banerRC212

Zadivljujuća moć prirode - Bor je živi kompresor razbija i mrvi kamen

  • Napisao/la Dušan Musa
  • Objavljeno u Aktualnosti
Istaknuto Zadivljujuća moć prirode - Bor je živi kompresor razbija i mrvi kamen

Zadivljujući primjer moći prirode može se vidjeti na ulazu u nekadašnji naftni terminal u Dretelju, kraj Čapljine. Naime, prilikom proširenja ulaza, kao u herbariju ostala je preslika korijena nevelikog bora. Zasađen u škrto kraško tlo, bor je korijenom najprije poput kompresora, žilom probušio i razlomio stijenu ispod sebe, a zatim se pravom mrežom žila nastavio obračunavati s tvrdim kamenjarom, stvarajući posve novu pedološku sliku. Prizor moći prirode je zaista impresivan, a ujedno je ilustracija, zašto se bor nekada toliko sadio na Mediteranu. Posebice je u tome bila uspješna Istra, gdje bor nije autohtona vrsta za razliku od Dalmacije, u kojoj su opet za razliku od Dalmacije, požari u borovim šumama prava rijetkost.

Trend sadnje borova i uopće zimzeleni, u Hercegovinu je stigao s Austro-ugarskom, koja je te vrste sadila uglavnom u parkove. Kasnije je bor bio sveprisutan u pošumljavanju krša. Tako su nastajale kulture bora, koje su na žalost od početka 21-og stoljeća do danas uništene. Pravi je raritet naći sačuvanu borovu kulturu od Stoca do Posušja, odnosno od Ravnog do Bijelog Polja. Za utvrđivanje razloga zašto su Hercegovcima smetale borove kulture, trebala bi puno šira elaboracija od jednog novinarskog tekstića. U eri općeg paleža početkom trećeg milenija, za opravdavanje, spominjane su čak i ideološke konotacije, mada je s tim drvetom sve jasno.

Borovi nisu sađeni samo zbog pošumljavanja, nego prije svega kao pionirska vrsta koja ima zadatak pripremiti teren – tlo, za druge kulture, primjerice hrast i slično. Procjena je da alepski bor čije drvo jedva da ima neku tehničku vrijednost, ima vijek od šezdesetak godina. Za to vrijeme on moćnim korijenom za druge drvenaste biljke pripremi tlo ispod sebe, što slika zorno i pokazuje. Dalje za sadnju borovih šuma posebice u ljetovalištima, odmaralištima, blizu zdravstvenih ustanova, bor se sadio upravo iz zdravstvenih razloga. Poodavno je znano da primjerice, alepski bor liječi pluća i stres. Eterična ulja od bora od davnina su se upotrebljavala za liječenje pluća i dišnih organa. Poznato je u narodnoj medicini da se od borovih iglica i meda spravlja sirup za kašalj. Isto tako poznat je blagotvorni učinak esencijalnih ulja iz bora pomiješan s aerosolima iz mora itd. Dakle, bor je bez obzira na vrstu ljekovit počevši od mladih iglica, pa do šišarka, dok se smola koristi u kozmetičkoj industriji.

Na kraju kao zanimljivost valja istaknuti i podatak da se borovi, čempresi, cedrovi i slična zimzelen vrlo bitna za vizualni izgled gradova. Zimi kad su grane listopada gole, zimzeleno drveće je tu da razbije sumorni okoliš i ne samo to, važni su i za ornitofaunu. Tamo gdje ima zimzeleni, zimi ima i ptica! Nepisano je pravilo da urbana središta – gradovi, u parkovima i drvoredima, trebaju imati 30 do 40 posto zimzelena, naravno tu je nezaobilazan bor. Na žalost to nepisano pravilo se sve manje poštuje, a posljedice će osjećati ne samo današnje nego i buduće generacije, kroz zagađeniji zrak, zimi vizualno sumorne gradiće, bijeg ptica kojima zimzelen pruža sklonište i slično.

 

Parse error in downloaded data

banerRC1vikend