banerRC212

Vodeni bivoli – spas od zarastanja močvara Hutovog blata

  • Napisao/la D. Musa
  • Objavljeno u Aktualnosti
Istaknuto Vodeni bivoli – spas od zarastanja močvara Hutovog blata

   Problematika zarastanja vodenih površina Hutovog blata u stručnim krugovima je već duže vremena, prisutna tema. Na tu temu Svjetski fond za prirodu (WWF) – Mediteranski program izradio je i dokument na temu Osiguranje budućnosti parka prirode Hutovo blato (Securing the Future od Hutovo blato Nature Park). Na upit upit o uzrocima te pojave Josip Vekić voditelj Službe zaštite Parka prirode Hutovo blato, kaže:

   „Zarastanje močvare uzrokuje više činitelja. Na prvom mjestu svakako je slabiji dotok vode, izvorišta su manje izdašna nego prije, što je opet posljedica klimatskih promjena i različitih zahvata u prostoru, kao što su Gornji horizonti. Uglavnom dotoci vode se smanjuju. Dalje, nekada se na močvarnim livadama u sušnijem dijelu godine napasala stoka u prvom redu konji i krave. Zbog držanja stoke plavne livade su košene, sada je stoka rijetkost, livade se ne kose, a trske je je sve više, a time je i sve više materijala za naplavljivanje. Uz to zarastanje močvara je i prirodan proces, jer vodotoci i bujice nanose različiti materijal”.

   -Ima li lijeka toj pojavi s obzirom da bi mehaničko uklanjanje bilo Sizifov posao?

   -Može se intervenirati na različite načine, međutim sada mi na um padaju i neka originalna rješenja, kao što su vodeni bivoli. Oni doslovce plutaju po vodi, samo im viri glava iz vode, pasu barsku ili riječnu travu – lokvanj i ostalo i tako čiste vodene površine. To bi bio jeftin, ekološki i praktičan način čišćenja močvare, jer vodeni bivoli su korisne životinje od čijeg mlijeka su Talijani brendirali čuveni sir mazzarella. Osnovna sirovina za proizvodnju tog sira je mlijeko bivolica koje se miješa s kravljim.”

   Tragom ove zanimljive opaske ing. Vekića, potražili smo službene podatke o vodenim bivolima, jer kada su ih se sjetili dovitljivi Talijani zašto ne bi i Hercegovci. Prema službenim podacima FAO-a (Organizacija za hranu i poljoprivredu – Ujedinjenih naroda), na osnovu morfoloških i bihevioralnih karakteristika postoje dva tipa vodenih bivola: močvarni i riječni! Močvarni bivoli su sive boje, sa bijelim prugama po grlu i blijedo obojenim kopitima. Mužjaci su teški od 450 do 1.000 kilograma. Riječni bivol je manji, ima crno tijelo bez bijelih tragova.

   Prema podacima FAO-a bivol je ugrožena vrsta, pretpostavka je da u divljini ima samo oko 4.000 grla, dok se pripitomljeni uzgajaju u 43 države svijeta od Južne Azije, gdje je oko 78 posto svjetske populacije, preko Europe – Kosovo, Italija... pa do Južne Amerike. Valja reći da se pripitomljeni bivoli drže zbog proizvodnje mlijeka i mesa, ukus je sličan goveđem, s tim da je bivolje meso zdravije od goveđeg zbog nižeg sadržaja kolesterola i masti. Inače, poslije kravljeg u svijetu je mlijeko bivolica po količini na drugom mjestu.

   Možda će ideja koju je spomenuo inženjer Vekić, koji je uz put istakao da iza nekog takvog projekta mora stajati struka, ističe vremenom postati i realnost, odnosno da će neki stočar napasanjem bivola u Hutovom blatu ujedno čistiti i močvaru. Naravno, ne bismo željeli da se s bivolima ponovi slučaj, nojeva od prije dvadesetak godina ili pak smilja.

D. Musa

Poslijednja izmjena danaPetak, 28 Kolovoz 2020 10:40
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!