banerRC212

Prstenovanje ptica – ljubav i strast

  • Napisao/la Dušan Musa
  • Objavljeno u Aktualnosti
Istaknuto Prstenovanje ptica – ljubav i strast

Treća smjena prvog kampa za prstenovanje ptica u Bosni i Hercegovini, potvrđuje saznanje iz prve dvije da je riječ o istinskim ekolozima. Osobni komoditet je u drugom planu, u prvom su ptice i prstenovanje. U svemu tome zapanjuje podatak da je riječ o tek prvom kampu za prstenovanje ptica u BiH (?), dok je primjerice susjedna Hrvatska bila šesta zemlja u svijetu po početku tog zanimljivog posla, tradicija je duga čak 109 godina, doznali smo od Bariše Ilića, iskusnog prstenovača iz Metkovića. Dakle, ovaj narodski kazano pipav i zanimljiv posao u BiH kasni cijelo stoljeće. Uz taj raritetni podatak nameće se zaključak da bi turistička ponuda promatranja ptica u Hutovom blatu, mogla zaživjeti tek uspostavom kampa za promatranje. Koji je to potencijal pokazuje podatak da primjerice samo u Velikoj Britaniji ima oko milijun bidwatcera, promatrača ptica. Tek kada podaci o ptičjem blagu i bogatstvu vrsta, stignu do te populacije u Europi i svijetu, može se računati na povećani interes i dolaske tog tipa turista, inače zbog dubine džepa, vrlo zahvalnih gostiju.

Koliko je posao promatranja i prstenovanja ptica „zarazan“ svjedoči primjer Gabora Fermbacha, vojvođanskog Mađara koji već preko četrdeset godina živi u Njemačkog. Gabor je u novinama pročitao o kampu u Hutovom blatu i odlučio doći i uključiti se u posao.

Ja sam amater ornitolog iz Njemačke. Za kratko vrijeme ovdje, dobio sam mnogo impulsa, izvanredno, odlučio sam ostati dva, tri dana, možda i duže, jako mi se sviđa. Bio sam na ljetovanju sa ženom na moru, na Molnatu, čim sam pročitao odlučio sam doći. Ženu sam lijepo poslao avionom kući, pa sam došao ovamo da se provodim malo sam s ptičarima i pticama, u prirodi. Ja i žena radimo tako godinama, zajedno na ljetovanje, onda se ona vrati u Njemačku, a ja ostanem negdje promatrati ptice. Ovo je izvanredno, boravak u Hutovom blatu, bit će mi velika razonoda“, kaže ambijentom Hutova blata ushićeni Gabor, te dodaje da je u Njemačkoj prstenovanje i uopće zaštita ptica na višoj razini nego na ovim prostorima.

Boris Božić, mladi ornitolog iz Istre voditelj je treće smjene prvog kampa za prstenovanje u Hutovom blatu, povlačeći paralele između kampa na Učki i Hutovom blaku, kaže:

Moram priznati da me je ugodno iznenadila prva godina prstenovanja ptica u Hutovom blatu. Mi u Istri dugo već prstenujemo, ali to je bio mali kamp koji je tek sada narastao, dok ovdje sva infrastruktura postoji. Staništa su malo drugačija, na Učki su više šumska i grmovita, ovdje močvarna. Što se tiče ptica ovaj kamp je jedan od bogatijih na kojim sam ja bio“, ističe Božić, te obrazlažući suštinu doslovce sistematskog pregleda ptice nastavlja:

Najbitniji je zadatak koji postavimo, ako želimo popularizirati ornitologiju kao znanost, onda ne trebamo puno detalja o ptici uzimati, ako želimo vidjeti koja populacija je došla kod nas, onda se puno detalja uzima. Ono što se uvijek nastoji uzeti je starost ptice i vrsta. Za neke ptice odrediti starost i vrstu, treba malo premjeriti nogu, kljun, pogledati ima li pjege, mintari li perje…, potrošimo par minuta po ptici.“

-Zašto im se otvara kljun?

-Ha, ha, ha, mlade ptice kod određenih skupina imaju drugačiju boju jezika od starih ptica, jedino kad otvorimo kljun i vidimo jezik, možemo zaključiti je li mala i stara ptica. Primjerice mladi trstenjak na bazi jezika ima crne točke, dok odrasli ima jednobojni jezik, žućkast kao i kljun.“

Inače, za razliku od ljudi, ptice su čim iziđu iz gnijezda, jednake veličine mlade i stare, zato se i otvara kljun. Ptice se i mjere, najlakša ptica koja je uhvaćena tijekom treće smjene kampa, bio je zviždak, težak samo šest grama, uglavnom su pjevice čija težina ne prelazi trideset grana, pa je trstenjak kojeg smo uočili na mjerenju od 36 grama, prava iznimka.

Prstenovanje je složan posao, treba mnogo znati o pticama da bi se to radilo“, kaže Božo Ilić, ornitolog, predsjednik Ornitološkog društva „Brkata sjednica“ iz Metkovića, koji kamp posjećuje od početka i sa voditeljima smjena razmjenjuje iskustva. U četvrtoj, završnoj smjeni, bit će voditelj kampa. Sudionici treće smjene su iz BiH i Hrvatske, te pticama zaneseni Gabor Fermbach. Valja reći da su Hercegovci pošteno zagrizli u posao prstenovanja, pa je tako Renato Vidić, student biologije iz Međugorja, u kampu već treću smjenu, društvo mu prvi Amar Bajrović iz Mostara, a tu je i koordinator kampa ing. Josip Vekić iz Čapljine.

Treba reći da je prstenovanje ptica ne služi samo u znanstvene svrhe nego ima i svoju praktičnu svrhu, primjerice praćenje migracija, što se može saznati samo na taj način, važno je za proučavanje bolesti čiji su prijenosnici ptice, primjerice ptičja gripa, a primjenu ima čak i u zračnom prometu o čemu svjedoči nedavni slučaj iz Rusije, kada je pilot avion s 233 putnika poslije sudara s pticama u zraku, morao prizemljiti u kukuruzište itd. Dakle, prstenovanje ptica na prvi pogled je ljubav i zabava, međutim koristi od tog posla i poziva su višestruke.

Parse error in downloaded data

banerRC1vikend