skuplja kao ove godine. Nikad skuplja, sredstva za zaštitu skupa puno, hrana puno skupa…“

-Što bi naš narod rekao – pipav posao?

-Jest sigurno, ja sam sadila i papriku i paradajz i duhan i krastavac, mi smo traktorima vozili krastavac, ali nijedan pos'o nema zahtjevniji od cvijeća. Sigurno! Jer i duhan kad ga bereš 'oćeš da ti je zdrav list, lijep, a kamo li cvijeće, cvijeće mora biti posebno biti lijepo. Ono iziskuje puno pažnje, truda i rada. Ja kad uđem u plastenik ovako ja uzmem naočale i sve od glave do glave, jednostavno moraš razgovarati s tim cvijećem. Da vidiš šta mu treba, šta mu fali. Ja vidim list nije u redu, na telefon zovem Aidu, našu magistru agronomije, da vidi šta je, kako je, ako treba prskati, prskam, ako ne dobro. Bojiš se, jer nije lako ovo ovoliko raditi“, pripovijeda naša sugovornica, pa nakon kratkog predaha, nastavlja:

Mi smo ovdje u polju, napravili kuću prije 45 godina, gore imamo stanje i na brdu, Počitelj Brdu. Jednostavno volim radit. Stara sam i volim radit! Samo me strah kad dođu još starije godine kako ću, ako ne mognem raditi. Jednostavno, imam te radne navike, roditelji su mi kao malom djetetu usadili radne navike, ja sam bolesna, ja izmislim sebi posao, ako nema što raditi!“

Gospođa Fila kaže da je zadovoljna što će izvjesno prodati cvijeće, a koliko će njezini kupci zaraditi, „meni je bitno da ja prodam. Ja sam time zadovoljna“,

Omladini se ovoj puno čudim kad leti u Njemačku, rad, rad i samo rad, i može se živjeti i ovdje, prihvati se posla“. Filu život nije mazio, ali ona i za kušnje ima recept:

Rad, rad i samo rad!“

Zabilježio: D. Musa

 

Poslijednja izmjena danaSrijeda, 27 Listopad 2021 16:03
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!